Bosanska armija nakon 529 godina

Mnogi objektivni i nepristrasni povjesničari i politički teoretičari i analitičari smatraju i tvrde da su partizani, predvođeni Komunističkom partijom i SKOJ-em sa Josipom Brozom Titom na čelu, uspjeli pobijediti četnike i ustaše jer su zastupali višenacionalnu platformu i podjednako su u oslobodilačku borbu i oslobođenje od stranih okupatora i domaćih sluga i izdajnika pozivali Srbe, Hrvate, Muslimane i Jevreje, sve građane i stanovnike zemlje, a zastupali su i univerzalnu ideologiju bratstva, jedinstva, sloge, solidarnosti, slobode, pravde, ravnopravnosti i istovjetnih mogućnosti: sigurnosti, mira, blagostanja i napretka za svaki narod i svakog građanina. Četnici su imali mononacionalnu agendu i ideologiju velike Srbije: skroz-naskroz samo za srpske sljedbenike. Ta činjenica je četničku ideologiju, kao i ustašku nacional-rasističku o velikoj etnički čistoj Hrvatskoj, osudila na manji broj pristalica i obje su udaljavale veliki broj ljudi od sebe, a partizani sa čvrstom organizacijom, na temelju univerzalnih principa, komuniciraju, pridobijaju i mobiliziraju pripadnike svih naroda na antifašističkoj platformi i vremenom postaju općejugoslovenski pokret. Kao čovjek koji je osuđen na pet godina, a odležao tri godine zatvora po konačnoj presudi Vrhovnog suda BiH, javno tvrdim i priznajem da se Narodnooslobodilačka borba i Narodnooslobodilački pokret nisu mogli organizirati spontano, intuitivno, samoniklo po horuk sistemu.

Nepobitna je činjenica da su se svi narodi i mnogi građani borili za oslobođenje Jugoslavije od 1941. do 1945. godine, ali predvođeni Komunističkom partijom i SKOJ-em sa Titom na čelu. U svijetu, što posebno pokazuje povijest unazad deset stoljeća, ne postoje veliki i mali narodi, već organizirani i uzajamno povezani narodi u svim oblicima života, primjereno vremenu, prostoru i svojim sveukupnim potencijalima i mogućnostima i neorganizirani i uzajamno nepovezani narodi u suštinskim odrednicama života. Nikada i nigdje ni u jednoj zemlji, pogotovo ne samo spontano, samoinicijativno, intuitivno, samoniklo se ljudi nisu organizirali, a jesu mnogi patrioti branili zemlju, što su dvije sasvim različite stvari. Kao primjer i ilustraciju nemogućeg individualnog, spontanog, intuitivnog, samokreativnog, automatskog i emanirajućeg samoorganizirajućeg opstanka jedne zajednice navodimo Indiju, zemlju sa preko 3 miliona kvadratnih kilometara i danas najmnogoljudniju državu svijeta. Pa, ipak su Indija i njezini narodi hiljadu godina u kontinuitetu, ponekad pedeset puta malobrojnijih naroda od sebe (Gaznevije, Gurije, Ali Kiledži, Veliki Moguli, Nizozemci, Englezi) bili osvajani i okupirani. Tek kada je Mahatma Ghandi politički organizirao i uzajamno povezao indijske narode i stanovnike u nenasilni otpor Englezima i potpuno bojkotovao njihove robe, Indija je stekla nezavisnost i postala samostalna država.

Začetak i proces formiranja ARBiH

Mada Bosanci najmanje hiljadu i dvije stotine godina obitavaju na tlu zemlje koja se zove Bosna, oni od 1463. do 15. aprila 1992, a to je 529 godina ili više od pola milenija nisu imali vojsku koja se zove Armija Republike Bosne i Hercegovine. Put do njenog uspostavljanja, organiziranja i formiranja - svjedoči knjiga pred nama “Patriotska liga - U rađanju čuda bosanskog otpora” - bio je krajnje rizičan, hrabar i izravan, ali i neminovan. Najbitniji događaji koji su vodili raspadu Jugoslavije bili su:

- Od 20. 1. do 23. 1. 1990. godine raspad Saveza komunista na 14. kongresu SKJ.

- Dana 1. 2.1990. godine izdato naređenje svim republičkim i pokrajinskim štabovima TO o položaju, odnosno oduzimanju viška naoružanja iz TO republika i pokrajina.

- Dana 14. 5. 1990. godine načelnik Generalštaba Oružanih snaga SFRJ izdaje naređenje o preuzimanju naoružanja i municije ONO i DSZ i prenošenju u skladišta JNA, što je bilo doslovno razoružavanje republika i pokrajina, ali i rušenje ustavnog poretka po Ustavu SFRJ iz 1974. godine. Ta je odluka najužasnije pogodila BiH.

- Dana 28. 9. 1990. godine SR Srbija donosi novi Ustav kojim uređuje svoj unutrašnji i međunarodni položaj i odnose sa drugim državama i time sebe izuzima iz ustavnog sistema SFRJ i to je prva pravna secesija.

- Dana 22. 12. 1990. godine, po ugledu na Srbiju i SR Hrvatska donosi Ustav koji je vodi u izdvajanje iz SFRJ.

- Dana 8. 11. 1990. godine Srpsko nacionalno vijeće Bosne i Hercegovine, koje je formirano 13. 10. 1990. godine, donosi Deklaraciju o položaju srpskog naroda u BiH, kojom se utvrđuje da će se suštinska pitanja o samobitnosti srpskog naroda u BiH rješavati isključivo referendumom srpskog naroda u BiH.

- Pošto nikada nijedna nesreća ne dolazi sama, već 26. marta 1991. godine dolazi do razgovora između Miloševića i Tuđmana u Karađorđevu o podjeli BiH između Srbije i Hrvatske.

- Dana 15. 4. 1991. nastavlja se susret između Miloševića i Tuđmana u Tikvešu o dogovoru oko podjele BiH između Srbije i Hrvatske.

- Dana 11. 4. 1991. godine formira se Zajednica opština Bosanske krajine, 19. 4. 1991. godine Zajednica opština stare Hercegovine, 8. 5. 1991. godine formira se Zajednica opština Romanije i 27. 5. 1991. godine formira se Zajednica opština istočne Hercegovine.

Naravno, ovdje se ekskluzivno i izričito misli i podrazumijeva ono što je u praksi i političkom životu BiH, a nije postojalo, da će samo pripadnici jednog naroda imati vlast u tim zajednicama nezavisno od nacionalnog sastava stanovništva. To predstavlja negaciju žića, bića, običajnosti i zavičajnosti Bosne i Hercegovine kroz vrijeme i prostor.

Suočavajući se sa takvim opasnostima, prijetnjama, ucjenama, atacima i planovima o podjeli Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske, kroz ignorisanje i negiranje SDA, bošnjačkog političkog subjektiviteta, u Sarajevu 10. juna 1991. godine sastaje se 356 Bošnjaka iz Kulturnog društva Preporod, dobrotvornog društva Merhamet, Rezolucije muslimanskih intelektualaca, Muslimanskog omladinskog saveza, privrednici, javni i kulturni poslanici i donose Proglas u 10 tačaka:

- Muslimanski narod u Jugoslaviji našao se na historijskom raskršću i pred izborom koji se ne može odgađati. Potvrđujemo punu saglasnost sudionika ovog skupa u ocjeni da taj izbor jeste i da može biti samo suvremena i cjelovita Bosna i Hercegovina. Kao domovina bosanskih Muslimana. Kao otadžbina svih jugoslovenskih Muslimana. Za taj izbor spremni smo boriti se.

- Do sada su Muslimani mnogo puta dokazali da su za Jugoslaviju. Od sada Muslimani su samo za onu Jugoslaviju koja priznaje suverenost i ravnopravnost Bosne i Hercegovine. Za takvu Jugoslaviju spremni smo boriti se.

- Bosna i Hercegovina je domovina Muslimana, Srba, Hrvata i svih građana koji u njoj žive. Ona nije djeljiva jer je izmiješana. Svoju nedjeljivost ona je zajamčila stoljećima zajedničkog življenja. Svoje dijeljenje morala bi platiti hiljadama života. Stoga pozivamo sve Muslimane, sve Srbe i sve Hrvate, sve građane Bosne i Hercegovine da brane svoju domovinu.

- Opredjeljujemo se za Bosnu i Hercegovinu kao građansku republiku u kojoj će biti poštovani sloboda i prava čovjeka i građanina i nacionalna prava naroda i manjina, u kojoj će vladati ekonomska i politička demokratija. To je trajno opredjeljenje muslimanskog naroda.

- Muslimani su spremni dio svog nacionalnog suvereniteta prenijeti na građanski suverenitet Bosne i Hercegovine. Suverenitet Bosne i Hercegovine jest zalog nacionalnog.

- Vjerujemo u potrebu i budućnost integracija na jugoslovenskom i evropskom prostoru. Stoga bosanskohercegovačke granice trebaju biti trajno otvorene prema Hrvatskoj, Srbiji i Crnog Gori i dalje, preko njih, prema Evropi. Za otvorenost granica prema svima imamo samo jedan uslov – prijateljske namjere.

- Budući da se sva naša ljudska i demokratska opredjeljenja iz dana u dan suočavaju sa politikom nacionalnog hegemonizma i velikodržave i sa izazovima koji prijete opstanku Bosne i Hercegovine kao republike, a time izravno i opstanku muslimanskog naroda, danas osnivamo Savjet za nacionalnu odbranu. Savjet se osniva uz Stranku demokratske akcije i djelovat će od danas pa nadalje, sve dok za to postoje potrebe.

- Pozivamo građane Bosne i Hercegovine da se odlučno suprotstave svakoj politici i djelatnosti koje osporavaju ili ugrožavaju ravnopravnost i cjelovitost Bosne i Hercegovine i jednaka prava svih njezinih građana i naroda. Pozivamo Stranku demokratske akcije da preispita svoje odnose prema onim političkim snagama koje rade protiv Bosne i Hercegovine.

- Uvjereni u trajnu vrijednost demokracije i demokratskih ustanova, izražavamo spremnost da vodimo dijalog o svim pitanjima zajedničkog života u demokratskoj i građanskoj Republici Bosni i Hercegovini.

- Muslimani (Bošnjaci) ujedinjeni i okupljeni oko svojih političkih zastupnika, organizacija i društva predstavljaju snagu i jamstvo opstanka Bosne i Hercegovine, kao suverene i nedjeljive republike uređene na temeljima najboljih iskustava evropskih građanskih država.

Sastankom je predsjedavao Alija Izetbegović, a Proglas je objavljen u Muslimanskom glasu 14. juna 1991. godine.

Mada se druga, treća i četvrta tačka Proglasa, a nijedna mu se ne suprotstavlja, već naslanja na duh, viziju, ideje, sadržaj i ciljeve ZAVNOBiH-a, nijedna politička stranka (SDP, Liberali, Reformisti, MBO, Socijalisti) i visokorangirani oficiri generali (osim generala Sakiba Pozderca, koji je bio narušena zdravlja, ali je doveo svoja dva sina za odbranu svoje domovine i donio je Teritorijalnoj odbrani RBiH svoje naoružanje, pa čak i trofejno za borce) nisu se priključili Proglasu, Savjetu za nacionalnu odbranu i nešto kasnije Patriotskoj ligi. Čak su neki generali i visoko rangirani političari bilo kakve pripreme za odbranu BiH i zaštitu zemlje nazivali nesuvislošću, apsurdom, suludošću, remećenjem međuljudskih odnosa i podrivanjem tekovina revolucije, pa čak su i prijetili da će te aktivnosti prijaviti nadležnim organima.

Ne samo to nego se sa istih mjesta od istih krugova, već 30 godina, permanentno širi mantra o spontanom, intuitivnom, samoniklom samoorganizovanju raje u farmerkama i vlastitim patikama, čime se Bošnjacima svjesno ili nesvjesno poriče, odriče i negira organizirana kolektivna, uzajamno povezana institucionalna, državotvorna, sigurnosna politička svijest i autentični politički subjektivitet. Sve se to čini svjesno, namjerno, ciljano i planirano samo da se Savjetu za nacionalnu odbranu, Patriotskoj ligi i SDA i predsjedniku Aliji Izetbegoviću ne bi priznala nikakva uloga i značaj u odbrani od troipogodišnje agresije na BiH od JNA, tri države i tri unutrašnje autoizdaje i agresije.

Evo kako stvari vidi i kvalifikuje pješadijski oficir Sulejman Vranj, koji je početkom juna 1991. napustio JNA kao prvi oficir koji se stavio na raspolaganje Savjetu za nacionalnu odbranu: “U organizaciji SDA, u njenim službenim prostorima nastat će, i biti javno obznanjeno, poslije sastanka u Domu milicije i formiranja Savjeta za nacionalnu odbranu, civilna struktura nazvana Glavni štab, koji će imati svoje članove i obaveze u onom vremenu o kojima ću pisati kasnije.” Za Uputstvo o organizovanju Patriotske lige, koje je usvojeno 13. juna 1991. godine, koje će poslužiti u organiziranju struktura Patriotske lige RBiH, general Vranj piše i priznaje: “Za njegovu realizaciju bili su odgovorni i nosioci provođenja u praksi čelni ljudi SDA u regijama i opštinama. Uputstvo je u vrlo kratkom roku spušteno na teren, nakog čega dolazi do formiranja opštinskih i regionalnih kriznih štabova PLRBiH. Pored, uslovno rečeno, vojnika profesionalaca, u ovoj priči rame uz rame u odbrani od agresije učestvovali su i predstavnici SDA na nivou države RBiH, odnosno regija i opština gdje je stranka dobila vlast na izborima, koji su formirali pretpostavke kako bi koordinatori mogli funkcionisati.” (str. 57)

Evo šta je u aprilu 1993, između ostalog, izjavio general Meho Karišik novinaru Šefki Hodžiću: “Ali, gledajući narod koji sam posjetio u toku pola godine ilegalnog rada, videći da on gotovo ima zatvorene oči, imao sam potporu veliku u Stranci (SDA), ljudima u Stranci, koji su nam vjerovali, pomagali su nam i materijalno i konspirativno. Onda, gledajući namjeru našeg predsjednika Alije Izetbegovića, poštenu, ljudsku, kako god hoćete, mi smo dobili takvu inspiraciju da tako i radimo. Tako smo i radili. Mi smo u svojoj zemlji među svojim narodom. Nas narod brani. Ja mislim da je otac Patriotske lige naš predsjednik Izetbegović. On je osmišljavao sve ideje vezano za Patriotsku ligu. On je politički vođa Patriotske lige i mi smo njega svi slušali i sada ga svi slušamo, što je nesporno.”

Nisam siguran da su Vranj i rahmetli Karišik ikada od SDA, Patriotske lige ili predsjednika Izetbegovića tražili ikakve funkcije i materijalne benefite, a tako se korektno izjašnjavaju o stranci i Izetbegoviću, za razliku od mnogih koji su se okoristili i o SDA i o državu. U ovom slučaju u pravu je Napoleon koji zapaža: “U revolucijama postoje dvije vrste ljudi, oni koji ih izvode i oni koji se njima okoriste.”

Neovisno od nekih nazoviskeptika i namjernih nihilista i relativista, neupitna je i nepobitna činjenica, kada su Bosna i Bošnjaci u pitanju, da kada svaki lojalni i prijateljski raspoloženi građanin BiH, neovisno od konfesije, nacije i stranke, pomaže i brani Bosnu i njene građane u okviru svojih individualnih, intelektualnih i materijalno-fizičkih mogućnosti da mu se to prizna i ne zaboravi. Ali na planu zajednice, države i društva, od političkih stranaka samo je Komunistička partija sa Titom na čelu i SDA sa Alijom na čelu koje su sa svakim građaninom, patriotom i domoljubom na bilo kojoj državnoj, policijskoj, vojnoj funkciji organizirali otpor i odbranu zemlje. S druge strane, bilo bi infantilno, pristrasno i opasno kada bi SDA isključivo sebi, isključujući svakog patriotu, borca i pomagača, priskrbila odbranu zemlje. U tom slučaju srozala bi se u kal blata i na nivo onih koji negiraju njenu ulogu u odbrani zemlje. Lažov je i idiot onaj ko negira i poriče ulogu Komunističke partije, SKOJ-a i Tita u organiziranju Narodnooslobodilačke borbe 1941-1945, ali i onaj koji osporava ulogu Patriotske lige, SDA i Alije Izetbegovića u organizaciji odbrane RBiH od 1992. do 1995. godine.

Od PL-a preko TO do ARBiH

Kada se ima u vidu činjenica da je država SFRJ preko UN-a 1989. godine zatražila da se uvede embargo na uvoz oružja u Jugoslaviju i da je državni i vojni vrh SFRJ u 2. i 5. mjesecu 1990. naredio da se sve naoružanje i municija Teritorijalne odbrane i društvene samozaštite republika i pokrajina od njih izuzmu i izmjeste u magacine JNA, kasnije se pokazalo u korist Srbije i Crne Gore, a najviše na štetu BiH. Razoružana Teritorijalna odbrana RBiH plus većina kadrova u njoj srpske nacionalnosti svim žićem, bićem i resursima bili su za Ćosićevu i Miloševićevu veliku Srbiju, a Hrvati su se u značajnom broju kolebali.

Zapravo, većina Srba koji su se pitali nisu mogli zamisliti BiH bez Jugoslavije, a Hrvati opet BiH u Jugoslaviji. Bosna i Bošnjaci su se našli između čekića i nakovnja. S druge strane, većina Bošnjaka imala je veće povjerenje i sigurnost u JNA nego u sami sebe i da će ta Armija, kako je ideologija trubila, čuvati bratstvo, jedinstvo, slogu, solidarnost i zajedništvo više od zjenice u oku. Što se tiče bratstva, jedinstva i zajedništva, posebno među Bošnjacima, više nego gdje bilo u čitavoj Jugoslaviji. Za nemali broj njih, bez obzira na sve šta su radili Milošević i Tuđman, za njih je formiranje SDA i Patriotske lige bilo ravno kontrarevoluciji i državnom udaru. Zato je u pravu dr. Omer Jandrić, koji na 35. stranici knjige prosuđuje: “Osnivanje Patriotske lige bilo je od sudbonosnog značaja za odbranu naše zemlje od agresije. Ponosimo se osnivanjem Patriotske lige Bosne i Hercegovine. PLBiH je jedna od najvećih odluka našeg tadašnjeg rukovodstva. Ta ideja o organizaciji odbrane naše zemlje je bila veličanstvena.”

Ulogu, značaj i značenje Patriotske lige sažeo je Alija Izetbegović u jednoj rečenici: “Da nije bilo Patriotske lige BiH, odbrana BiH ne bi bila moguća.” Prema svim dostupnim činjenicama od augusta 1990. u svemu i po svemu, čak i više ono što je po ustavu i zakonu trebala biti, razoružana i kadrovski rastočena je Teritorijalna odbrana BiH. Nakon tri dana iza međunarodnog priznanja RBiH od Evropske unije i Bugarske, Patriotska liga je ušla u Teritorijalnu odbranu RBiH 9. 4. 1992. godine. Kao futrola i prazna ljuštura Teritorijalna odbrana je dala Patriotskoj ligi pravno-formalni i zakonski okvir, a Patriotska liga Teritorijalnoj odbrani ponudila kompletan plan, program i organizaciju zaštite i odbrane RBiH u svim sadržajima i na svim nivoima.

Pored Glavnog vojnog štaba PL-a devet regionalnih i više od stotinu opštinskih plus isto toliko političkih štabova sa stotinama i stotinama institucionalno povezanih, organiziranih i međusobno upoznatih ljudi i sa stotinjak hiljada obučenih i u većini naoružanih ljudi, Patriotska liga je toliko kompletirala Teritorijalnu odbranu RBiH da je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine 15. aprila 1992. preimenovalo Teritorijalnu odbranu u Armiju RBiH i nakon 529 godina Bosna je dobila vlastitu vojsku. Nisam siguran da je iko u Evropi u težim i opasnijim uslovima u 20. stoljeću od Tita i Alije uspio formirati vojsku. Alijine kvalitete spoznao je i priznao i Richard Holbrooke u Daytonu kada je pred dr. Selmom Cikotićem kazao: “Mi moramo pomoći predsjedniku Izetbegoviću. On u ovim pregovorima razmišlja u kozmičkim razmjerama, a pred sobom ima dvojicu rivala (Miloševića i Tuđmana) koji se samo brinu o potrebi za posjedovanjem i vlastitom reputacijom. Mi njemu trebamo pomoći radi nas. A on nam može pomoći da napravimo dobar sporazum.”

Evo Alijinog obraćanja našim vojnicima u najtežim situacijama: “Ja kažem našim vojnicima budite kao partizani u prošlom ratu. Narod ne voli da se puno filozofira, narod dosta jednostavno razmišlja. Dolaze četnici, narod bježi, dolaze ustaše, narod bježi, dolaze partizani narod ne bježi. Zašto? Zato što njih bije glas vojske koja ne ubija žene i djecu. Vi idete odavde da vojsci govorite. Govorite im upravo to. Ne smiju da progone nejač. Teško toj vojsci koje se narod boji. Ta vojska ne može pobijediti.” Evo šta je na Savjetovanju u Mehuriću 7. i 8. februara 1992. kazao Hasan Čengić: “Moramo samo pucati u onoga ko puca u nas. Moramo biti humani prema zarobljenicima, ne smijemo ih ubijati niti maltretirati. Moramo zaštititi civile, bez obzira na vjeru i naciju.”

Knjiga “Patriotska liga - U rađanju čuda bosanskog otpora” na 355 stranica između dvije korice sastoji se od 32 rada od 30 autora, većinom, što ima posebnu težinu, od učesnika tih događanja ili organizatora Patriotske lige. U knjizi je na kraju obrađeno i 180 leksikonskih pojmova i ukrašena je i uljepšana sa oko 120 fotografija, nekoliko geografskih karata, zatim dragocjenih dokumenata. Imam osjećaj da su mnogi pripadnici Patriotske lige iz politike, vojske, policije, države, naroda, građana, seljaka i radnika stavili odbranu BiH ispred i iznad vlastitih života.