Bolesno i monstruozno: "Historičar" na odvratan način pokušao iskriviti istinu o "bijelim trakama"
Koliko puta smo do sada čuli ili pročitali pokušaje pravdanja, iskrivljavanja istine ili prebacivanje krivice kada je riječ o monstruoznim zločinima u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu?
Koliko god činjenice, dokazi i svjedočenja bila oko njih, jasno im upućujući na jednu i jedinu istinu o zločinima širom BiH, pojedinim političarima, novinarima, javnim ličnostima, a na kraju i onima uključenima u ove zločine, draže je bilo služiti se lažima, manipulacijama i izvrtanjima činjenica, nego napokon priznati šta se desilo.
Gle čuda, većina takvih je okupljena oko politika koje su od 1992. do 1995. provodile najgnusnije zločine kojima je Evropa svjedočila još od Drugog svjetskog rata.
Poražavajuće je vidjeti da, 30 godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, pojedini i dalje imaju potrebe da smišljaju laži i svaljuju krivicu za zločine, koje su međunarodne sudske instance jasno prepoznale.
RTRS, televizija bliska bjeguncu od bh. pravosuđa Miloradu Dodiku, po zadatku ili kako već, pozabavila se "bijelim trakama" u Prijedoru. Sramota je i prenijeti, ali tekst na portalu RTRS-a počinje ovako:
- U kontekstu napada muslimansko-hrvatskih formacija na Prijedor i odbrane grada stvoren je i narativ o takozvanim "bijelim trakama". Prema tvrdnjama bošnjačkih aktivista i političara, nesrpsko stanovništvo Prijedora, nakon napada na grad 31. maja 1992, bilo je prinuđeno da nosi bijelu traku oko ruke.
Prepisivajući ove riječi, osjetio sam jezu, ljutnju i nevjericu. Osjetio bih i da sam Srbin ili Hrvat. Osjetio bi svako ko je čovjek. Duboko pokušavam vjerovati da je urednik ili novinar koji je pisao ovaj uvod, koji je pročitala voditeljica jutarnjeg programa, isto tako osjetio jezu. Ali, šta znam, valjda mu je prevagnuo interes da Dodik bude zadovoljan pisanjem, dok negdje u manjem bh. entitetu planira naredni bijeg iz BiH helikopterom, pazeći da slučajno ne zakači vazdušni prostor neke od silnih zemalja koje su mu uvele sankcije.
No, otom potom. RTRS je u svrhu "bavljenja temom" bijelih traka ugostila "historičara" Borisa Radakovića koji, pazite, piše knjigu o zloupotrebi holokausta u muslimanskoj ratnoj propagandi.
Ovaj historičar, ili možda manipulator historijskim činjenicama, kazao je da te činjenice pokazuju da su "bijele trake do propagande".
- Takve bijele trake zasigirno nisu postojale u Prijedoru 1992, ali ono što je dokazano je da je srpska vojska u određenim akcijama koristila bijelu traku kao znak raspoznavanja. Prema izjavama nekih svjedoka koji su učestvovali u odbrani grada, navodi se i da su određene grupe, muslimanske vojne formacije, koje su napadale Prijedor, nosile bije trake kako bi se raspoznavale, tvrdi Radaković.
Zatim kaže da, prema izjavama nekoliko svjedoka, spominje se da je 30. maja u određenim dijelovima grada gdje su se vodile borbe, civilno stanovništvo u nekoliko kuća bilo viđeno sa bijelim trakama.
- To je ono što mi znamo prema izjavama svjedoka, ali opet ponavljam, ne postoji nijedan materijalni dokaz. Ali, i ako bi se ova informacija ispostavila kao tačna, to ne govori da su bijele trake postojale kao marker koji je služio za obilježavanje određenog dijela stanovnika Prijedora koje je bilo predviđeno za likvidaciju ili odvođenje u logore. Istorijske činjenice pokazuju da su bijele trake bile dio propagande jer su ih upoređivali sa onima koje su Јevreji nosili u nacističkoj Njemačkoj tokom Drugog svjetskog rata, ali da je te trake ovoga puta nosilo nesrpsko stanovništvo – muslimani i Hrvati, kaže Radaković.
Drugim riječima: "Ma nije, vjeruj mi, nije to tako, nije ba šta ti je, ja to nisam vidio. Ako ja nisam vidio, onda nije ni bilo. Nije mi niko rekao da je bilo bijelih traka. Ako niko nije rekao, onda nije ni bilo."
Link gostovanja ovog "historičara" nećemo stavljati u ovaj tekst. Ako se nekome gleda, neka klikne OVDJE. Upozoravamo: sadržaj koji ćete posjetiti je pun izvrnutih činjenica, samim time i izrugivanja sa žrtvama jednog od najbrutalnijih pokolja, etničkih čišćenja i ratnih zločina uopšte na prostorima Evrope.
A za one koji ne znaju, pa i za one koji ne žele da znaju, ili znaju a prave se ludi, da ponovimo:
Dana 31.5.1992. godine, srpske vlasti u Prijedoru naredile su Bošnjacima i Hrvatima u tom gradu da svoje domove obilježe bijelim zastavama ili čaršafima, te da prilikom kretanja na javnim mjestima na rukavima nose bijele trake.
Cilj je bio da se zna ko je ko i ko gdje živi. Nakon toga, došlo je do odvođenja, hapšenja, masovnih ubistava, pljačkanja imovine nesrba u Prijedoru.
Ovo naređenje SDS-a, kasnije više puta ponavljano, prvi put pročitale su spikerice Senija Džafić i Jadranka Vejo-Račević: "Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ovim ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice".
Po prvi put od 1939. godine i nacističkog proglasa po kojem su poljski Jevreji morali nositi bijele trake sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava, članovi jedne etničke ili religijske grupe su na ovaj način bili obilježeni za istrebljenje.
Nesrpsko stanovništvo bilo je obilježeno i podijeljeno u dvije grupe: muškarci između 12 i 15 ili 60 do 65 godina, žena, djeca i starci. Muškarci su uglavnom odvedeni u logore Keraterm i Omarska, a žene u logor Trnopolje. Najteži zločini protiv čovječnosti dogodili su se u ovim logorima. Kroz logore Keraterm, Omarska i Trnopolje, te još 54 mjesta zatočenja prošlo je oko 30.000 muškaraca, žena i djece nesrpske nacionalnosti.
Tokom rata u Prijedoru ubijeno je 3.176 građana, od čega 102 djece, dok je protjerano 50.000 ljudi iz Prijedora i okoline.
Haški tribunal je u najmanje dvije pravosnažne presude utvrdio da je nesrpsko stanovništvo Prijedora bilo primorano da "u znak lojalnosti srpskim vlastima" izvjesi bijele plahte pred svojim kućama i nosi bijele marame na ruci.
