Biti onkološki pacijent u BiH: Sve što je širom svijeta besplatno, naši moraju kupovati van zemlje
Koliko je teško biti onkološki pacijent u Bosni i Hercegovini, znaju samo oni koje ta muka zadesi, bilo da su direktno ili indirektno uvučeni u taj proces. Put do ljekara i operacije je prilično uređen, kao i do nekih terapija, međutim, nakon toga “autoput nestaje”, a pacijenti se gube u potragama po ruševinama sistema, pokušavajući naći izlaz i vratiti se nekom novom normalnom životu. U razgovoru sa onima koji tragaju saznali smo da načina ima, pronađu ih, ali mimo sistema, pa čak i mimo zakona.
Život ili propisi
Terapije, od najtežih do onih blažih, ostavljaju negativne posljedice po zdravlje, gdje pacijenti i oni koji im nastoje biti podrška bjesomučno kopaju za sredstvima koja im mogu ublažiti posljedice i omogućiti da ponovo stanu na noge.
Po pravilu se svi u istom sosu međusobno podržavaju, razmjenjujući savjete onkologa, nutricionista, psihologa, travara... a ta razmjena narijetko ode i van granica zemlje. Svako danas ima nekoga ko živi u nekoj uređenoj zemlji, pa nije teško saznati kako je svugdje, osim u BiH, lakše biti pacijent. Lista lijekova za onkološke pacijente u FBiH nije mijenjana od 2019. godine i po tome smo vjerovatno usamljen slučaj u svijetu.
- Lista lijekova Fonda solidarnosti u Federaciji BiH nije zanovljena od 2019, a polje onkologije je jako napredovalo od tog vremena i godišnje se tri do četiri puta zanavlja znanje onkologa, jer neprestano se vrše istraživanja u tom pogledu, o samom djelovanju lijekova, potvrdila nam je magistar farmacije, specijalista medicinske biohemije i laboratorijske dijagnostike Belma Kapo, inače federalna parlamentarka.
Napominje da svaka normalna zemlja obnavlja najmanje jednom godišnje listu lijekova za onkološke pacijente.
- Nažalost, Ministarstvo zdravstva FBiH još nije Vladi Federacije dostavilo prijedlog nove liste lijekova Fonda solidarnosti i to je veliki problem za onkološke pacijente. U međuvremenu, pacijenti istražuju i naravno saznaju šta je sve dostupno na tržištima van BiH, pa tako zatraže i pomoć ljekara drugih zemalja, ali ne zbog toga što naši nisu stručni. Naši ljekari su odlični, tvrde svi, ali ih sistem ograničava da rade u punom kapacitetu, ističe Kapo.
Ašir Kopić: Lijek je lijek/ Foto: Linkedin
Tim tragom krenuli smo i mi, pa porazgovarali sa onkologom porijeklom iz naše zemlje, ali po njegovu stručnost i savjete pacijenti odlaze u Njemačku. Prethodno smo se upoznali s pričom porodice koja se brine o onkološkom pacijentu, koji prima kemoterapiju i čiji organizam teško podnosi citostatike. Bacili su se u potragu za lijekovima i suplementima koji će mu ojačati sistem i pomoći da izdrži toksine koji uništavaju karcinom, ali i zdrave ćelije. Prvi savjet koji su dobili bio je da nabave ulje kanabisa, ali to je u BiH zabranjeno. Drugi savjet je bio da im ljekar propiše neki helixor, ali ni toga kod nas nema. I dok naša porodica piše mail ljekaru u Švicarskoj, jer tamo ima familiju, mi smo pisali Aširu Kopiću, internisti, onkologu, hematologu i gastroenterologu sa adresom u Stuttgartu. Pitali smo ga i za kanabis i za helixor.
- Helixor nije specifičan lijek protiv raka, ali se koristi u onkologiji, jer djeluje stimulirajuće, suportivno na imunitet, kazao nam je onkolog Kopić i pojasnio da se čak pokazalo da ima učinak protiv muke - povraćanja ako se daje aditivno sa kemoterapijom, te da čak pospješuje učinkovitost kemoterapije.
Od sagovornika smo saznali da helixor u svojim terapijama daje onim pacijentima koji to sami zatraže.
- Ne preporučujem direktno, ali kad pacijent zatraži, onda na osnovu nalaza odredim koji tip helixora odgovara terapiji i na koji način da se koristi, ispričao nam je Kopić, objašnjavajući da u praksi više preferira medicinski kanabis.
- Vidio sam da više efekata ima taj kanabis, pa ga za puno pacijenata i preporučujem zbog fibromijalgije, bolova u kostima, nesanice, znojenja, te psihičke situacije, iskustva su našeg onkologa.
Napominje kako puno žena padne u psihičku krizu, ode u depresiju, te da je u takvim slučajevima kanabis najbolji.
Kako je u BiH medicinski kanabis zabranjen, pitamo doktora kako to funkcioniše u uređenom sistemu.
- Ovdje dobijete certifikat da je namjenski za vas receptirano. Imam pacijenata iz čitavog svijeta, čak i arapskih zemalja, gdje su puno strožiji zakoni, ali ako vi to kao lijek prikažete, onda je kompletno druga situacija, govori nam sagovornik.
I mi svi, kao i Belma Kapo, svjesni smo da u BiH ne postoje takva rješenja. Kapo navodi i to da je Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH jako loš, a datira iz sad već davne 1997. godine.
Zanimalo nas je i zašto je izbor lijekova u apotekama oskudan. Podaci govore da se lijekovi za hormonsku terapiju, ako ih nema na stanju u KCUS-u, mogu nabaviti u Metkoviću, mnogo teže u BiH direktno, a odgovor se opet vezuje za (ne)rad nadležnih.
Neradnici odlučuju
- Proces registracije u našoj zemlji dosta dugo traje, ali ima i toga da sami proizvođači zbog ovih problema sa listama nekada i ne vide potencijal na našem tržištu, pa i ne registruju neki od lijekova, pojasnila nam je magistrica Kapo i jasno naglasila da je situacija veoma složena, te da traži konkretne promjene.
Belma Kapo: Vlada čeka prijedlog
- Ključ je u preventivnim pregledima, da se tu napravi strategija, da se prije otkrivaju eventualni problemi. Ključ je u zanavljanju liste Fonda solidarnosti jednom godišnje i da se stari citostatici prebacuju na bolničke liste, te uvođenje elektronskog sistema u Zavod zdravstvenog osiguranja, dodaje.
U Kantonu Sarajevo su napravljeni ohrabrujući pomaci, ukinute su liste čekanja za lijekove i uvedene elektronske uputnice, ali je sve to svjetlosnim godinama daleko od standarda za kojim oboljeli žude. Nažalost, tako će ostati sve dok jedni te isti (ne)radnici okupiraju fotelje iz kojih bi se po hitnom postupku trebala slati i primjenjivati najnovija rješenja. Jedna važna napomena, oni koji nam rade o glavi imaju visoka primanja, a novac im stiže direktno iz naših džepova.
