Biomasa još ne može zamijeniti ugalj

Usljed nedostatka uglja za termoelektrane u FBiH, mnogo se raspravlja o alternativnim gorivima. Iako do ispunjenja zelene tranzicije imamo rok do 2050. godine, sve što se radi na obnovljivim izvorima energije ne može biti dovoljno da zamijeni ugalj. Nedavno smo pisali o ponudi Šumsko-privrednog društva USK šume da Elektroprivredi BiH nadomjesti barem 10 posto nedostajućeg uglja biomasom iz šumskog otpada. Ta ponuda, ipak, ništa ne mijenja. Direktor USK Šuma Haris Koljić kazao nam je da je u ovom trenutku realnije da biomasu počnu isporučivati na italijansko tržište.

Udruživanje šumarija

Više informacija zatražili smo od federalnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Kemala Hrnjića.

- Davno smo imali te razgovore, potencijal u drvnoj masi postoji, ali je problematično oko cijene i same organizacije transporta. Elektroprivreda BiH, s druge strane, ima potrebu za većom količinom od ponuđene i tu bi se trebalo uključiti više kantonalnih šumarija, kazao nam je ministar Hrnjić.

Također je upitno koliko šumarije mogu isporučiti tona, a biomasa je relativno nov energent za nas. USK Šume su tek prošle godine, u suradnji sa Šumarskim fakultetom u Sarajevu, dobile studiju za iskorištavanje biomase u Unsko-sanskom kantonu, a druge šumarije tek trebaju svoj šumski otpad prepoznati kao resurs.

Biomasa kao alternativa, dakle, još neće zaživjeti. A kada je početkom godine u Sanskom Mostu provedena akcija Kocka, koja se odnosila na zloupotrebu trgovine uglja za elektroprivrede u BiH i Srbiji iz rudnika Kamengrad, postalo je jasno da ćemo imati manjak uglja na domaćem tržištu. Zemlje u regiji, a najviše Srbija, otkupljuju količine koje su i nama potrebne.

- Što se tiče izvoza uglja u Srbiju, to je u ingerenciji Vlade, jer je ona dala te dozvole. Kada se na cijenu doda poticaj, onda to ima svoju ekonomsku računicu, ali istovremeno nema dovoljno kopanja uglja za termoelektrane u BiH koje rade uz nedostatak uglja. Mi još moramo računati na ugalj. BiH nije siromašna ugljem, nego se on ne kopa u dovoljnoj mjeri. Potrebno je prići ozbiljnijem eksploatisanju uglja u periodu do 2050. godine, kada mi još možemo koristiti takvu energiju. Mijenja se odnos prema uglju u Americi i Njemačkoj, pa može i BiH da se okrene ozbiljnije ka tome. Ako to može da radi jedan rudnik Kamengrad, koji baš i nema kvalitetan ugalj, onda to pogotovo mogu raditi rudnici u tuzlanskom i srednjobosanskom bazenu, smatra energetski ekspert Edhem Bičakčić, osnivač kompanije za inžinjering u elektroenergetskom sektoru BH Cigre.

On ističe da BiH još nije uslovljena plaćanjem taksa za karbon kredite, tako da ugalj može koristiti bez problema. Dok se ne približe odredbe EU na putu pridruženja naše zemlje, mi možemo razvijati alternative.

- Bilo je promišljanja da se značajan dio uglja zamijeni šumskim otpadom kojeg u BiH ima dosta. Bitno je da se dogovore oko cijene, koja varira od 20 do 50 eura po toni. Treba vidjeti gdje je tu ekonomičnost, pristupiti organizovanom prikupljanju i korištenju tog otpada. Elektroprivreda ima studije i projekte, ali na svojim blokovima nije to koristila. Po meni, ima puno osnova da se kapacitet snage od 25 megavata izgradi na lokacijama pogodnim za korištenje šumskog otpada u BiH, bilo u Kaknju ili Tuzli, da pristupimo korištenju drvne otpadne mase i da se naše šume čiste od oboljelih stabala, panjeva i slično, ističe Bičakčić.

Vezane ruke

Neizvjesnost u energetskoj samoodrživosti naše zemlje ne bi trebala postojati s obzirom na resurse i bogatstva kojima BiH raspolaže. Ali, pokretanje velikih projekata, rad i realizacija izostaju. S druge strane, Federacija je zabranila gradnje hidrocentrala do 10 megavata tako da se na njih ne može računati.

- Sami smo sebi vezali ruke, to je trebalo selektivno urediti, da se zaštiti ekologija na prirodnim lokacijama, ali da se nastavi korištenje hidropotencijala, govori Bičakčić i upozorava da energetske potrebe rastu, dok se opcije sužavaju.