Bez posla neće biti ni muzeja pod otvorenim nebom: Stočani sanjaju bar jednu fabriku
Život u Stocu je lijep onima koji su penziju već zaradili/Edin Barimac
U Stocu, gradu koji mnogi opisuju kao muzej pod otvorenim nebom, svakodnevica teče između spokojstva starijih i neizvjesnosti mladih. Na prvu, Stolac je miran grad, čist i sunčan. Ipak, ispod te površine kriju se priče o odlascima, nejednakim prilikama i nadi da će se nešto promijeniti.
Elvedina Kaplan, Stočanka, govori nam da je zadovoljna životom u svom gradu, ali dodaje da su izazovi različiti za starije i mlađe generacije.
Prazne ulice
- Živim u svom gradu. Zadovoljna sam. Živimo lijepo, hvala Bogu. Naš grad je muzej pod otvorenim nebom. Toliko turista prođe tokom ljeta koji su oduševljeni našim gradom. Oni kažu ovo je raj na zemlji. Ljudi dođu iz Crne Gore, iz Dalmacije, baš od svuda. I u prolazu, Bosanci koji prolaze u Neum, kaže Kaplan.
Ipak, iza turističkih razglednica krije se grad bez dugoročnih prilika za mlade.
- Situacija je, što se tiče života u Stocu za penzionere, jako fina. Miran grad, tih za prošetati, za odmoriti dušu. Ali, za omladinu je malo teža situacija. Moraju naći posao ili u Mostaru, u Neumu ili bilo gdje po svijetu gdje ih put odnese, naglašava Kaplan.
Politiku, kaže, ne želi komentarisati, ali ističe da među ljudima nema podjela.
- Što se tiče politike, ja se ne bih tu umiješala. Mi živimo složno i fino sa svim nacionalnostima, bez obzira na vjeru, naglašava Kaplan.
Jasminko Šarac, također Stočanin, govori slično. Iako se, kaže, lično ne žali, svjestan je da grad bez fabrike nema budućnost.
- Mana je to što nijedna fabrika ne radi. Trebalo bi otvoriti tvornice, da se mladi zapošljavaju i da ne odlaze iz Stoca. Mnogi idu van i u inostranstvo. Bolje bi bilo da ostaju. Što se tiče ostalih stvari, život je normalan. Međunacionalni odnosi su dobri, nema nikakvih problema. Bio je problem u vezi s haremom, ali evo sada napreduje gradnja, govori nam Šarac.
Dodaje kako politika, možda, pokušava pokvariti život.
- Ali, ja nisam politički angažiran tako da i ne znam, pravo da vam kažem, ni šta se zbiva - ni u općini, ni tako dalje. Vodim normalan život, potpuno. Slikam i pišem knjige, ističe Šarac.
Za Edu Turkovića, Stočanina koji danas živi u Americi, Stolac je dom kojem se vraća svake godine. Ipak, kaže da ga pri svakom dolasku dočeka ista slika - prazne ulice i sve manje ljudi.
- Svake godine sve je manje naroda. Narod seli, ide. Traži sebi selameta, kaže Turković i dodaje kako ne vidi da ima perspektive.
Upitan šta bi, po njegovom mišljenju, moglo donijeti promjene, Turković odgovara bez mnogo riječi: “Suprotno od ovoga kako je do sada.”
Zoran Raič smatra da je u Stocu jako lijepo živjeti i da se slika o Stocu kao gradu iz kojeg mladi odlaze polako mijenja.
- U posljednje vrijeme dosta nam se mladih vraća iz Njemačke - baš iz Njemačke i iz Austrije sa djecom, priča nam Raić.
Ističe i da se situacija s poslom popravlja, posebno zahvaljujući novoj putnoj povezanosti sa morem.
- Treba nam neko vrijeme da se malo još postavimo na noge, ali ovaj put za Neum je doprinio tome da se otvara dosta radnih mjesta. Trenutno, ko god želi raditi i ako nešto zna svojim rukama raditi, može naći posla. Što u Stocu, što nisu nam daleko ni Mostar, ni Čapljina, ni Neum, kaže Raič.
Tajma Bešo, predsjednica NiP-a Stolac, kaže da grad i dalje živi između političkih blokada i nerealizovanih rješenja.
- U Stocu su svakako problemi puno popularniji od rješenja. A ono što našim građanima treba, to su zaista sistemska rješenja za njihove probleme. Jer na ovakav način samo sve dublje tonemo i utičemo mnogo na odlazak mladih i na život naših povratnika, kaže Bešo.
Na pitanje je li danas teže živjeti u Stocu ili otići iz njega, odgovara da se problemi mogu prevazići samo razgovorom.
- Svaki problem ima rješenje i samo dijalogom možemo sve riješiti tako da nam bude jako lijepo živjeti ovdje, govori Bešo.
Kada je riječ o mladima, Bešo navodi da ih u Stocu ima, ali da grad uglavnom naseljava starije stanovništvo.
- Dosta ima obrazovanih mladih ljudi, ali smo svjesni i da nemaju toliko budućnosti i mogućnosti da ostanu u Stocu i da su prinuđeni da odlaze. Nadam se da će se svi i vratiti, kaže Bešo.
Govoreći o institucionalnim barijerama, Bešo ističe da rješenja postoje, ali da izostaje volja za njihovu primjenu.
- Uvijek sam bila za sistemska, institucionalna rješenja i smatram da se svaki problem može riješiti, ali potrebni su dijalog i dogovor oko svega. Ne bih se složila s tim da su nam ruke svezane po nekim pitanjima - dosta toga se može uraditi, ali je pitanje evo zašto se ne radi, poručuje Bešo.
Posebno naglašava da povratak Bošnjaka u Stolac treba posmatrati kao dokaz istrajnosti i hrabrosti.
- Povratak Bošnjaka nije incident, nego herojski čin s obzirom na to s čim se sve susreću. Incident je ta izjava, jer dolazi od onih koji su birani i imaju poziciju da pružaju sistemsku podršku tom povratku i da ohrabruju povratak, ističe Bešo.
Predsjedavajući Gradskog vijeća Stoca Edim Šator (SDPBiH) kaže da su problemi Bošnjaka u Stocu isti već 30 godina.
- Rekao bih da se život nije promijenio ni nabolje ni nagore, na određeni način. Bošnjaci u Stocu od povratka manje-više imaju skoro iste probleme. Nekad su ti problemi malo više izraženi, nekad malo manje, ali obični građani, obični ljudi na isti način žive kao što su živjeli prije. Naravno, mi se tu susrećemo sa mnogim problemima, počevši od zapošljavanja u javne ustanove, odnosno u institucije kojima je osnivač Grad, pa do svih ostalih - počevši od pitanja Harema, nepostojanja nijedne direktorske pozicije na kojoj je Bošnjak, kaže Šator.
Navodi da Bošnjaci Stoca često moraju tražiti posao u Mostaru, što dugoročno vodi odlascima.
- Najveći problem je nemogućnost zapošljavanja trenutno u Stocu iako smo u razgovorima sa gradonačelnikom otvarali više puta tu temu i imamo čvrsto obećanje da će se i to početi mijenjati, kaže Šator.
Kada je riječ o višim nivoima vlasti, Šator naglašava da podrška iz Sarajeva postoji, ali da politička nemoć traje decenijama.
Minimalni pomaci
- Konkretno u ovom mandatu, dakle, zadnju godinu, HDZBiH zajedno sa svojim partnerom ima 12 vijećnika, SDP ima dva, SDA ima tri i gradonačelnik grada Stoca je takođe iz HDZ-a. Dakle, mi u samom Vijeću nemamo nikakvu političku moć da bilo šta možemo zaustaviti, da možemo uticati na dnevni red ako želimo izmjenu i tako dalje, kaže Šator i dodaje da su proteklih 30 godina pravljeni minimalni pomaci u ovom mjestu.
- Isto tako sam svjestan da će se, dok ne budemo imali apsolutnu političku podršku iz Sarajeva, bez obzira na to ko je na vlasti, teško određene stvari u Stocu pomicati sa mrtve tačke, odnosno isključivo ćemo zavisiti od volje većine koju čini HDZ zajedno sa svojim partnerima, naglašava Šator.