"Ako se peć ugasi, više je niko nikad upaliti neće": Pavlović kupuje Koksaru nakon stečaja?

Radnicima lukavačke Koksare isplaćen je zaostali dio augustovske plate, kao i naknada za topli obrok, čime je okončan generalni štrajk, potvrdio je za naš list Jasmin Ovčina, generalni direktor Koksare.

Isporučen proizvod

Nakon dvodnevnog štrajka, koji je održan prošle sedmice (četvrtak i petak) i dogovora sa upravom, omogućen je transport koksa za Fabriku sode Lukavac. Dobili su obećanje da će im novac odmah biti uplaćen za isporučeni proizvod kako bi se mogli isplatiti dio plate i topli obrok.

Predsjednik Sindikata radnika Koksare Ermin Halilović kaže za Oslobođenje da od uprave, također, očekuju da im da na uvid sporazum koji su sklopili sa Poreznom upravom FBiH da su uplaćeni doprinosi, što im se duguje od marta ove godine.

Ističe kako nije rješenje da svaki mjesec štrajkuju da bi dobili platu. Halilović kaže kako je svima jasno da je situacija teška i da se gubici konstantno gomilaju.

- Firma je u velikim dugovanjima i sve vrijeme se spominje stečaj. To je ružna riječ i niko ne zna ko će se vratiti na posao i koje će fabrike raditi. Ali, u svakom slučaju ćemo raditi na tome da svi radnici koji ne budu pozvani na posao, budu adekvatno zbrinuti. Sve je na upravi, ali je činjenica da se od 2019. godine samo vrtimo ukrug. Mijenjaju se generalni direktori i oni su ti koji su fabriku doveli u ovoliki minus, pored cijene koksa na tržištu koja je također uticala na ovu situaciju, kao i oštećenje pruge u Jablanici, zbog čega je bilo više troškova, kaže Halilović, naglašavajući da proizvodnja ne smije stati.

Iako svi apeluju kako proizvodnja ne smije stati, višemilionske obaveze su kompaniju dovele na rub propasti. Kako piše biznis.info, kompanija je prošlu godinu završila s minusom od 118 miliona KM, a u prvih sedam mjeseci 2025. bilježi operativni gubitak od 23 miliona KM. Situaciju dodatno komplikuje vlasnička struktura. KHK Lukavac, koji je i sam u stečaju, drži udio od 49 posto, a preostalih 51 posto vlasništva ima problematična firma Global Steel Holdings Limited iz Velike Britanije, iza koje stoji Pramod Mittal.

Prema svim pokazateljima, jedina opcija je stečaj kako bi se spasila proizvodnja. Fočanski biznismen Gordan Pavlović potvrdio je za Oslobođenje da je zainteresovan za saradnju i za zakup pogona kako bi se spasila proizvodnja. Ističe da je situacija u Koksari teška i komplikovana.

- Oni su dužni oko 700 miliona KM i ne mogu više nikako funkcionisati. Prave gubitke i moraju otići u stečaj. Interes za zakup pogona postoji, ali sve to trebaju definisati dvije strane, šta kome odgovara i treba naći kompromis. Zašto bismo mi voljeli koks iz Kine ako ga možemo proizvesti u Lukavcu? Sve je stvar matematike. Ako bude skuplja proizvodnja u Lukavcu nego u Kini, normalno da će se uvoziti iz Kine. Sve je stvar koštanja, rekao nam je Pavlović.

Pri tome dodaje da je bilo neformalnih razgovora i ponavlja da je jedino rješenje otvaranje stečaja i da se krene od nule.

- Treba da se da vremenski period i nekome izda proizvodnja da fabrika ostane. Ako se peć ugasi, više je niko nikad upaliti neće. To je takva proizvodnja i mora se brzo reagovati. Međutim, svako prebacuje probleme na nekog drugog i, iskreno, nikoga to ne interesuje. Država treba brzo da reaguje i da zaštiti domaću proizvodnju. Ali, kod nas toga nema i to je sva suština. Država mora da se bavi privredom i da je zaštiti ako hoće da sačuva radna mjesta u domaćoj proizvodnji. Ako neće, šta mi tu možemo. To ne može nijedan pojedinac sačuvati, zaključuje Pavlović.

Gordan Pavlović: Zašto bismo mi voljeli koks iz Kine?

Halilović kaže da je saznao iz medija da je Pavlović zainteresovan, dodajući da, što se tiče radnika, nije bitno ko će proizvodnju preuzeti, već je bitno da se radi.

- Neko je mora uzeti da bi bila stabilna. Mi već sad trebamo razmišljati o septembarskoj plati. Da li trebamo svaki mjesec štrajkovati za platu? To je sramota i države i uprave ako ne možeš obezbijediti radniku platu u 21. vijeku. Žalosno, ističe Halilović.

Ilvana Smajlović, predsjednica Samostalnog sindikata radnika hemije i nemetala FBiH, kaže za Oslobođenje da je uz zahtjeve radnika i zahtjev svih zahtjeva - koksara ne smije stati. Podsjeća da su prošli utorak održali sastanak sa premijerom FBiH Nerminom Nikšićem i Vedranom Lakićem, federalnim ministrom energije, rudarstva i industrije.

- Oni su iskazali svoju nenadležnost, što je tačno, a takav stav je ranije imala i Vlada TK-a. Sve to razumijem. Međutim, ja sam rekla da, kad Koksara puni budžetsku kasu, onda se nadležnosti ne spominju, nego se uzima novac. I Koksara je sve ove godine puno novca izdvajala u lokalnu budžetsku kasu, ali i federalnu. Radnici moraju da žive i plate su neupitne, ali tu je i zahtjev da Koksara mora raditi. Federalna Vlada se uključila i obećali su da će se uvezati sa kantonalnom. Ministar Lakić je bio u četvrtak tu u kantonalnoj Vladi i već su neke stvari poduzete. Niko ne smije dozvoliti da se Koksara ugasi, potcrtava Smajlović.

Profitabilan pogon

Što se tiče daljnjeg rada i stabilizacije, naša sagovornica kaže da niko nije protiv da uđe strateški partner koji može da ozdravi firmu.

- S obzirom na tržišnu cijenu koksa i stanje na tržištu, koks nije rentabilan kao proizvod. Međutim, u Koksari ima fabrika AMK, što je profitabilno. Azotara je ugašena, ali postoji mogućnost da se to revitalizira. I to je profitabilan pogon. Ima hljeba u toj firmi, samo ako bi se izašlo iz ove situacije i počelo gazdovati kako treba. Najvažnije je da isplata plata i ostalih naknada bude uredna, jer ti ljudi čekaju platu k’o ozebli sunce. I dok je trajao štrajk, proces proizvodnje nije se prekidao. Pitanje svih pitanja je opstanak i rad Koksare. Tu je zaposleno 800 radnika koji imaju porodice, pa se pitam ko smije dati naredbu da se zaustavi Koksara? To niko ne smije, zaključuje Smajlović.