Adnan Kapo, govoreći o napadima na BiH, otkriva: Ko će odlučivati o sudbini države
Adnan Kapo: Odgovor BiH ne smije biti uplašen
U posljednje vrijeme učestali su napadi na BiH, koja se želi prikazati ne kao partner međunarodne zajednice, nego kao sigurnosni rizik. Ovom činjenicom bavi se i slovenački list Delo, konstatujućo kako se o BiH ne odlučuje samo u Sarajevu, nego i u Washingtonu, Bruxellesu, Moskvi, Zagrebu i Beogradu.
Tako je, recimo, bivši guverener Illinoisa Rod Blagojevich, poznat po svojoj odnedavnoj "ljubavi" sa Dodikom, izjavio za konzervativni Washington Post kako je BiH duhovna ispostava islamske revolucije u Iranu. S druge strane, u izvještaju The Heritage Foundationa, kojeg je sačinio bivši diplomata Max Primorac, predlaže se ukidanje OHR-a, kao i federalno preuređenje BiH na etničkoj osnovi, odnosno sve ono na čemu godinama insistira HDZ.
Takvi narativi, upozorava Adnan Kapo, direktor Instituta za geopolitiku, ekonomiju i sigurnost iz Sarajeva, dio su opasne strategije: radi se o pokušaju da se počinitelji agresije na BiH prikažu kao žrtve, dok oni koji su branili državu i zalagali se za evropski demokratski poredak postaju remetilački faktor i glavni krivci za krizu. Povezivanje Bošnjaka s islamskim ekstremizmom predstavlja islamofobiju najgore vrste – pažljivo usmjerenu ka prikupljanju konzervativne podrške u Evropi.
Istovremeno, prema Kapinom mišljenju, prava prijetnja dolazi iz drugog pravca: sistematskog razgrađivanja državnog poretka koje provode dijelovi političkog vodstva, posebno iz Republike Srpske, uz podršku Beograda. Ta strategija je iracionalna, ali ne i nova – Bosna je već 1939. i 1993. bila podijeljena na papiru, ali se te podjele nikada nisu trajno održale. Naprotiv – napadi na jedinstvo Bosne uvijek su jačali njen državni integritet – 1943., 1992., pa i danas.
U tom kontekstu, Kapo poziva na odlučan odgovor: ne smije biti ni uplašen ni reaktivan, već mora biti temeljen na strukturiranoj, uvjerljivoj i vrijednosno orijentiranoj odbrani građanskog poretka – zasnovanog na principima Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji su već sastavni dio bosanskog ustava. Građanska republika ne znači negiranje etničkih identiteta. Naprotiv – to je model društva koji štiti kulturna prava i garantuje individualne slobode – za što se Bosna bori stoljećima. „Za poštovanje različitosti nam ne trebaju zakoni – to je duh u kojem smo odrasli“, kaže Kapo.
Nije samo Rusija ta koja koristi vakuum moći: i susjedne Hrvatska i Srbija, prema Kapi, slijede različite, ali djelimično jednako destruktivne agende. Dok se s Hrvatskom razlike načelno mogu prevazići, tenzije sa Srbijom su dublje i strateške. Beograd negira genocid, direktno se upliće u unutrašnju politiku BiH i odlučno odbacuje članstvo u NATO-u, piše Delo.
Zagreb za Bosnu traži etnički model kakav u vlastitoj zemlji ne bi dopustio. Prijetnja blokadom članstva BiH u EU ako se ne reorganizira po hrvatskom modelu nije samo licemjerna, već i kontraproduktivna – za obje zemlje.
U tom svjetlu, Kapo postavlja ključno pitanje: Da li je zaista u strateškom interesu Hrvatske da pred svojim vratima ima nestabilnu i neintegriranu Bosnu? Ne bi li za obje strane bilo sigurnije i evropskije imati stabilnog, pravno i demokratski uređenog susjeda?
Danas je Bosna i Hercegovina ponovo meta koordinirane kampanje. Ali – kako Kapo naglašava – historijske veze Bosne s Evropom su preduboke da bi ih prekinule pojedinačne objave i laži. O budućnosti države neće odlučivati oni koji rade na njenom razbijanju, već oni koji je doživljavaju kao svoju domovinu – i spremni su da je brane.
