30 godina od zločina na Markalama: Posljednji u opkoljenom Sarajevu prije NATO intervencije
30. godišnjica zločina na Markalama/Damir Deljo/Oslobođenje
Na Markalama su prije 30 godina, granatom ispaljenom sa četničkih položaja na Trebeviću, ubijena 43 građanina Sarajeva, a još 84 ih je ranjeno u ovom krvničkom činu, zločinu koji je počinila Vojska Republika Srpske.
U napadu je ubijeno i troje djece.
Tek četiri presude
Komemoracijom u sarajevskoj Vijećnici i polaganjem cvijeća kod Gradske tržnice na Markalama, obilježena je godišnjica ovog masakra nad civilima. Komemoraciji su prisustvovali brojni građani i političari koji su odali počast stradalim.
Prisutnima se obratila Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, koja je istakla da u istom trenutku kada obilježavamo godišnjicu masakra na Markalama imamo genocid u Gazi i agresiju na Ukrajinu.
- Za opsadu Sarajeva, koja je trajala 1.425 dana i za više od 11.500 ubijenih građana, od čega 1.601 dijete, nažalost, imamo samo četiri presude i to Haškog tribunala, kazala je Karović.
Dodala je da odgovornost za tako mali broj presuda snosi isključivo Tužilaštvo BiH, koje se ne bavi ovim predmetima.
- Mislim da je Sarajevo najdokumentovaniji grad po pitanju ratnih zločina, snajperskog djelovanja i granatiranja. Svi ti iskazi, svjedočenja i ono što je ostalo pisano i snimljeno stoji negdje u ladicama našeg tužilaštva i skuplja prašinu, poručila je Karović.
Obilježavanje 30. godišnjice masakra na Markalama, Vijećnica/Damir Deljo/Oslobođenje
Gradonačelnik Sarajeva Samir Avdić istakao je da su ovakve teške godišnjice naša obaveza, da se sjećamo onih koji su živote ugradili u temelje Bosne i Hercegovine i koje u vremenu koje je ispred nas moramo doživljavati istinskim herojima grada Sarajeva i države Bosne i Hercegovine.
- Oni su izgubili nevine živote zato što je zločinac mislio da može pokoriti Sarajevo, što se ipak nikad nije desilo, poručio je gradonačelnik Avdić.
Ipak, težinu ovog zločina i danas kao i svih prethodnih godina najviše osjećaju porodice ubijenih.
Alija Hodžić, predsjednik Udruženja ubijene djece Sarajeva 1992-1995, kroz suze se prisjeća zločina na Markalama, gdje je kao pripadnik prve policijske stanice u Starom Gradu svjedočio ovom zločinu. Na tom mjestu je ubijena i njegova kćerka jedinica Jasmina Hodžić.
- Bio sam tada na dužnosti, bio sam u ovom rejonu. Možete misliti kad vidite tako razbacana tijela, kad vidite komade i to, jednostavno da vam duša i srce stanu. Teško je to bilo, a pogotovo što više boli zato što zločinci i dan-danas govore da mi sami sebe ubijamo. To nikako ne mogu da oprostim, niti mogu da shvatim takve monstrume, kazao je Hodžić.
Uprkos svemu što je ovu porodicu zadesilo, Hodžić ima hrabrosti da gleda naprijed.
- Život ide dalje, moramo mlade učiti o boljem životu. Neću nikad reći suživotu, nego životu jednostavno. Kakav suživot? Nikad nije bio suživot. Mi smo živjeli skupa svi, prisjeća se on nekih boljih vremena.
Ovaj zločin bio je ujedno i posljednji u opkoljenom Sarajevu, nakon čega je uslijedila operacija NATO-snaga pod nazivom Namjerna sila (eng. Deliberate force) koja je natjerala Vojsku Republike Srpske na povlačenje i deblokadu Sarajeva.
Brojne delegacije su na spomen-ploču na Markalama položile cvijeće i minutom šutnje i učenjem Fatihe odale počast ubijenim građanima.
Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH, podsjetio je da je ovaj zločin veliki bol za generaciju koja je preživjela, te da je potrebno podsjećati na zlo koje su naša zemlja i njeni građani preživjeli kad se mislilo da se takve stvari ne mogu desiti.
- Nikada se ne mogu zaboraviti te scene niti sve ono što se dešavalo. Vrijeme to malo ublaži, te oštrice, te rubove bola, ali ostaje i prati vas cijeli život, kazao je Komšić.
Imena ubijenih
Prije 30 godina ubijeni su nedužni građani Sarajeva: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.
Za ovaj i mnoge druge zločine osuđeni su na doživotnu robiju bivši politički i vojni lideri Republike Srpske Radovan Karadžić i Ratko Mladić, a komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a Stanislav Galić i Dragomir Milošević na višegodišnje zatvorske kazne.
