Muke onkoloških pacijenata: "Doktorica mi je preporučila da kupim čaj i ispirem grlo nakon zračenja"

“Haj’mo se mi prvo uslikati, ako su mogli čekati 26 mjeseci, koji sat ili dan duže neće škoditi” – tako je otprilike protumačena pozivnica za ovaj događaj, koju su nadležni iz UKC-a Tuzla poslali zvaničnicima i pacijentima.

Putovanja

Sa ovim je Tuzla dotakla dno, poručila je Enida Glušac, predsjednica Udruženja Renesansa iz Sarajeva, i podsjetila na tužnu istinu da se na istoj ceremoniji komotno može obilježiti i nepoznat, ali zasigurno veliki broj izgubljenih života koji nisu dočekali radioterapiju ili su je dočekali prekasno.

Prvo slikanje, onda liječenje

Nakon tri propala tendera UKC Tuzla "svečano" pustio u rad linearni akcelerator

Podsjećamo da su nabavka i puštanje u rad linearnog akceleratora u UKC-u Tuzla trajali duže od dvije godine i to samo zbog obaranja javnog poziva, te da su sve to vrijeme onkološki pacijenti bili osuđeni da se liječe u Sarajevu, Zenici ili Mostaru.

I umjesto da se fokusiraju da u danu aparat pokrenu za što veći broj pacijenata, nadležni za ovaj slučaj pokazali su bahatost još jednim potezom.

“Nakon 26 mjeseci, nakon toliko izgubljenih života, oni priređuju ceremoniju svečanog otvaranja linearnog akceleratora!”, prozvala ih je javno naša sagovornica u ime svih onih koji su na terapije išli u druge gradove BiH ili bolnice van naše države.

Od naše sagovornice smo saznali da je veliki broj oboljelih od karcinoma, neki neposredno nakon operacije, a drugi uoči operacije, pritom suočeni sa neizvjesnošću koja ih čeka, bio primoran tražiti smještaj u drugim gradovima ili svakodnevno putovati po nekoliko sati da bi primio za život važne terapije.

Na Kliničkom centru u Sarajevu, Odjelu za radioterapiju, radi od osam sati ujutro, a pacijenti se u kabinama za pripremu smjenjuju sve do 20. I dok jedni odlaze kućama, drugi se, daleko od svog doma, vraćaju u bolničke sobe ili stanove koje su iznajmili u Sarajevu. Među njima je i naš sagovornik koji je ležao na Odjelu za onkologiju KCUS-a.

- Na terapije sam morao ići svaki dan, tako da sam bio smješten ovdje u bolnici. Kad čovjek nema izbora, sretan je sa rješenjem koje dobije, al’ da je ovako lako, vjerujte da nije, otvorio se naš sagovornik dok čeka prevoz kući i prisjeća se situacije koja ga je istovremeno i ohladila i ugrijala mu dušu.

Čaj od žalfije

- Doktorica mi je preporučila da kupim čaj od žalfije i ispirem grlo nakon zračenja. Ja se skamenio i razmišljam kako da ga kupim kada ne mogu izaći iz bolnice, a moji tek za vikend dolaze u posjetu. Eto, u čitavom ovom belaju, ja se sekiram kako ću kupiti čaj! Imao sam sreće, cimeri iz sobe su javili svojima da mi donesu, dodaje.

I dok oni kojima je najteže pronalaze radost u malim stvarima, ne razumije ih ili ne želi da ih razumije onaj koji nije hodao u tim cipelama.

"Čega se pametan stidi, time se budala ponosi. Nakon 26 mjeseci, nakon toliko izgubljenih života, oni priređuju ceremoniju svečanog otvaranja linearnog akceleratora", ponavlja predsjednica Udruženja Renesansa iz Sarajeva.