Zločini su žetva posijane mržnje u društvu: Kada se zlo desi, onda se njime bavimo ad hoc, a onda zaboravimo

Školski domar Mehemed Vukalić preživio je operaciju i u svjesnom je stanju, potvrdio je jučer Vlado Đajić, generalni direktor UKC-a RS-a. Njegov oporavak, pored činjenice da treba da odgovara za zločin ubistva troje kolega u Srednjoj mješovitoj školi, od velikog je značaja za stručnjake koji nastoje shvatiti šta se dešavalo u njegovoj glavi kako nam se ne bi ponavljali ovakvi slučajevi u budućnosti.

Dubina problema

- Ako se jedno isto zlo, fenomen, oblik ponašanja u različitim modalitetima periodično ponavlja, onda to nije slučajno. Ovo što se desilo, i slično prije toga, rezultat je individualne i kolektivne patologije. Moramo kao društvo shvatiti da imamo veliki problem. Neadekvatna je društvena reakcija, ne razumije se dubina problema. Za prvi korak mora se konačno shvatiti da se ne radi o pojedinačnim slučajevima, nego dubokom društvenom problemu. BiH je školski primjer bolesnog društva, gdje nije čudno što se dešavaju ovakve stvari. To su zakonomjerne posljedice društvenog biča, njegov odraz su individualni zločini, rijetko se radi isključivo o patologiji. Kada se zlo desi, onda se njime bavimo ad hoc, čitava javnost i mediji nekoliko dana se okupiraju, a poslije društvo, stručne službe, strukture i vlast nastavljaju po starom, kaže nam psiholog Ibrahim Prohić.

Ubistva koja se dešavaju u BiH, intenzivirana posljednjih dana, vrhunac su loših socio-patoloških stanja u društvu, zahlađenih odnosa i krize na relaciji između čovjeka i čovjeka, smatra sociolog Vladimir Vasić.

- Ova ubistva posljedica su višedecenijskog guranja pod tepih problema s kojima se susrećemo u BiH. Zanemarili smo činjenicu da smo mi postkonfliktna zajednica. Država smo koja je u tranzicionom periodu sa velikom stopom siromaštva, nezaposlenošću, sa nizom slabosti koje negativno utiču na patološko stanje pojedinca. Naše društvo jako, jako malo pažnje posvećuje pojedincu, osim tokom predizbornih kampanja kada je odluka pojedinca najvažnija. Mislim da se trebamo posvetiti uzročnim faktorima i mentalnom zdravlju stanovništva. Ubistva se dešavaju, ali se ne pokreću akcije oduzimanja nelegalnog oružja. Ono je često u posjedu ljudi koji su labilnog mentalnog stanja. Kad imate taj spoj, onda je očekivano da dođe do zločina, kaže Vasić.

Ovim problemima treba se posvetiti sistematski.

- Moraju postojati projekti koji se bave prevencijom, a toga nema. Ovdje je devedesetih godina nasilje instalirano kao princip koji ima tendenciju generalizacije, a nikad to nije opozvano. Ljudi u svakodnevnom životu počinju misliti da je nasilje rješenje, dajući zlu legitimitet. Svakodnevno se sije mržnja i ona je postala osnovna emocija u javnom prostoru. Temeljni stav prema ljudima, između društvenih grupa, jeste neprijateljstvo. To troje kada spojite, onda zlo mora da se dešava, naglašava Prohić.

Tri dana žalosti zbog ubistva Gordane Midžan, Nisvete Kljunić i Nijaza Halilovića

Zanemarene posljedice rata pogoršane su i našom surovom varijantom kapitalističkog sistema.

Traljav sistem

- Nažalost, ako posmatramo status radnika, običnog čovjeka, vidimo da tu ima mnogo nepotizma, mobinga, kršenja Zakona o radu. Ne želim reći da je to direktno i slučaj u događaju koji se desio u Sanskom Mostu, ali bojim se da ćemo i sutra nešto slično imati na rukama, jer tromi i traljavi sistem zanemaruje problem običnog čovjeka u BiH. Gotovo da smo se navikli na takvo stanje, svrstani smo u red zajednica u kojima je opasno živjeti. Nemamo adekvatne reakcije. Osim političkih izjava suosjećanja, niko ne nudi prijedloge za kadrovsko jačanje institucija, za kapacitete na preventivnom djelovanju u okviru socijalnog i zdravstvenog aspekta, upozorava Vasić.

Čovjek po svojoj prirodi nije destruktivan i agresivan, on postaje takav u specifičnim društvenim okolnostima, napominje Prohić.

- Za ozdravljenje društva potrebno je eliminisati govor mržnje, prijetnje, nasilje i neprijateljstva. A vi pogledajte dnevne izjave odgovornih ljudi iz vlasti i državnih struktura, ukazuje Prohić.