Počast za zločince: Umjesto spokoja, Groblje mira produbljuje podjele
Groblje mira - Bile je kompleks-groblje iznad Mostara i Širokog Brijega. Samo ime, na prvu, asocira na zajedništvo, vječni spokoj, slavu, počast... No, naziv je samo varka. U sjeni svetog imena leži tužna istina naše realnosti. U ime borbe protiv fašizma, slavi se - i fašizam. A groblje je zamišljeno kao mjesto na kojem će se podizati križevi žrtvama iz Drugog svjetskog rata i poraća. Uslov je jedan - biti Hrvat i(li) katolik.
Zločinci postaju heroji
“Naš cilj je podići bijeli križ svakoj pojedinačnoj žrtvi Drugoga svjetskog rata i poraća s ozemlja Bosne i Hercegovine prema popisima lokalnih zajednica (općina, gradova, županija...), bez obzira na to zna li se ili ne zna za njihov grob ili pak mjesto stradanja, te bez obzira na činjenicu u kojoj su vojsci poginuli ili nastradali, a jednako tako i civilima - katolicima”, navedeno je u uputstvu o podizanju križeva na službenoj stranici Groblja mira.
Tu stoji i da je novčani iznos za podizanje jednoga križa 200 KM. U popisu žrtava po općinama/župama naći će se nazivi uglavnom hercegovačkih općina/župa. Navedeni su i Odžak i Orašje. Većina još nema objavljene spiskove, samo navedeno područje. Listajući imena žrtava po općinama, onim dostupnim, u Kazalu žrtava Općine Grude, pod brojem 945, nalazi se Ranko Boban - godina rođenja 1907, a godina smrti 1945. Ime oca Stjepan, a majke Iva, rođena Marić. Mjesto Sovići. Nekoliko redova iznad, na broju 941, nalazi se Mate Boban, prema navedenim podacima, brat Ranka Bobana.
A Rafael Ranko Boban rođen je u selu Bobanova Draga, Sovići nedaleko od Gruda 1907. Nestao je 1945. Njegov otac bio je Stjepan, a majka Iva. Brat Mate. Pripadao je krugu istaknutih saradnika Ante Pavelića. Proglašenjem Nezavisne države Hrvatske u aprilu 1941, Boban u Zagreb dolazi s činom ustaškog satnika, te ubrzo postaje zamjenik Jure Francetića i drugi čovjek zloglasne Crne legije, jedinice Ustaške vojnice.
- Više je nego očigledno da se idejom mostarskog projekta Groblja mira teži ka revizionizmu i falsifikovanju historije. Namjera je da se oni koji su bili na pogrešnoj strani historije, predstave kao borci za slobodu. S tim da se to javno ne propituje, nego se kao i sve u našoj državi, prezentuje kao ispravljanje dugogodišnje nepravde. Oni što su bili antifašisti, oni već imaju počivališta. Gotovo u svakom gradu postoje partizanska groblja. I poznato je kako se, nažalost, zajednica prema njima odnosi. No, problem je kako gubitnike rata, da ne kažemo neprijatelje ove države, predstaviti kao heroje. I na tome se već dobrih trideset godina intenzivno radi, ističu iz Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK).
Hrvatski narodni sabor BiH i njegov predsjednik Dragan Čović, inače lider HDZ-a BiH, podržali su osnivanje Odjela HNS-a za Drugi svjetski rat i poraće, a kamen temeljac za Groblje mira položen je 23. augusta 2013, i to, kako je navedeno u Ljetopisu, “u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarizama: komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma”.
Od tada Čović i njegovi sljedbenici redovno predvode aktivnosti na Groblju mira.
- Političke elite svesrdno se trude da zajedničku i slavnu antifašističku historiju Bosanaca i Hercegovaca proglase lošom. Zato je bivšu zemlju potrebno predstaviti tamnicom naroda. Kazati da je svaka država nastala iz Jugoslavije bolja od one koju su Tito i partizani napravili. Tako bi sve imalo smisla. I rat, i provincijalizacija društva, te etnički aparthejd u kojem trenutno živimo, naglašavaju iz UDIK-a.
Podrška Groblju mira stigla je i iz Hrvatske. Prvog augusta u Mostaru je potpisan ugovor o finansijskoj podršci Republike Hrvatske u iznosu od 350.000 eura za Groblje mira. Vlada Hrvatske je odluku o novčanoj pomoći donijela 25. jula. Za Vladu RH, Groblje mira je projekat od strateškog značaja za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
- Poražavajuće je da u takvim aktivnostima učestvuju susjedi Bosne i Hercegovine. Hrvatska daje legitimitet, biva sudionik politike koja ima za cilj revizionizam i glorifikaciju zločinaca iz Drugog svjetskog rata, čime narušava ionako klimavo povjerenje, te unosi nemir i produbljuje podjele. Umjesto da bude oprezna sa ovakvim idejama, da ne rasipa novac hrvatskih obveznika, susjedna država finansira sjećanje na zločinačku tvorevinu NDH u Bosni i Hercegovini, poručuju iz UDIK-a.
Podsjećaju da su grobovi partizana zapušteni i izloženi nekažnjivim vandalizmima, dok Groblje mira poprima statusni simbol poželjnih, kreiranje novih narativa historije koji nemaju za cilj ništa drugo nego veličanje poraženih ideja, razdvajanje, segregaciju i podjelu bh. društva.
U kompleksu Groblja održavane su i mise za žrtve Bleiburga. A Groblje mira nije jedini primjer kako etnička i vjerska pripadnost postaju jedini kriterij da se ime nađe na spomeniku.
- Kada smo prije skoro deset godina počeli da istražujemo spomeničku kulturu, tada nije postojalo toliko interesa kao danas. To pokazuje da je upotreba memorijala kao alata provođenja pojedinih politika i kreiranja novih narativa, zapravo, sve učestalija. Spomenici koji nastaju posljednje tri decenije obilato se finansiraju novcem poreskih obveznika, te obavezno nose neke vjerske ili etničke simbole. Dobar broj njih je otkriven u središtima mjesta, ali i ispred obrazovnih ustanova. Uveliko su militaristički nastrojeni. Drugim riječima, etnopolitika nije vezana za jedan grad ili entitet, prisutna je u svim narodima. Gavrilo Princip je u jednom entitetu terorista, dok je u drugom heroj. U Bihaću, u naselju Luke, nalazi se spomen-obilježje na kojem su isprepletena sjećanja 1941-1945. i 1992-1995. U pozadini Titove biste, podignut je spomenik poginulim pripadnicima Armije RBiH sa velikim ljiljanom, te crna spomen-ploča sa imenima ubijenih civila. Bista Josipa Broza, crna ploča i spomenik čine jednu cjelinu. Također, u Bijeljini ne postoji nikakva smetnja što je nekadašnji Trg žrtava fašizma preimenovan u Trg Draže Mihailovića. Na trgu je postavljena česma posvećena Draži Mihailoviću, a u njenoj se blizini nalazi spomen-bista posvećena partizanu Veselinu Gatariću, kojeg su 1942. nakon mučenja ubili četnici, upozoravaju iz UDIK-a.
Uspostavljanje zakona i kriterija na državnom nivou o podizanju spomenika zaustavilo bi proces zloupotrebe memorijala u dnevnopolitičke svrhe. Za bh. društvo, nužne su odgovornije komemorativne prakse.
Historičar Hrvoje Klasić je u nedavnom intervjuu za nacional.hr rekao da “obilježavanje groblja vojnika koji su u Drugom svjetskom ratu bili na krivoj strani nije novost - Njemačka to radi već desetljećima”. Naglasio je da “svako zaslužuje imati grobno mjesto, ali da ono što bitno razlikuje Njemačku od Hrvatske je da njemačke vlasti, ali i javnost, kad govore o tim vojnicima - u svakoj sekundi govore da su oni u principu bili dio zločinačkog projekta Adolfa Hitlera i Trećeg Reicha”.
Upozorio je i da bi “svakom takvom prilikom državna delegacija morala jasno i glasno reći da su to vojnici, između ostaloga, i oružanih snaga NDH, dakle, zločinačke tvorevine koja nikad ne bi nastala da nije bilo Adolfa Hitlera i Benita Mussolinija, koji su bili dio projekta koji je provodio rasne zakone, otvarao koncentracijske logore i činio genocid nad nehrvatskim stanovništvom.”
Revitalizacija i rehabilitacija
Predsjednik SABNOR-a BiH Sead Đulić više puta je upozorio da je “groblje, licemjerno nazvano Grobljem mira, zapravo groblje za, uglavnom, vojnike koji su poraženi u Drugom svjetskom ratu i koji su bili na strani fašizma”.
“O ovom tzv. groblju pisao sam i govorio više puta, upozoravao na sve pogubne posljedice koje takva gradnja donosi, ali, nažalost, niti jedna stranka koja se prsi svojim probosanstvom, svojim antifašizmom, svojim građanskim opredjeljenjem i tako dalje, nije reagovala. Čak je i federalna Vlada odobravala značajna sredstva za gradnju ovog kompleksa posvećenog onima koje je cijeli svijet osudio 1945”, napisao je Đulić u tekstu Groblje (ne)mira.
A upravo je šutnja, često, znak odobravanja. Pa zar nije uvreda za nevino ubijene hrvatske civile i sve one Hrvate koji su se borili na pravoj strani historije da im se svijeće pale pored onih koji su ubijali? A i sramota je. Ponajviše Hrvata i hrvatskog naroda na ovim prostorima.
