Pitali smo: Kako je biti penzioner u BiH - "Nula", "Lagano umirem", "Možeš samo maštati..."

Zahtjevi sa posljednje Skupštine Saveza udruženja penzionera FBiH, a koji su doneseni jednoglasno, odnosili su se na povećanje penzija za deset posto počevši od decembra 2023. i isplatu jednokratne pomoći od 200 KM za penzionere čije su penzije do 1.000 KM, te po 100 za one čije su penzije veće od 1.000 maraka.

Kako je iz federalne Vlade poručeno da od toga nema ništa, Redžo Mehić, predsjednik Upravnog odbora Saveza udruženja penzionera/umirovljenika u FBiH, nedavno nam je kazao da je Skupština obavezala vrh Saveza na organizaciju mirnih, masovnih protesta ove populacije.

Mašta ne košta

U razgovoru sa starijim Sarajlijama pitali smo kako je danas biti penzioner u BiH.

- Nula, prvi je odgovor koji smo dobili.

Ni naredni nisu bili ništa optimističniji: “Nemam ti ja nikakvu pozitivnu riječ reći”, “Sirotinjski”, “Penzija je nedostatna za bilo šta. Možeš samo maštati”, “Penzioneri još maštaju o tome da žive od penzije”, “Jesam, ja sam penzioner. I lagano umirem od penzije”, “K’o što je šećer tihi ubica, e tako smo i mi penzioneri sa našim penzijama osuđeni na tihu smrt”...

A promijeniti stanje u kojem se nalazi ova populacija je teško, naročito kada vlasti nemaju sluha.

- Ja vidim i tu jedan problem. Mi smo uočili, a sada i to tražimo na nivou Saveza, da se drugi model obračuna penzija uzima, odnosno povećanja, usklađivanja i tako dalje, na osnovu prosjeka isplaćene plaće u Federaciji... Ako ostane ovako kako jeste, onda smo mi zaista u još nepovoljnijem položaju ubuduće, govori nam Mirza Terzić, predsjednik Saveza udruženja penzionera Unsko-sanskog kantona.

Dosadašnja minimalna povećanja i promjene pojedinih zakona nisu ispunili ni osnovne životne potrebe penzionera.

- Oni toliko nas kradu da to povećanje od 1-2 posto ne znači ništa. To nije ni kap u moru, reći će nam jedan sarajevski penzioner, dok se njegova supruga nadovezuje: “Da sam bogdo mlađa, radila bih. Eto, sad su odobrili da i mi penzioneri možemo raditi. Oni nisu normalni”.

U ovakvim uslovima čovjeka muka natjera i da izađe na ulicu i protestuje, a penzioneri upravo to i najavljuju.

- Naša snaga je u brojnosti. Ali, u ovom trenutku jako teško možemo garantovati da bi toliki broj penzionera izašao i da bi to baš predstavljalo pravu sliku potrebe iz razloga što je više od 60 posto penzionera bolesno, ističe Terzić.

Da je u pravu, potvrđuje nam sljedeći gospodin kojeg zaustavljamo u gradu: “Ništa. Nema rješavanja. Nemam nade, niti ima bilo kakve šanse da oni to poboljšaju”.

Čekajući jesen

Da li će nakon godišnjeg odmora na koji odlaze izvršna i zakonodavna vlast najesen doći do izmjena Zakona o PIO, kako bi se usklađivanje penzija regulisalo kako je to već urađeno u zemljama nastalim raspadom Jugoslavije, a gdje su parametri za usklađivanje penzija indeks rasta potrošačkih cijena i rast prosječne plate, ostaje da se vidi.

Dotad, bar oni koje zdravlje još služi, izaći će na protest protiv onih koji ne cijene ono što su nam generacije prije nas ostavile.