Našim ljudima su bliži Japanci, Kinezi, Nijemci nego prve komšije
Gospodine Vujoviću, u avgustu ove godine preuzeli ste selekciju Katara, znam da ste Vi čovjek koji voli izazove, ali šta je bilo presudno da prihvatite ponudu njihovog saveza?
- Od dolaska Valera Rivere prije 12 godina u Katar, gdje su na Svjetskom prvenstvu koje su organizovali završili na drugom mjestu, rukomet se na ovom prostoru dosta digao, puno naših igrača, puno igrača iz drugih evropskih zemalja, da ne pričamo o Tunižanima, Egipćanima i igračima sa arapskog područja je došlo u Dohu, odnosno u Katar. Samim tim puno njih je dobilo njihove sportske pasoše i mogućnost da igra za reprezentaciju. Od tada je reprezentacija Katara atraktivan protivnik. Oni su na nekim velikim takmičenjima imali zapažene rezultate, odnosno i utakmice gdje su znali da iznenade i odlične ekipe i velike favorite. Ja nisam znao pravu situaciju. Njihova ponuda došla je poslije dvostrukog neuspjeha kvalifikacija za Olimpijske igre. Već dva puta su im izmakli plasmani na Olimpijske igre, iako su to organizovali kući, imali su sve u svojim rukama da prođu dalje. Oba puta ih je na neki način omeo Bahrein, prvi put time što je otišao na Olimpijadu. Drugi put ih je izbacio u polufinalu, pa je onda Japan zaigrao u Parizu. Tom prilikom je došlo do odluke da se smijeni Valero Rivera, onda su oni krenuli u potragu za trenerima, pa su me kontaktirali. Ja sam svoje uslove poslao i to je trajalo i trajalo. U međuvremenu, napravio sam angažman u Nexeu, ali sam ljudima iz Nexea rekao da je to taj kratak angažman i da čekam rješenje za ovu situaciju s Katarom. I kad sam već skoro digao ruke da od toga, oni su me nazvali i rekli da sutra dođem. Ja pitam je li baš sutra, kažu mi da sam trebao jučer. Tako da smo taj dio oko ugovora brzo završili, tražili su da formiram svoj stručni štab. Sa mnom su i Mane Milojević, kondicioni trener koji je radio u Metaloplastici iz Šapca i u ekipi Medicinke iz Šapca, i Aleksandar Roganović, crnogorski trener golmana koji je već bio sa mnom i u reprezentaciji Irana, i u Kopru, i u Nišu, i u Vardaru i u mnogo drugih klubova. Meni je to poznat tim i odmah smo prionuli na posao, jer je ovo za njih, za ovu generaciju igrača, zadnje veliko takmičenje. Veći dio njih je u ozbiljnim igračkim godinama i nije problem kvalitet koji imaju, imaju kvalitet i mogu da odigraju jednu utakmicu protiv bilo koga, ali je turnirski sistem veliki problem kako oni mogu izdržati i oporaviti se, recimo, da svaka dva dana igraju ozbiljnu utakmicu. To je velika nepoznanica, vidjet ćemo koliko možemo uraditi na tom planu.
Pripreme ste počeli mnogo prije ostalih reprezentacija?
- Imali smo mnogo vremena za pripreme za razliku od evropskih reprezentacija. Mi smo počeli u decembru, što je dugo za rukometne uslove i vidjet ćemo kakav smo posao napravili iako nam je grupa komplikovana. Tu je vječiti rival sa azijskog podneblja Kuvajt. Onda je to Austrija, reprezentacija koja je u usponu u posljednjih nekoliko godina i jedna Francuska, o kojoj ne treba trošiti riječi. Tako da se nadam da mi možemo da prođemo u drugi krug, ali ako prođemo bez bodova, onda je limitiran neki ozbiljniji plasman. Naš plan je da dobijemo Austriju i Kuvajt i da odemo sa dva boda po drugi krug. Hipotetički izgleda da bi nam u drugom krugu rivali trebali biti Sjeverna Makedonija, Mađarska i Nizozemska. Sa njima može da se igra, pa ćemo da vidimo šta će biti.
Austrija na ovaj šampionat svijeta u Hrvatskoj, Norveškoj i Danskoj dolazi bez Nikole Bilyka, koji joj je najvažniji i najbolji igrač. Koliko je to dobro ili loše za Vašu selekciju?
- On je već na početku sezone imao jednu povredu, pa je čak i Kiel bez njega dosta “klecao” i imao loše rezultate. Njegovim povratkom Kiel je opet uhvatio priključak za vrh i samim tim on pokazuje koliko je bitan za takvu silu kakva je Kiel, koji na svakoj poziciji ima po nekoliko kvalitetnih igrača. I mislim da je teško zamjenjiv u reprezentaciji Austrije. Kako će oni to da nadomjesti, ne znam, ali vjerujemo da ćemo imati vremena da to pogledamo kroz neke videosnimke ili utakmice koje igraju. Igramo s njima drugo kolo, pa ćemo imati mogućnost da analiziramo. Ali je njegov izostanak veliki hendikep za njih. Ono što moram reći, jedan od dvojice Kubanaca koji igra u reprezentaciji Katara Rafael Capote, koji je izuzetno kvalitetan, već duži period je van stroja. Na ivici je da li će igrati ili neće. Obavio je detaljne preglede u Aspetaru. To je njihova najveća klinika i jedna od najboljih na svijetu. Mi ćemo imati detaljan izvještaj, odnosno ja ću u toku sutrašnjeg (danas, op.a) saznati koliko je i pod kakvim opterećenjem. Mi igramo kod kuće dvije utakmice sa Argentinom i jednu sa Bahreinom. Ne vjerujem da ga mogu koristiti u tom periodu, ali možda u Sloveniji kad budemo igrali sa Alžirom i Slovenijom, bude na raspolaganju da provjerim njegove mogućnosti. Nisam siguran koliko će on moći igrati poslije tako duge pauze. Ali gotovo sve reprezentacije imaju probleme, jer ovo rukometno prvenstvo se zbog fudbalskog, košarkaškog i odbojkaškeg, koja se organizuju u junu ili septembru, igra u januaru. To je između dvije polusezone kad igrači dođu ispovređivani, umorni od svojih liga, teških utakmica. Njihovi klubovi su generalno u jakim takmičenjima. Tako da sve reprezentacije imaju probleme, i Francuska ih ima i sve ostale reprezentacije.
Na rukometnim šampionatima su uvijek isti favoriti, a čini se ni da format od 32 učesnika nije donio neke promjene.
- Upravo tako. Ne znam šta čelnicima IHF-a ovaj format od 32 reprezentacije znači, jer neke reprezentacije koje su naknadno prošle kroz kvalifikacije neće podići kvalitet. Možda podignu samo brojnost, ali to je samo opterećenje da ove veće i jače selekcije moraju igrati više utakmica. Neki kvalitet se teško može promijeniti, možda se poveća malo konkurencija. Kada je Svjetsko prvenstvo u pitanju, imamo selekcije kao što su Egipat ili Tunis, u jednom trenutku tu je bila Južna Koreja, pa Japan, pa u ovom slučaju Katar, koje malo pojačaju konkurenciju, iako se, po mom mišljenju, najkvalitetniji rukomet igra na Evropskom prvenstvu. Tu su sve najjače evropske reprezentacije, gotovo sve su kvalitetne, nema autsadjera, nema onih nenormalnih rezultata da neko nekog pobjeđuje sa 42:12. Dakle, pred ovo prvenstvo Francuzi su razočarani Olimpijskim igrama, treba im rehabilitacija i oni će napraviti sve da osvoje trofej. Iako imaju nekoliko bitnih igrača povrijeđenih, možda neće igrati u prvom krugu, ali sigurno će ih priključiti u drugu i u nokaut-fazi. Danska je za mene neprikosnovan favorit, bez obzira na to što je Mikel Hansen prestao da igra. Danska je sjajna reprezentacija. Neko ko bi mogao da napravi iznenađenje jeste Njemačka. Kvalitetni su, mladi, igraju svi u Bundesligi, koja je najveća škola i najjača liga u Evropi, imaju mogućnost da igraju svakog vikenda na najkvalitetnijem nivou. Španija će doći sa podmlađenom reprezentacijom, ne očekujem da oni mogu nešto da naprave, a Norvežani su već godinama tu u vrhu, pa nisu. Šveđani su reprezentacija koja može da napravi mnogo. Ali opet se mi vrtimo u istom krugu. Hrvatska igra kući, treba joj dobar rezultat poslije dugog perioda i sigurno će iskoristiti mogućnost da to napravi pred svojom publikom.
Imali ste priliku da kratko radite i u bh. rukometu, bili ste trener Borca, za one koji ne znaju. Ja obično ljudima kažem da se treba lično uvjeriti kakvo je stanje u našem rukometu, jer se nekad ne može dočarati. Mislim da se od Vašeg boravka ništa nije mnogo promijenilo.
- Na klupskom planu je postalo gore, a što se tiče reprezentacije, malo se to podiglo dolaskom Damira Doborca, jer je donio timski duh. To je jedna dobra stvar kada je ta reprezentacija u pitanju. Ali ja stvarno ne vidim kako bi moglo da se popravi stanje u BiH dok ne sjednu predstavnici tri naroda, da se napravi strategija i dogovor oko finansiranja, oko svega. Tako bi moralo da bude, ali to je gotovo nemoguće i djeluje nevjerovatno. Meni je nejasno da naši političari smatraju da su im veći prijatelji Kinezi, Nijemci, Japanci nego ovi koji su njihove prve komšije, s kojima imaju identičan jezik i mnogo podudarnosti i sličnosti. Nije to problem samo u BiH nego mi je nejasno kako ne može da se napravi ozbiljna regionalna liga, da se napravi ta jedna, da je tako nazovemo, jugoslovenska strategija koja bi svima pomogla.
Jedna ste od prvih javnih ličnosti koja je podržala proteste i blokade studenata u Srbiji. Niste imali dilemu koliko vidim?
- Nisam uopšte imao dilemu. Prvo, nikad neću shvatiti da ako neko ima suprotno mišljenje od onih iz vladajućeg režima, to ne znači da je neprijatelj zemlje i da ruši državu. Jer rušiti vlast nije rušenje države, država će ostati i promijenilo se puno vlasti, puno predsjednika, a država je tu. I ja i puno javnih ličnosti, prije svega ti studenti koji su na neki način osvijetlili taj put, tražimo da odgovorni za smrt 15 ljudi u Novom Sadu odgovaraju. Ukoliko se pokaže papirologijom i detaljnom analizom da je to greška i da je to zbog starosti od 40-50 ili više godina, pa Bože moj, dešavaju se takve stvari i logično je da niko za takvu stvar ne može da odgovara. Ali ukoliko se dokaže da su njihova gramzivost i pohlepa dovele do toga da se umjesto 15 miliona, koliko iznosi račun uređenja i rekonstrukcije tog objekta, potroše tri miliona, da su se upotrebljavali drugi jeftiniji materijali, da nije sve urađeno kako treba, nego da je zbog njihove nemarnosti i gramzivosti 15 ljudi poginulo, takvi ljudi treba da odgovaraju i to nije pitanje za presjednika, to je pitanje za javnog tužioca, za institucije da reaguju na pravi način. Tako da ukoliko hoće da bude ozbiljna država, Srbija treba da se tako i ponaša. Ne treba da snosi odgovornost za sve što se dešava u zemlji Aleksandar Vučić. Ali on samo treba da pusti da te institucije rade svoj posao. I to je to.