Bh. rukomet će se teško izvaditi iz bunara, Gidsel je vanzemaljac

Proslavljeni bosanskohercegovački rukometni stručnjak Velimir Petković pred sami kraj napustio je klupu Zagreba. Klub je objavio da je dogovoren sporazumni raskid ugovora. On je u novembru prošle godine preuzeo Zagreb i na pravi način podigao ekipu, koja je zamalo ostala bez druge faze EHF Lige šampiona. Utisak je takav da je Petković došao na početku sezone da bi Zagreb sigurno prošao dalje. Njegova epizoda u Zagrebu okončana je početkom maja.

- Upravu ste, i ja sam 100 posto siguran u to. Malo je falilo i u ovim okolnostima da prođemo dalje. Malo smo imali protiv sebe i sudije, što ja ne volim komentirati u novinama, posebno poslije izvjesnog vremena. Ali sam ja poslije analizirao te utakmice i sve sam vidio. Mislim da se u rukometu danas sve zna unaprijed, nažalost. Ali ipak, da sam došao ranije, sigurno bi 2-3 boda više bila osvojena i prošli bismo dalje. Ali dobro, svi su bili zadovoljni, ja sam bio zadovoljan, mada to nije bio moj zadatak da prođemo grupu. Kad sam došao tamo, meni su rekli odmah da zaboravimo Ligu prvaka, da je moja zadaća sljedeća sezona, napraviti ekipu za sljedeću sezonu, da se može proći grupa. Ali eto, kako se sve odvijalo, mi smo došli do tog kraja i dobro ste rekli epizoda u Zagrebu je okončana pred sami kraj sezone. Možda čak i avantura, jer su mi mnogi, kad su me zvali, poslije te moje odluke da preuzmem Zagreb, rekli - sretno u toj novoj avanturi zvanoj Zagreb.

Na kraju ste otišli pred kraj sezone, a ekipa je ostvarila ciljeve. Kako sad gledate na sav taj period, s obzirom na to da znam da ste Vi čovjek koji prvo u analizama kreće od sebe?!

- Ja sam sigurno dao sve od sebe što sam mogao i dajem uvijek mnogo, ali tražim i od druge strane isto. Nikada nijednog problema nisam imao s igračima, igrači su bili maksimalno motivisani, željni treninga, željni znanja. I s te strane bilo je sve fenomenalno, zato mi je malo zasmetalo na kraju to saopštenje tih ljudi koje ne želim da spominjem. Žao mi je što sam pogazio svoju riječ - da se neću nikad više vraćati na ove naše prostore da radim kao trener. Ali oni su bili uporni i oni su bili jači od mene u tom nagovaranju da preuzmem ekipu. I na kraju završilo se kako su mnogi predviđali i govorili mi da će biti tako. Ja nisam vjerovao, mislio sam da me to neće zakačiti. Međutim, ne bih se vraćao previše na tu temu, imao sam mnogo poziva od novinara i hrvatske javnosti, koja me fenomenalno prihvatila i s te strane sam jako zahvalan. Hvala im svima na podršci i povjerenju koje su mi dali. Dao sam jedan oproštajni intervju i to je bilo sve. Poslije su mnogi htjeli da još nastavimo o tome. Ja sam rekao ne, nisam za sapunice nikakve i neću se vraćati na to. Završilo je tako kako se završilo - kako nije smjelo da se završi. Na takav način se ne završava među prijateljima, ali to je njihov stil.

Vi ste u Zagrebu radili s dva reprezentativca Bosne i Hercegovine - Adinom Faljićem i Nedimom Hadžićem. Faljić je odranije bio igrač o kojem ste vi govorili u superlativu. Kako je to izgledalo u saradnji s njim i s Hadžićem?

- Da, u pravu ste, Falja je bio moj ljubimac odmah od prvog dana, a i odranije sam ga pratio. Mislim da ima veliku perspektivu pred sobom. Imao je jedan peh gdje je bila povreda za koju ne znam da li zahtijeva toliko liječenja. Mislim da je šest mjeseci pauzirao, a u našem sportu kad se pauzira šest mjeseci, to je zaista mnogo i još mnogo vremena treba da se vratiš nazad. Ja sam bio spreman s njim individualno raditi. Imao smo dobru saradnju i žao mi je što nisam nastavio dalje jer sam htio od njega napraviti pravog igrača za Evropu, a ne za Zagreb. Što se tiče Nedima, on je ostao nedorečen. Mislim da mu fali malo ambicije da bi nešto postigao. Mnogo više sigurno ima i krije se u njemu više nego što je pružio. A u Zagrebu možda nismo imali toliko vremena da mu dam priliku da ga čekam. Njemu je izgleda trebalo malo više vremena i zato nismo došli do nekog zadovoljavajućeg dogovora. Što se tiče Faljića, zaista mi je žao što nisam ostao tamo.

U mojim razgovorima s Vama uvijek nam je bolna tema reprezentacija i sve što se oko nje dešava. Nakon tri uzastopna plasmana, nismo otišli na Evropsko prvenstvo. Doduše, imali smo podmlađenu selekciju i, nažalost, nismo među 24 najbolje selekcije Starog kontinenta.

- Ne znam, sad bilo što da govorim, može se shvatiti kao neka kritika. Ovaj današnji rukomet kad gledamo mislim da moramo mi svi treneri da se zamislimo. Da li ostati na našem onom trendu i našem shvatanju rukometa ili moramo nasilu i brzinski prihvatiti ove nove trendove koji dolaze i prolaze. Gledam neki dan utakmicu Fuchse Berlina, ne znam s kojima su igrali, i rezultat 45:35. To je za mene nepojmljivo. Imaš svjetske igrače, imaš na raspolaganju odbranu, a odbrana se ne igra. Da li trošiti vrijeme na odbranu ili trošiti vrijeme samo na trku, na brzinu, na taj brzinski rukomet. Tako da moramo svi mi treneri da se zamislimo šta dalje da radimo. Gledao sam utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine, mislim da je to bilo dosta slabo. Pogotovo kada sa Gruzijom kiksaš kod kuće. Ne bih da potcijenim bilo koga, jer svi napreduju, svi rade, svi ulažu. Zato mi je žao i uvijek ponavljam - Bosna i Hercegovina je bila izvor rukometnih talenata. I u Jugoslaviji smo imali u reprezentaciji po 4-5 igrača iz Bosne i Hercegovine. Zašto sada mi jedini na tom prostoru naše bivše zajedničke države ne možemo da napravimo neki iskorak? Tu smo zadnji po svemu i nikako da se iskopamo iz toga. Znači moramo nešto pokrenuti, moramo nešto promijeniti, moramo sjesti svi zajedno, možda više ljudi i vidjeti šta da radimo, kako promijeniti to. Žao mi je što nismo otišli na to veliko takmičenje, jer ono budi interes kod publike, kod televizije, kod medija, automatski kod sponzora, a toga sada nemaš. I onda sebe guraš u još veći bunar.

U vikendu pred nama je završnica EHF Lige šampiona. Spomenuli ste Fuchse Berlin, gdje ste bili trener četiri godine, a to je ekipa koja je nedavno osvojila Bundesligu i sada je čeka polufinale Lige šampiona protiv Nantesa. Kakva su Vaša predviđanja i kako generalno vidite ovu sezonu Fuchsea?

- Ovo što su oni odradili, to je fenomenalno. Moram da kažem da je to iznad svih očekivanja. Ja sam razmijenio nekoliko poruka s igračima, s Bobom Hanningom, koji vodi klub. Oni su meni čestitali i kažu da sam i ja dio te istorije. Bilo je teže u ono vrijeme nego sada. Sada imate po 16 sjajnih igrača u svakoj ekipi. U moje vrijeme ja sam imao šest igrača juniora i šest izuzetno dobrih igrača. Sada se kupuju igrači iz Barcelone, najbolji igrači svijeta. Ovo što igra Gidsel, to je nešto vanzemaljsko, nepojmljivo. Da čovjek igra 60 minuta svaku utakmicu, svaka tri dana, i zabije po 10 golova i upiše po 7-8 asistencija - graniči s naučnom fantastikom. Imati takvog igrača u ekipi je san svakog trenera i svake uprave koja to vodi. Uz njega su svi bolji. Uz njega svi više pružaju jer te on dovodi u situaciju da ostaneš sam, da zabiješ golove. To Anderson koristi maksimalno. Pivot Marsenić isto tako, a na golu im je Milosavljev, koji daje maksimalnu podršku. Mladi igrači isto tako. Potpuno zasluženo su osvojili Bundesligu. Bojao sam se da ne kiksaju kao što su kiksali prethodne dvije godine. Bili su stalno u vrhu, a pred sami kraj su kiksali protiv malih protivnika. Ove godine su i te male protivnike pobjeđivali u gostima, što je bio minus prošlih godina. Putujem za Köln, bit ću u dvorani da ih podržim. Otići ću da im zaželim sreću, jer sve najbolje im želim i da osvoje Ligu šampiona.

Drugo polufinale igraju Barcelona i Magdebeurg. Barcelona je uvijek tu, uvijek vreba titulu, drži se u vrhu evropskog rukometa.

- Oni uvijek imaju najbolje igrače u svojim redovima i ostaju na nivou. Ne troše se puno u španskoj ligi. Imaju laganu ligu, za razliku od Bundeslige. Šta je bio problem svim bundesligašima - uvijek dođu umorni na Final Four. Posljednja utakmica sezone u Bundesligi prošlog vikenda odlučivala je o tituli. A u Španiji se zna prvak u septembru. Puno će to biti od važnosti na utakmici u subotu. Ono što oni igraju, ne sviđa mi se ta Barcelonina ofanzivna odbrana. Čovjek čovjeka da prati. S druge strane, cijenim jako Benneta Wiegerta (trener Magdeburga), koji je napravio sjajnu karijeru. Postao je pravi trener, sastavio dobru ekipu. Bojim se samo da li će doći kompletni na ovu završnicu. Vjerujem da su u Magdeburgu taktički spremni, imaju više tih teških utakmica u nogama i u rukama, a ja sam uvijek na strani bundesligaša. Vrlo lako može da se desi da imamo njemačko finale, ali s obzirom na pomenuti umor, može se desiti i da ne bude nijedan njemački tim u finalu zbog iscrpljenosti.