Erić za Sport1: Osjetio sam bol od hladnoće u čitavom tijelu

Najbolji bosanskohercegovački nordijac Strahinja Erić vratio se sa svojih prvih Olimpijskih igara, a nakon povratka iz Pekinga nije imao mnogo vremena za odmor. Ostavio je jedan kofer i odmah pokupio drugi s kojim je otišao na trke Balkanskog kupa na hrvatsku Ravnu Goru. Tamo smo i zatekli Erića, koji nam je sumirao utiske sa Olimpijskih igara.

- Ovo su moje prve Olimpijske igre. Mnogo sam srećan što sam bio dio njih. Ovo je jedno veliko iskustvo i nadam se brzom nastupu ponovo. Najviše me fascinirala organizacija trka, koja je bila na izuzetno visokom nivou, kao i samo gostoprimstvo Kineza koji su se trudili da nam ništa ne nedostaje, rekao je Erić za Sport1 i Oslobođenje.

Erić je nastupio u tri trke, sprintu, 15 km klasik, te 50 km, koja je zapravo zbog vremenskih uslova bila skraćena na nešto manje od 30 km.

- Kao svoju najbolju trku izdvojio bih​ sprint, to je ipak moja disciplina i tu sam imao jako dobar rezultat. Ali, ne mogu da zanemarim trku na 30 kilometara koju sam završio prvi put u životu i napravio dobar rezultat.

Vremenski uslovi u Pekingu su bili gotovo na samoj granici izdržljivosti. Zbog ogromnih hladnoća i vjetra, javljale su se i promrzline uprkos svoj opremi.

- Uvijek može bolje. Dao sam sve od sebe u ovom trenutku, ali mogu još bolje. Uslovi su bili ekstremni, a to najbolje pokazuje i činjenica da se trka sa 50 kilometara skratila na 30. Ta trka je za mene bila jedno novo iskustvo. Spremao sam se za nju, nisam je nikada skijao, ali je ona skraćena na 30 kilometara i, vjerujte mi, izgledalo je kao da skijamo 50. Za mene je ovo jedno veliko iskustvo. Iskreno, nikada prije nisam osjetio nešto slično ovome, najveća bol u mom životu, bol od hladnoće u cijelom tijelu i promrzline na prstima. Čak se i na kamerama moglo primijetiti koliko je hladno, a zamislite onda kako je nama bilo tamo.

Kako nam kaže, razlika između Svjetskog kupa i Olimpijskih igara je velika.

- Prema mom mišljenju, to se ne može porediti. Olimpijske igre su smotra najboljih sportista svijeta i stepenica iznad svih takmičenja, od organizacije, pa do najsitnijih detalja.

Otišao je Erić odmah poslije Pekinga u Hrvatsku, a potom slijedi domaći teren na Jahorini. Konačni cilj do kraja sezone je ponovo postolje na Balkanu.

- Odmah poslije Pekinga došao sam u Hrvatsku, a potom se vraćam na domaći teren na Jahorini. Onda imam takmičenja u Rumuniji i na kraju finale Balkan kupa u Turskoj na kojima ću, nadam se, ponovo uspjeti da se popnem na postolje.

Strahinja Erić je na prvoj trci u Hrvatskoj osvojio četvrto mjesto, iza tri reprezentativca Hrvatske.