Novak Đoković bi volio da Jugoslavija ponovo postoji: Zašto da ne, govorimo istim jezikom?
Volio bi da se narodi ovog prostora ujedine
Novak Đoković ističe da je u njegovim snovima postojanje Jugoslavije idealan scenario.
– U mojim najluđim snovima to bi bio idealan scenario. Rekao bih da je to perfektan scenario. Zašto da ne? Ako mi svi govorimo istim ili veoma, veoma, veoma sličnim jezikom. Mi se razumijemo perfektno, rekao je Đoković za GQ, pa nastavio:
– Ako pogledate naše narodne nošnje, muziku, igre, hranu. Isto! Samo različite riječi da to opišu. Zato sam ja pristalica da se mi približimo što je moguće više. A da li je moguće da ponovo postanemo ista zemlja? Mislim da to nije realno moguće. Ali ništa nije nemoguće. Zato ja kažem da ako dokažemo da imamo iste korijene, istu istoriju, da dolazimo iz istih plemena, onda bi to možda pokrenulo ljude.
Svjestan je Đoković da se ova ideja mnogima neće svidjeti.
– Nisam siguran, vjerovatno i sam sumnjam u tu mogućnost. Ali to bi bar približilo ljude, a ja bih volio da vidim miroljubivije i prijateljskije odnose u regionu. Saradnju. Jer sada svakog ljeta, kada se približe ti veliki datumi, svi te godišnjice ratova, oni samo sve podsećaju na to. A mediji i političari nastavljaju da insisitiraju na tome, jače i jače svake godine. I tako je potpuno nemoguće približiti se. Samo se udaljavamo. Ja ne kažem da ljudi treba da zaborave. Veoma je teško to od ljudi tražiti. To mora da bude zapamćeno, žrtve uvek moraju da budu zapamćene, ali da li se tako krećemo naprijed?
Glavna ideja mu je da se sve zemlje koje su činile bivšu državu približe.
– Sto odsto. To je cijela ideja. Razumijem da smo mi danas različite države. Ali nadam se da bismo mogli da shvatimo da imamo mnogo toga zajedničkog, istorijski i kulturno, i da bi to možda moglo da nas ponovo spoji u jednu naciju.
Podsjeća on i kakav je problem imao kada je navijao za Hrvatsku.
– Kada sam 2018. javno navijao za Hrvatsku tokom Svjetskog prvenstva u fudbalu, mnogi u mojoj zemlji, čak i najviši predstavnici Vlade, kritikovali su me. Ali za mene je to prilično jednostavno. Prvo, imam porodicu iz Hrvatske. Drugo, tako se osjećam u srcu. Kako da navijam za nekoga ko je dalje od mene nego za nekoga ko je moj komšija i sa kim ne samo da imam porodične veze, nego i mnogo sličnosti.
