Teletović otvorio dušu: Iznabijao bih lopte od nervoze na prvom treningu reprezentacije, bio sam težak

Legendarni bosanskohercegovački košarkaš Mirza Teletović gostovao je kod Edina Avdića u X&O's Chatu, a jedna od tema bila je i reprezentacija Bosne i Hercegovine.

Osvrnuo se na svoj slab ulazak u Eurobasket 2013. u Sloveniji.

Održana manifestacija

Izabrani najbolji bh. sportisti za 2025. godinu, specijalne nagrade dobili Halilhodžić, Hadžibegić, Peljto...

- Dolazio sam iz NBA sezone gdje nisam igrao nikako, nisam bio u ritmu. Uhvatio sam ritam tek u trećoj utakmici protiv Crne Gore. Nema veze koliko si fizički spreman, ali je falio ritam utakmica. Reprezentacija je uvijek bila taj zalet za sezonu, ispričao je Teletović.

Prisjetio se i legendarne utakmice Zmajeva protiv Litvanije na tom Evropskom prvenstvu. Tada je nastalo i poznato "s parkinga"...

- Nismo napravili jednu grešku, nego milion. Gledam i one prve utakmice. U košarci sam uvijek krivio sebe. To mi je bilo pošteno prema sebi. Znao sam da ću pogoditi onu "s parkinga". I da sam promašio taj šut, sljedeći bih šutnuo jer sam vjerovao. 

Nakon napornih klupskih sezona, ponekad mu je bilo teško bez odmora ući u reprezentativne cikluse.

- Prvi trening bih uvijek došao i sve bih lopte iz korpe iznabijao iz dvorane od nervoze. Dosta puta bih rekao u savezu da neću doći, no to bi bio problem. Imao sam problema sa koljenom, kada je Neno Marković bio selektor, kažem im - dajte da dođem 20 dana kasnije. Rekli su ne može, svi dolaze. Volio bih danas da je tako. To tako treba biti. Za reprezentaciju se treba i mora igrati, ali mora biti razumijevanja za te neke stvari. Bio sam dosta zahtjevan za održavanje. Bio sam težak kada sam bio odmoran, a zamisli sa mnom surađivati kada sam umoran. To je haos, vjeruj mi. I meni teško i njima. Svima nam zeznuto, naveo je bivši Zmaj.

Sam priznaje da je bio težak za saradnju.

- Kada je Neno bio selektor, imao sam par situacija na koje nisam ponosan. Nervoza, nervozan on, nervozan ja, ne ide. Izgubimo od Portugala, ja nisam ušao nikako. Odem u Portugal, ubacim 30 i nešto poena i pobijedimo 20 razlike. Nije Neno kriv, ja sam, ali tek kasnije skontam da sam kriv.