Selektor bh. košarkaša Adis Bećiragić: Možemo pobijediti svakoga
Dugo, dugo nije vladala takva euforija kakva je bila na utakmici između košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Da sve bude upečatljivije, ona koja je bila u rangu je upravo duel BiH i Hrvatske iz 1997. godine, kada je u prepunoj Skenderiji pao renomirani protivnik. Pao je i sada.
Adis Bećiragić bio je dio oba spektakla, prije 27 godina kao igrač, a sada kao selektor naše reprezentacije. Pobjedom su se otvorila vrata Evropskog prvenstva, imamo bolji međusobni skor od Hrvatske, trenutno smo drugi iza Francuske. Iz grupe idu tri selekcije, ali kako je Kipar domaćin, on je dobio direktno mjesto u završnici, pa iz naše grupe mora otpasti neka selekcija koja realno zaslužuje mjesto na Eurobasketu.
Selektor je u razgovoru za Oslobođenje otkrio kako se osjeća sada, nekoliko dana nakon što je adrenalin svih nas bio na maksimalnom nivou.
- Možda je malo čudno, ali ja sam prilično ravan u emocijama. To je dio života, sve je dio života, i pobjede i porazi. Nekada nerviram ljude oko sebe koliko sam miran. Po reakcijama vidim da se još priča o utakmici, i kod nas i u regionu. Meni je sve vrijeme u glavi bilo samo da pokušamo da odemo na Evropsko prvenstvo. Daleko od toga da je sve gotovo, ostale su još dvije utakmice, kaže Bećiragić.
Odmah je nakon utakmice naglasio kako se nada da će se preostale utakmice završiti onako kako se očekuje. Jasno je da je mislio na mogućnost da Hrvatska pobijedi Francusku na svom parketu.
- Iako je Francuska realno kvalitetnija ekipa, Hrvatska je domaćin. Ako Francuzi ne dođu u najjačem sastavu, bit će to prilično podjednaki rivali, važni će biti dnevno raspoloženje, domaći teren. Naše je da odigramo ove dvije utakmice u maksimumu, pa šta bude. Najviše bih volio da se sve već riješi u narednom kolu, da mi dobijemo Kipar, a Francuska da slavi protiv Hrvatske i da odmah to veče proslavimo plasman na Eurobasket. Ako se to ne desi, pa Bože moj, idemo u Francusku da pobijedimo, govori selektor zmajeva.
Nakon prve utakmice u Zagrebu i poraza od 13 razlike (76:89) Bećiragić je hladno izjavio kako ta prednost ništa ne znači i da će u Skenderiji naša ekipa to nadoknaditi. Izazvalo je to čak i podsmijeh kod pojedinih hrvatskih novinara i navijača, ali nakon što je BiH razbila Hrvatsku u Sarajevu 110:90, potvrdila se ona stara ko se zadnji smije, najslađe se smije.
- Optimizam uvijek postoji jer znam kako i šta treba da uradimo da pobijedimo. Mi smo u Zagrebu imali nekoliko velikih grešaka u odbrani, a Hrvatska je imala nevjerovatan šut za tri poena. I kada smo i pored takvih stvari bili gotovo do samog kraja u igri, bilo je jasno da ih možemo pobijediti. U prvom poluvremenu u Sarajevu također smo imali grešaka. U drugom je bilo sve kako treba. Ludi pritisak na loptu, kontranapad, mi smo u tome, bez sumnje, najbolji u Evropi i samo takvom igrom možemo ostvariti pobjede. Uz atmosferu na tribinama sve se poklopilo da odigramo onakav meč, kaže Bećiragić.
Pitali smo selektora šta je to što ga je izgradilo kao trenera, koji su stručnjaci najviše utjecali na njegovu košarkašku filozofiju.
- Prije svega, mislim da je sve nas koji smo prošli omladinske kategorije KK Bosna izgradilo upravo to, mentalni sklop, način razmišljanja da uvijek možeš i trebaš pobijediti. To je kao baza za sve ostalo. Što se tiče trenera, naravno da prije svega moram istaći Bogdana Tanjevića, koji me naučio mnogo stvari. Dosta ljudi ne zna da sam mjesec proveo prateći rad legendarnog Bobbyja Knighta.
On je trenirao našeg Harisa Mujezinovića na Indiana Universityju i upravo je bio prešao u Texas Tech University. Zamolio sam Harisa da ga kontaktira i dobio sam priliku da odem. Za taj mjesec dobio sam dvije, tri veoma važne informacije koje su mi izuzetno pomogle. Naravno, na kraju ostaješ ti, bitno je znati uzeti ono što je najbolje i uklopiti u svoj rad. Ako želiš biti nečija kopija, to nikada neće uspjeti, jednostavno moraš dati svoj pečat i izgraditi svoj način rada, govori trener kosovske Trepče.
Kako se košarka iz godine u godinu mijenja, tako i on kao stručnjak pokušava pronaći ono što je najbolje za njegove ekipe.
- Ja mislim da se svake godine mijenja. Nakon Evropskog prvenstva sam bio uvjeren da možemo pobijediti svakoga, ali da bismo postali takva ekipa, moramo da igramo mnogo brže i šutiramo više. Uz bolju odbranu, da ne govorim o nekim detaljima koji ipak nisu za javnost. Ako već nismo savršeni šuteri, onda moramo da imamo više pokušaja, da bolje skačemo u napadu. Nismo mi slučajno imali 17 skokova u napadu, mi to treniramo, to nam donosi prednost. A i bolje šutiramo kada se igra u visokom ritmu, dali smo 200 poena u dvije utakmice, nije to mala stvar, objašnjava Bećiragić, koji je aktuelni šampion Kosova sa ekipom Trepče.
Legendarni fudbalski stručnjak Ivica Osim govorio je da se selektorski posao umnogome razlikuje od onog u klubovima, da selektor prvenstveno mora da ima dobar osjećaj koga izabrati da igra, dok se u klubu svakodnevnim treninzima pokušava napraviti ono što trener ima kao viziju.
- Tačno tako. Kada nešto kaže takav stručnjak, svi mi ostali možemo samo da se naklonimo i klimnemo glavom. Ovako ja to vidim. Trenerska uloga podijeljena je na dva dijela, treneri učitelji i treneri menadžeri. U klubu je omjer te dvije uloge 50-50, a u reprezentaciji je 80-20 za menadžera. Učitelj uči, a menadžer razmišlja kako kojeg igrača iskoristiti, kako vidjeti ko je u datom trenutku u boljem psihičkom stanju, rekao je Bećiragić, koji radi i u klubu i u reprezentaciji, što čini njegov zadatak na oba posla zahtjevnijim.
Za kraj razgovora pitali smo selektora kako vidi odnos države prema sportu, jer često se naše reprezentacije suočavaju sa problemima kakve ne bi smjele imati ni ekipe iz nižih rangova.
- Mislim da država treba da formira stručnu komisiju sa ljudima iz sporta, ekonomije i politike i da se napravi reorganizacija u odnosu države prema sportskim savezima. Sport je više nego važan za jednu državu, to je valjda jasno svima. Ta komisija ne treba da se sutra organizuje, već je trebala već jučer.
Pitanje je da li ljudi imaju želju i volju, ali ako imaju imalo patriotizma ili kako god to da se zove, neko mora staviti ruku u vatru i povući taj proces. Zarad dobra države. Ne mora čak ni patriotizam biti motiv, neka bude poslovni motiv, ma kakav god, ali mora svima biti jasno da jake sportske selekcije donose dobro na mnogo nivoa, zaključio je selektor zmajeva.