Vodič kroz deceniju KK Bosna: Puna Skenderija je san koji nas je sve pokretao
Dino Kosovac
Puna velika dvorana Skenderije. Dugi redovi na platou. Kupovina ulaznica danima unazad. Pobjede. Borba za trofeje. Šansa za povratak u ABA ligu. Nada da će naredne sezone u Sarajevo dolaziti Partizan, Crvena zvezda, Olimpija, Zadar... To je realnost Bosne danas.
Prazna mala Skenderija. Ulaznice se nisu ni prodavale. Porazi. Ispadanja iz lige. Finansijski problemi. Plata nema. Bila je to realnost Bosne godinama unazad.
Kako su Studenti proputovali od jedne do druge tačke zbilje? Uz puno rada, problema, ali i vjere u to da će Bosna opet biti ozbiljan košarkaški faktor na našim prostorima. Pa i kada je tamni plašt muka počeo prekrivati slavnu prošlost, bilo je onih koji nisu odustajali od Bosne i i bili su važni protagonisti njenog trnovitog puta. A kada bi se htjeli vratiti u prošlost - bez koje lijepa sadašnjost ne bi bila moguća - idealno bi bilo porazgovarati sa igračem, kapitenom i trenerom Bosne koji je to proživio. A svo to iskustvo u sebi nosi Dino Kosovac.
Kosovac je u sarajevski klub stigao još 2015. godine, kao junior. Bosna je tada igrala A1 ligu odnosno drugi rang takmičenja, Senad Redžić je bio trener, a direktor-igrač bio je Damir Krupalija.
- Tri godine sam bio junior, ali sam već od te druge juniorske sezone bio dijelom seniorskog tima. Bio sam na jutarnjim treninzima. Tada je bilo nekih naznaka da će se klub dići i da će se ući u Premijer ligu. To se i desilo, godinu poslije smo se borili za titulu. Napravljen je dobar potez sa Dušanom Gvozdićem. No, na početku te sezone, bilo je opšte rasulo u klubu. Moram reći da je Almir Bradić imao tu svoju ulogu. Da nije bilo njega i Royala, danas ne bi bilo Bosne. To je realnost, prisjeća se Kosovac.
Sa toplijim vremenom 2016. godine, u Bosnu su se vratili Saša Vasiljević i Goran Ikonić. Bila je to nada, a ona je, kaže Meša Selimović, jača od iskustva...
- I danas imam isječke iz novina o Vasiljeviću i Ikoniću. Više sam gledao Ikonu nego Saleta, ali ga pamtimo svi. Tu sam doživio nezaboravan detalj. Ušao sam u svlačionicu i ugledao Ikonića. Pazio sam da slučajno ne sjednem na njegovo mjesto... Desilo se da je on otišao iz kluba, a ja sam imao svoj dres iz juniora, isti kao seniorski, sa brojem sedam. Rekao sam sportskom direktoru Percu: Izvini, ima li neki drugi dres? Sramota me da izađem u dresu brojem sedam nakon Ikone! Sale i Ikona su došli u poznim godinama, ali vrhunski profesionalci. Dođu na jutarnji trening, ubace 100-200 šuteva za pola sata i idu kući. Sjećam se da je Vasiljević igrao završnicu uprkos povredi, a da je Ikonić u finalu protiv Igokee dobio prvu tehničku grešku u karijeri. Toliko ga je pogodila sudijska nepravda, toliko im je bilo stalo, priča Kosovac za Sport1 i Oslobođenje.
Nakon finala sa Igokeom, Studenti su ušli u ABA 2 ligu (2017/18). Na čelu sa trenerom Aleksandrom Damjanovićem, napravljen je tim čiji su najzvučniji igrači bili Draško Knežević i Maksim Šturanović, a u početku je svlačionicu s njima dijelio i Ikonić.
- Napravljena je greška da igramo FIBA Europe Cup, ABA 2 ligu i Premijer ligu. Tri takmičenja istovremeno. Na kraju smo očekivano podbacili u dva takmičenja. U ABA 2 smo izgubili veliki broj egala, baš zato što se nepotrebno igralo treće takmičenje. ABA 2 liga tada se nije igrala u sistemu balona. To je sada lako Partizanu sa charter letovima. Tada smo, naprimjer, išli za Belgiju avionom, sletimo, pa u Čačak - busem, govori nam Kosovac.
I dueli drugog ranga regionalnog takmičenja bili su dovoljni da pokažu koliko je tadašnja Bosna zaostajala u organizaciji za drugim ekipama.
- To se najbolje moglo vidjeti na primjeru tadašnje Primorske. Dolazili su charterom u Sarajevo, a mi smo autobusom išli na daleka putovanja. Te sezone se desilo da ne odemo na utakmicu. Dogovor je bio da će tog dana biti isplaćen novac. Igrači su se okupili u Skenderiji, stigao je autobus, ali ne i novac. Zbog toga su odlučili da ne putuju. To nas je koštalo da iduće godine ne igramo ABA 2 lige. Nismo ispali, već smo izbačeni zbog toga, kaže nam nekadašnji član Studenata.
Ta sezona se završila relativno uspješno. Denis Bajramović je završio sezonu kao trener, a Sarajlije su pobijedile Spars u utakmici za ABA 2 ligu, ali zbog kazne od 5000 eura Studenti nisu igrali regionalno takmičenje. U toku te sezone, u klub je ušao Harun Mahmutović.
- Mahmutović nas je tada podigao. Knežević i Šturanović su otišli kući, nisu više željeli igrati. Na Harunov nagovor, vratili su se i odigrali sezonu do kraja. Potom je Knežević dao izjavu da nisu dobili novac. Mislim da Mahmutović nije dobio obećani novac iz politike. Onda smo ušli u sezonu u kojoj ćemo ispasti iz lige. Atif Durak, Pilavdžić, tri Amerikanca, ja... Denis Bajramović je bio trener. U startu se znalo da ćemo se boriti za opstanak. Četiri-pet mjeseci smo bili na jednoj pobjedi. U pola sezone je i Mahmutović napustio klub. Arian Došen je ostao bez struje u stanu, živio je pod svijećama. Struja je isključena i Denisu Bajramoviću. Čovjek se pokupio i otišao. Otišlo nam je još par igrača, čak i Durak. Klub je opet ostao na Bradiću. Tada sam prvi put postao kapiten Bosne, sa 19 godina. Spletom okolnosti, ne zbog kvaliteta, ukazala mi se čast da sam bio kapiten tima. Tu smo mi sebi bili na zadnjem mjestu. Samo smo mislili o opstanku kluba. Niko nije spominjao plate, niti u kakvim uslovima ćemo raditi. Ruku na srce, Bradić je uvijek vodio računa o tome - uvijek smo išli busem i uvijek smo imali nešto za pojesti na gostovanjima. Pare niko nije spominjao. Samo smo mislili o Bosni i preživljavanju sezone. Moram spomenuti i Sabahudina Bašovića, koji je preuzeo ekipu nakon Denisa Bajramovića, iako je bio upitnog zdravlja. Da smo odustali, izbacili bi nas u A2 ligu. Igrali smo za smiješne uvjete, par stotina maraka, ističe Kosovac za Sport1.
Dino Kosovac sa zlatnom medaljom Kupa Mirze Delibašića (FOTO: KK Bosna)
Studenti su, dakle, opet završili u drugom rangu. Uslijedila je zloslutna sezona 2019/20, prekinuta korona-virusom. Trener je bio Ahmet Pašalić, a ekipu je kao kapiten na teren predvodio upravo Kosovac.
- Sezona je krenula normalno. Počeo sam je kao kapiten ekipe. Napravila se dobra ekipa za taj rang. Kada je sezona prekinuta, imali smo samo dva poraza. Bili smo ubjedljivo prvi. Međutim, završnica bi bila Final four, tako da nam je možda išao na ruku prekid takmičenja. Ta sezona je bila dobra po pitanju rada, bili smo mladi, ekipa dobra, trener dobar. Nažalost, kroz cijelo takmičenje smo imali probleme sa finansijama. Kao kapiten sam morao inicirati sastanke sa predsjednikom. Da li ćemo igrati utakmice ili ne... Na kraju, klub je uspio isplatiti skoro sve. U odnosu na prethodnu godinu, bilo je dosta bolje. Prilično ubjedljivo smo osvojili tu A1 ligu. U prvom kolu naredne sezone, protiv Čapljine, ponosno sam podigao pehar.
No, situacija je bila dovoljno turobna da ni osvajanje A1 lige nije značilo da će se dogodine u Skenderiji sigurno igrati najviši rang.
- Do zadnjeg momenta nismo znali koju ćemo ligu igrati. A1 ili Premijer ligu. Desila se, mislim, neviđena situacija u bh. košarci. Skupili smo u četvrtak, a prvo kolo se igra u subotu. Vratio se Pašalić, Sokolović... Miks domaćih i stranaca. Na treningu smo se pojavili dva dana prije početka sezone. Ta sezona je bila, također, patnja sa finansijama. Uvijek neko kašnjenje. Bili smo blizu ulaska u Ligu 6. Da je bila normalna finansijska situacija, mislim da bi ušli u nju. Ekipa je bila kvalitetna, ali nismo bili u dobrom trenažnom procesu zbog akumuliranog nezadovoljstva i čestih bojkota. Ahmet Pašalić je tada imao tešku koronu, u klub je došla i jedna izrazito pozitivna ličnost, Mladen Jojić. Imao sam povredu, dva puta mi je u toku sezone pukla zadnja loža. To je posljednja sezona u kojoj sam igrao, sjeća se Kosovac.
Bio je to kraj Dinine igračke karijere.
- Nisam odustao zbog povrede. Od nje se oporaviš za tri mjeseca. Jednostavno, prihvatio sam ozbiljnije obaveze na Stomatološkom fakultetu, a i trošilo me previše mentalno i emocionalno. Stalno, hoćemo li trenirati ili ne, ima li para ili ne..., iskreno nam kaže bivši kapiten Studenata.
Nije to, ipak, bio njegov kraj u Bosni. Naprotiv. Već sutradan, trener Ahmet Pašalić je Kosovcu ponudio mjesto u stručnom štabu, što je ovaj i prihvatio. Bosna i Kosovac, priča se nastavlja...
- Imali smo dobru ekipu u početku, ali je eskaliralo brzo. Tada se desilo da je Bašović imao srčani udar, a ja sam, silom prilika, preuzeo i juniorsku ekipu. Vodio sam juniore do kraja sezone i bio dio stručnog štaba u seniorima. Raspali smo se u startu i ispali iz lige. U jednom momentu smo ostali na pet igrača. Tu je bila čuvena situacija gdje je pet igrača igralo 40 minuta protiv Širokog. To je neviđeno. Bukvalno nismo imali šestog igrača. Tri djeteta i pet igrača. Desilo se da je Bošnjak osvojio ligu, nije želio ući, pa smo mi ostali u ligi.
Sudbina je htjela da nekadašnji prvak Evrope ne ode po treći put u drugu ligu, već da se baš ta sezona (2022/23) ispostavi kao prekretnica; ulazak u završnicu prvenstva i kupa, povratak publike, osnivanje razvojnog tima - sve je stalo u nju...
- Do sedam dana pred prvenstvo nismo znali jesmo li A1 ili prva liga. Mojim kontaktom, pojavio se sponzor koji je dao sredstva potrebna za pokretanje bilo čega. Dženan Rahimić je okupio ekipu pet dana pred prvenstvo. Napravila se korektna ekipa. Izvukli smo maksimum iz te sezone. Došli smo u Final four Kupa i borili se za polufinale Prvenstva protiv Budućnosti. Publika se vratila, to je bitan momenat. Bilo je specifično da su se ljudi povezali sa timom. Imali smo domaću ekipu, s kojom su se navijači lako poistovjetili. Također, sa 0 KM budžeta sam pokrenuo razvojni tim koji i danas egzistira. Samostalno sam pokrenuo tu inicijativu, uz podršku i pomoć Bradića koji je dijelom finansijski pratio taj projekat. Izgurali smo tu sezonu i završili kao treći bez budžeta. Uskraćeni smo za finale sudijskim odlukama u Ilijašu. Prebacili smo očekivanja, a tri-četiri igrača iz razvojnog tima su bili dijelom prvog tima Bosne. Dio tih igrača bio je i okosnica tima koji je naredne sezone osvojio A2 ligu. Dvojica sada igraju i finale A1 lige. Mislim da je ta sezona bila prekretnica, navodi Kosovac.
Potom je ekipu preuzeo Josip Pandža, a Kosovac je (p)ostao njegov prvi pomoćnik.
- Pandža je doprinio da se organizacijski dignemo kao klub, da imamo neke stvari koje ozbiljan klub treba da ima. Neočekivano, nametnuo nam se pritisak na početku sezone sa pretkvalifikacijama za ABA 2 ligu. U septembru smo imali utakmicu sezone. S ove vremenske distance, nije bilo realno da izbacimo Vojvodinu. Bila je dosta jača od nas. Već u septembru je, stoga, došlo do razočarenja. Ja sam ostao do kraja sezone sa svojim nekadašnjim trenerom, Acom Damjanovićem. U toj sezoni smo i premirani, a sve je isplaćeno do kraja, navodi aktuelni trener Ilidže.
Dino Kosovac i Aleksandar Damjanović
Baš u toj sezoni, početkom 2025, u Skenderiju je stiglo nešto što je već godinama unazad bilo nezamislivo. Trofej! Bosna je osvojila Kup Mirze Delibašića!
- Nakon 14 godina smo vratili trofej. Tako sam zaokružio period od dvije A1 lige do osvajanja kupa. Bilo je posebno emotivno za nas koji smo bili u teškim trenucima. Ovdje moram spomenuti ljude koji su godinama tu; Almir Bradić, Amer Salihagić, Stjepan Grubnić, Ajla Avdagić, Nezim Hasečić, Hasib Muratović, moji prijatelji Ali Mašić i Sadin Šehović. Poseban trenutak za nas, posebno pobjeda protiv Igokee, apostrofirao je Kosovac.
KK Bosna - osvajač Kupa BiH
Na kraju te sezone, naš sagovornik se rastao sa Studentima. Krenuo je kao golobradi dječak u A1 ligi, Bosnu je napustio kao osvajač državnog pehara, a klub je nastavio svoj uzlazni put.
- Nažalost, nisam našao zajednički jezik sa klubom. No, red koji sam vidio na platou Skenderije pred zadnju utakmicu i puna dvorana je san koji nas je sve pokretao, čak i kada smo nešto pokušavali sa 0 KM. Slagao bih kada bih rekao da mi nije bilo žao što smo se razišli, ali takav je bio moj životni put. Više okolnosti je utjecalo na to. Još uvijek sam veliki navijač Bosne. Volim Bosnu, a ne sebe u Bosni. I sad im želim ulazak u ABA ligu. To zaslužujemo mi koji smo radili za to u proteklom periodu, a i Sarajevo kao grad. Velike zasluge ima i Dubravko Barbarić koji je ušao u klub i bio uzrokom velike podrške grada i kantona u posljednje dvije godine, zaključio je Kosovac.
Danas Studente prati kao navijač, dok obavlja ulogu prvog trenera KK Ilidža.
- Najmlađi smo seniorski tim u A2 ligi. Trenutno igramo play-off, a regularni dio smo završili na prvom mjestu. Zahvaljujem se Admiru Sakoču na ukazanom povjerenju i pruženoj prilici da radim u jednoj ovako zdravoj sredini, izjavio je Kosovac za kraj našeg razgovora.
