Boehly polako uništava Chelsea

Govoreći za medije nakon velike pobjede nad Chelseajem na Stamford Bridgeu, trener Brightona Roberto de Zerbi izrazio je veliku zahvalnost svom prethodniku Grahamu Potteru. Nije to bilo puko izražavanje zahvalnosti iz kurtoazije kakvo često gledamo u raznim klubovima, De Zerbi je svjesno rekao ono što je rekao baš nakon meča sa Chelseajem, koji je do prije dvije sedmice vodio upravo Potter. I to nakon što je u Brightonu radio nevjerovatan posao.

Potter je trenerski zanat ispekao u švedskom Ostersundu, gdje je napravio u stvarnosti ono o čemu igrači menadžerskih simulacija poput Football Managera maštaju da naprave. Preuzeo je klub u četvrtom rangu švedskog fudbala, te ga je za sedam godina doveo do najvišeg ranga, osvojio je kup i uspio prezimiti u Evropi. Naravno, kada je on otišao, krenulo je lagano vraćanje kluba na realnije postavke, pa je sada Ostersund drugoligaš.

Za to vrijeme je Potterova karijera bila dosta interesantna. Prvo je preuzeo Swansea, sa kojim je igrao najljepši fudbal u engleskom Championshipu, a onda je dobio ponudu da vodi Brighton u Premiershipu, nakon smjene Chrisa Hughtona. Od prve utakmice Brightona u elitnom rangu nakon ulaska, Potterov potpis je bio vidljiv i komplimenti su se redali. Od tima kojem je bila predviđena borba za opstanak, Potter je napravio ekipu koja se otvoreno nadigrava sa svim velikim engleskim klubovima, bilo da igra kući ili u gostima, a to je uspješno radio iz sezone u sezonu.

Prvi neuspjeh

Tako je bilo sve do jeseni 2022. godine, kada je Chelsea odlučio smijeniti Thomasa Tuchela bez ikakve realne potrebe, a Potter se činio kao dobar prvi izbor londonskog tima. Međutim, loši rezultati koje je Chelsea nizao i pored toga što je konzorcij sa Toddom Boehlyjem na čelu uložio u ekipu 600 miliona funti (šest stotina miliona funti) Potteru su presudili već početkom aprila, a na njegovo mjesto vratio se dokazano nekvalitetni Frank Lampard, koji je usput igračka legenda londonskog kluba.

Mnogi su predviđali Brightonu žestok pad nakon odlaska Pottera. I nisu svoje predikcije bazirali ni na čemu, jer je za klubove koji gube odlične trenere najveći problem pronaći kvalitetnu zamjenu, puno veći nego pronaći kvalitetnu zamjenu za nekog od igrača. Ipak, Brighton je tražio neki vid preslike Pottera, a našao ga je u italijanskom stručnjaku Robertu de Zerbiju. On se ranije povezivao sa Juventusom, ali je izvisio jer je Juventus želio zadržati vezu sa tradicijom, a za italijanske principe igranja fudbala De Zerbijeva izuzetno ofanzivna filozofija je previše inovativna. Zapravo su čelnici Juventusa naprosto ovim poručili da pojma nemaju o čemu govore.

De Zerbi je reputaciju stekao vodeći italijansku verziju Brightona, ekipu Sassuola, sa kojom je uporno remetio planove većim klubovima i nakon konstantne prodaje najboljih igrača. Nakon tužnog pokušaja da gradi evropsku priču sa Shaktarom iz Donetska, koju je rat u Ukrajini uništio, De Zerbi je jedva dočekao priliku u klubu organizovanom poput Brightona.

Njegov tim je nastavio tamo gdje je Potter stao, Brighton se bori za Ligu prvaka i mada će je teško uhvatiti, zvuči potpuno nerealno da je tako mali tim već godinama u vrhu engleskog fudbala. De Zerbiju se već prognozira preuzimanje nekog od većih klubova u skorijoj budućnosti, no Italijan je itekako svjestan toga ko je i gdje se nalazi.

”Hvala Grahamu Potteru što mi je ostavio sjajnu ekipu koja uvijek želi da igra fudbal i sposobna je mnogo da napreduje. Zbog toga sam je mogao nadograditi svojim idejama”, kazao je De Zerbi nakon pobjede nad Chelseajem. Zapravo je Italijan svjestan da je Graham Potter ne samo ime njegovog prethodnika u Brightonu nego i ime kompletne jedne trenerske uloge, uloge mladog i izuzetno perspektivnog stručnjaka kojem je došlo vrijeme za prelazak u veliki klub. I De Zerbi sada ima Potterovu ulogu, on je taj kojeg svi hvale kao inovativnog supergenija, dok Pottera ismijavaju iako su njega također hvalili prije samo nekoliko mjeseci.

Stvari su zapravo vrlo jednostavne. Niti je Potter loš trener, niti je De Zerbi puno bolji od njega. Zato je Brighton, uslovno rečeno, dobar klub, a Chelsea izuzetno loš klub, predvođen američkim milijarderom Toddom Boehlyjem, koji svakim potezom želi skrenuti pažnju na svoje neznanje i nerazumijevanje fudbala.

Svi veliki engleski klubovi baziraju svoju igru na napadačkim filozofijama. Naravno, unutar svake filozofije postoji određena doza taktičkog prilagođavanja različitim protivnicima, ali osnovni fudbalski principi su isti. Potter je uspio takvo što napraviti sa Brightonom, koji nije veliki klub. I logično je bilo da pokuša i negdje drugo, na višoj stepenici.

Chelsea je jedini veliki engleski klub koji spomenute principe nikad nije uspio instalirati i provesti u djelo. Vjerovatno jer nikad nije ni pokušao. Todd Boehly je to odlučio promijeniti, ali trošenjem novca je konstantno nastojao skratiti vrijeme potrebno da se stvari poslože onako kako je potrebno. Sve je u fudbalu moguće kupiti, osim vremena, a za provođenje naprednijih fudbalskih filozofija potrebno je da prođe nevjerovatno mnogo vremena. Pep Guardiola je mandat na klupi Manchester Cityja započeo sa deset pobjeda u deset utakmica, da bi onda njegov tim doživio potpuni kolaps i jedva izborio plasman u Ligu prvaka naredne sezone. Slično je bilo sa Liverpoolom Jürgena Kloppa ili Artetinim Arsenalom, koji tek sada, nakon tri godine rada, pokazuje da je kroz cijeli period bio u pravu.

Sve i da nije bio u pravu, dobio je šansu da svoje greške ispravi, baš kao što su i Guardiola i Klopp dobili takvu šansu u svojim klubovima. Potter je dobio sedam mjeseci u Chelseaju. I to sedam mjeseci u kojima klub ni na koji način nije htio stati iza njega i dopustiti mu da razvije klub na način na koji je on htio.

Smijenjen je i okarakterisan neznalicom, presudila mu je svlačionica koja je ranije smijenila i Tuchela, doduše sa mnogo većim brojem ekstremno skupih dodataka, koje je trebalo od nule uklapati u zamisli igre u jeku sezone.

I dok se čeka ljeto i imenovanje zvaničnog Potterovog nasljednika, Boehly je za privremeno trenersko rješenje postavio Franka Lamparda, jer je legenda i poznaje klub. Manje je važno što je Lampard dokazan trenerski nekvalitet, i to baš u Chelseaju dokazan. Potom je umalo Everton “uveo” iz Premiershipa u drugi rang Championship, prije nego su čelnici kluba shvatili da se Frankie ne šali i da stvarno nema pojma o trenerskom poslu.

Cirkus se nastavlja

Lampard je odradio već tri utakmice na klupi Chelseaja. Nije sporno što su rezultati očajni, jer niko od njega nije ni očekivao čuda. Chelsea, međutim, nije u stanju nametnuti se nijednom protivniku, što je kod Pottera bilo skoro pa zagarantovano. Lampard je preko noći odustao od principa koje je Potter nastojao graditi, jer ih ne razumije i ne zna ni kako ih pokušati pretvoriti u djelo. I onda je Brighton, koji je investirao drastično manje u ekipu, ali koji fudbalske filozofe i znalce ima na svim pozicijama u klubu, došao na Stamford Bridge i igrom ponizio drastično skuplji Chelsea.

Roberto de Zerbi se spominje kao jedno od potencijalnih dugoročnih trenerskih rješenja za Chelsea. Boehly je navodno impresioniran njegovom sposobnošću da igra otvoreno i u visokom intenzitetu baš svaki meč, pa i protiv najjačih ekipa. No, čini se da De Zerbi ima drugačije planove i da mu ne pada na pamet doći u klub koji će mu presuđivati isključivo na osnovu sreće. Bude li imao sreću da pobijedi prvih 7-8 utakmica i potom drži linearni progres, onda bi mogao uspjeti u Chelseaju, a u suprotnom bi bio smijenjen, ismijan i reputacija bi mu bila uništena.

Postoji na svijetu još mnogo klubova koji nisu baš najadekvatnije posloženi, no Chelseajev primjer neodoljivo podsjeća na Premijer ligu BiH i ovdašnje nerazumijevanje osnovnih fudbalskih principa. Ko ih dobro razumije, a ko ne, vidi se po dugoročnim rezultatima.