Pomračenje su(n)ca u Banjaluci

Trener GOŠK-a iz Gabele Admir Adžem je u simpatičnoj izjavi prije malo više od dvije sedmice, a nakon poraza njegovog tima od Borca u Banjaluci, na pitanje komentatora 'je li moglo biti drugačije', s obzirom na to da je GOŠK pružio odličnu partiju iako je cijeli meč odigrao sa igračem manje, konstatovao da je moralo biti baš onako kako je bilo. Istakao je Adžem i da se nema potrebe stresirati stvarima na koje čovjek nema uticaj, te da želi dugo biti trener, a ako želi dugo biti trener, bolje mu je da o nekim stvarima ne razmišlja. O kojim?

Pa recimo o tome da je GOŠK brutalno, divljački i bez ikakvog obzira pokraden u spomenutoj utakmici protiv Borca, koju je sudio Dražen Marić iz Bijeljine. Postavio se Marić u toj utakmici (slučajno ili namjerno) poput neke spone između Borca i pozitivnog rezultata, nekog garanta da Borac baš nikako ne može kiksati, čak i ako ga GOŠK sa igračem manje bude žestoko mučio, što se i desilo. Kad je kod vodstva Borca od samo jednog gola razlike GOŠK ušao u stopostotnu šansu, pokazalo se da ni ta spona u vidu Marića nije dovoljna, jer je Borac bio toliko loš. Onda se aktivirao i drugi garant pozitivnog rezultata Sreten Udovičić, koji je, baš kao i Marić (slučajno ili namjerno) dosudio nepostojeći ofsajd, oduzeo GOŠK-u šansu da dođe do makar jednog boda, i Borcu omogućio da osvoji sva tri. 

Bauljajući tako nikakvom igrom, dobauljao je Borac do utakmice sa Igmanom u pretposljednjem kolu, u kojem mu je pobjeda garantovala naslov prvaka BiH, treći u historiji. Igman nije imao za šta igrati osim za ponos i obraz, a čast da sudi u prazničnoj atmosferi u Banjaluci dobio je Aleksandar Njegomirović. Dugo se hrabri Njegomirović trudio da bude objektivan, da ne bude on taj koji će odlučiti borbu za naslov, pa je tako na poluvremenu Igman imao prednost od 2:1. Postalo je tada jasno da bi se Borac mogao osramotiti i ostati bez titule, odnosno doći u situaciju da mora u posljednjem kolu pobijediti Željezničar na Grbavici ako želi titulu.

Njegomirović i pomoćnici tada su (slučajno ili namjerno) napravili tri kardinalne greške, a koliki su peh, baš su sve tri bile u korist Borca, a na štetu Igmana. Prvo nepostojeći penal za poravnanje na 2:2, potom poništavanje regularnog gola Igmana kod rezultata 3:3, a na kraju priznavanje neregularnog gola Borca za pobjedu od 4:3 i treću titulu Banjalučana u historiji.

Postaje degutantno iz sedmice u sedmicu pisati o sudijama, a može se svako zaroviti u arhivu tekstova ne samog ovog, nego i svih drugih portala, pa vidjeti koliko se ukazuje na sramotno suđenje. I nije sporno da bi većina normalnih ljudi od recimo Dražena Marića nakon utakmice Borac - GOŠK ili Aleksandra Njegomirovića nakon utakmice Borac - Igman najradije pobjegla na drugu stranu ulice ili makar okrenula glavu, da se s njima ne sretne. Malo stvari u životu više boli od nepravde, a jedna od njih je sasvim sigurno kada vas neko naočigled cijelog svijeta ili u ovom slučaju cijele države pravi budalom. Oni su obje uspjeli objediniti. I dok se mi pitamo kako noću spavaju ove sudije, znajući da postoje samo dvije mogućnosti zašto su takvi kakvi su - ili su, pod jedan, potpuno nesposobni za ono čime se bave, ili su, pod dva, korumpirani, oni evidentno nemaju te brige i spavaju noću mirnim snom pravednika.

Jer da ih išta od toga brine, da ih brine šta će običan svijet o njima misliti nakon svake naredne eskapade, pa valjda bi se makar jedan od njih, a gledali smo jadnih i bezobraznih odluka posljednjih godina toliko mnogo da ih je teško i 20 posto pobrojati, odlučio da kaže da je dosta, makar izmislio nekakav privatni, porodični razlog i okačio kopačke o klin. Njima to ne pada na pamet, nikad im nije bilo bolje, dok ogromna većina navijača u Bosni i Hercegovini jede vlastitu utrobu nakon svakog novog kola.

Dakle, možemo mi misliti da su ti ljudi ovakvi i onakvi (i budali je jasno kakvi su), no pravo je pitanje, šta kao ljubitelji domaćeg fudbala možemo učiniti, osim da šutimo i trpimo? I neću se praviti da imam odgovor na to pitanje, jer stvarno nemam, ali znam da mi je nepravde puna kapa i znam da nije to samo moj stav, nego stav ogromne većine. No, šta trebamo uraditi? Trebamo li od svojih klubova tražiti da prestanu biti dio cirkusa, da se organizuju i zaustave ga, ili trebamo jednostavno bojkotovati i njih i ligu i domaći fudbal općenito, zbog bezobrazluka kojem svjedočimo već godinama?

Svjesni smo mi već dobro da njegomirovići nisu osnovni problem. Oni ne bi mogli raditi to što rade da nemaju podršku Komiteta za sudije i suđenje na čijem su čelu Hrvoje Turudić kao predsjednik te Elmir Pilav i Robert Zrilić kao potpredsjednici, a članovi su još Duško Vujičić, Adnan Alispahić i Miro Hrkać. Treba biti dobro blesav pa vjerovati, kao što smo mi novinari ranije vjerovali, da će postavljanje ovih ljudi imenom i prezimenom u kontekst očajnog suđenja u ligi prouzrokovati neku reakciju i neku promjenu. Vjerovatno oni ove stvari ne čitaju, a ako ih i čitaju, dobro im dođu za nasmijati se, jer su očito nedodirljivi. 

Jedina nada, doslovno jedina, da se bh. fudbal barem pokuša spasiti, jeste onaj famozni sastanak o kojem su nedavno pričali svi klubovi nakon poziva Sarajeva da se razgovara o suđenju. I Sarajevu je, kakve li slučajnosti, protivnik prije tog poziva bio Borac. Uglavnom, tada su svi klubovi odbili sastanak, kazavši da treba nakon okončanja sezone pričati o suđenju, a ne dok ona traje. Sezona samo što nije završena, a brzo nakon nje počet će nova. I vođeni rezonom klubova, ako nije bilo vrijeme da se u toku prošle sezone priča o suđenju, neće biti vrijeme ni u toku nove. Dakle, mora se brzo reagovati. 

Jasno je nama da nam klika koja je (slučajno ili namjerno) olakšala Borcu put do titule čini nepravdu. I jasno nam je da malo stvari u životu boli više od nepravde. Jedna od njih je sasvim sigurno kada vas neko pravi budalom. Jasno je i da nam svi oni klubovi koji su prije nekoliko mjeseci odbili poziv na razgovor o suđenju jer je sezona u toku (zasad) ne čine nepravdu. Međutim, ako se ne sastanu već u narednim sedmicama, onda nas i oni prave budalama. A ako nas i oni prave budalama, pa onda su i oni nepravedni prema nama. I šta je onda razlika između njih i one klike koja je (slučajno ili namjerno) olakšala Borcu put do titule? Pa tada će biti očito da suštinske razlike nema, osim pozicije moći. Valjda su čelnici klubova toga svjesni.