(VIDEO) Troupee i Seedorf odgovarali na pitanja navijača: Probali su ćevape, sviđa im se Sarajevo, a navijačima su oduševljeni

U novom izdanju Q&A FK Željezničar navijači su imali mogućnost postaviti pitanja Collinu Seedorfu i Giovanniju Troupeeu.

U nastavku pogledajte odgovore koji su snimljeni u restoranu zdrave hrane FitBar u Branilaca Sarajeva 3.

Po uzoru na istok

Željezničar pokreće historijsku akciju: U prodaji desetogodišnje ulaznice za južnu tribinu

Prvi je na pitanja odgovarao Giovanni Troupee, a njegove odgovore prenosimo u potpunosti.

Šta mislite o našem gradskom derbiju i šta osjećate kada čujete himnu Grbavica, iako ne razumijete tekst da li ipak osjetite jezu?

Mislim da kad izađemo na teren, atmosfera na stadionu je luda i naravno ne razumijemo svaku riječ, ali pitamo siagrače. Atmosfera je bila jako dobra i kada izađete na teren, dobijete jezu i adrenalin da odigrate najbolju utakmicu. Tako da, bilo je jako lijepo.

Jesi li izvadio Guliashvilija iz džepa?

Pa, ne znam. On je jako dobar igrač i kao tim smo odigrali vrlo dobro. Nisam to bio samo ja, cijeli tim se dobro branio. Imam poštovanje prema njemu jer je dobar igrač, a i ja sam odigrao dobru utakmicu, ali to smo uradili kao ekipa. Tako da, da, bila je dobra utakmica.

Koja je razlika između Želje i klubova u kojima si ranije igrao?

Imam osjećaj da su ovdje svi jako povezani s klubom i ako pobijedimo, atmosfera je odlična, a ako izgubimo, ponekad bude malo teže, ali to je samo zato što ljudi vole klub. Mislim da zajedno možemo postići nešto jako dobro ove sezone.

Kako ti se sviđa Sarajevo kao grad?

Sviđa mi se. Sviđa mi se hrana, hrana je jako dobra, a i ljudi. Ljudi su jako ljubazni. Kod nas kući je ponekad malo više razdvojeno, ali ovdje imam osjećaj da su svi zajedno i da pomažu. Pričaju s tobom iako nisi iz grada.

Kakve si predrasude imao prije dolaska u Želju i šta te je ovdje najviše iznenadilo ili pozitivno oduševilo?

Kad sam došao, nisam baš znao šta da očekujem jer je ovo bio moj prvi klub van Nizozemske. Imao sam visoka očekivanja jer sam znao da je to veliki klub po historiji i rezultatima. A kad sam stigao, odmah sam to i osjetio – sve je bilo povezano, svi su pozitivni i žele da budemo što bolji na tabeli. Možda su moja očekivanja bila visoka, ali ovdje je još i bolje nego što sam mislio.

Jesi li probao ćevape?

Jesam. Bio sam u restoranu u gradu, mislim da se zove Željo. Išli smo zajedno iz kluba i bilo je odlično. Sviđaju mi se, ali je dosta hrane. Za mene je bilo malo previše, baš teško jelo. Poslije toga sam odmah morao odspavati. Mislim da smo pojeli 15 komada.

Kako je došlo do tvog transfera u Želju?

Dobio sam poziv od agenta koji je rekao da Željo pokazuje interes. Istražio sam malo o klubu i razgovarao s trenerom. Razgovor je bio jako pozitivan i odmah sam se osjećao dobro. Trener mi je rekao da ima plan za mene i ekipu, šta želi postići, i to mi je sve zvučalo dobro. Zato sam odlučio prihvatiti avanturu i došao sam ovdje. Nimalo ne žalim, osjećam se odlično ovdje.

Kako se prilagođavaš bosanskoj kulturi i šta ti je bio najveći izazov od dolaska?

Najveći izazov? Možda sada vrijeme. Stvarno je hladno, a još i nije toliko hladno. U Nizozemskoj zna biti hladno, ali ne ovako nagle promjene, sa 22 na 8 stepeni u jednom danu. Prošle sedmice smo nosili majice kratkih rukava, a sada je već hladno. Možda je to najveća promjena. A još nemam jaknu ovdje, moram kupiti. To je najveća stvar, ostalo je u redu.

S kim se najviše družiš?

Naravno, tu su Nizozemci, pričamo puno. Ali mislim da smo kao tim super povezani i družimo se s različitim igračima – Osmanović, Tarik, Karamarko, Dan… Nema grupa, svi smo zajedno. I to se vidi i na terenu – snaga ekipe je što su svi povezani i bore se jedni za druge. Kad sam došao, odmah sam se osjećao dobrodošao.

Ajax, Feyenoord, PSV, AZ ili neki drugi klub u Nizozemskoj?

Rekao bih Utrecht. Igrao sam za Utrecht i Twente, oba su dobra kluba, i za ADO. Ali u Utrechtu sam proveo cijeli život, od 10. godine. Tamo sam bio 13 godina, to je moj klub iz djetinjstva i uvijek ću biti povezan s njim. Možda se jednog dana vratim kao igrač ili u nekoj drugoj ulozi.

Gdje bi volio igrati u top 5 evropskih liga?

Premijer liga. Liverpool je moj klub iz snova. Možda trenutno nije realno, ali nikad ne znaš. To je za mene najveći klub s navijačima. Kada pjevaju, kada izlaze na teren, to me podsjeća na ovdje – navijači su jako povezani s klubom.

Hoćeš li preporučiti Želju drugim igračima?

Da, hoću. Već jesam. Kada sam potpisao i klub tražio štopera, sjetio sam se Collina i preporučio ga. Rekao sam mu: “Evo, ja sam tu već dvije sedmice, traže štopera. Šta misliš?” Bio sam pozitivan i on također. I evo, ni on nije požalio.

Kako bi uporedio našu ligu sa drugom ligom u Nizozemskoj?

Ovdje je fudbal fizički jači. U drugoj ligi u Nizozemskoj je više taktike, izgradnje igre i kombinacija. Ovdje moraš biti snažniji i igrati s više energije i stava. To je najveća razlika.

Najbolji igrač s kojim si igrao?

Imam ih nekoliko. Urby Emanuelson, Sebastian Haller, Sofyan Amrabat, Edson Braafheid… Svi su jako dobri. Teško je izdvojiti samo jednog.

Najteži protivnik kojeg si čuvao?

Igrao sam protiv Messija. Imao sam jedan ili dva duela s njim, ali naravno, on je najbolji igrač na svijetu.

Ko ima najbolji auto u ekipi?

Mislim da Boljević. On ima stvarno dobar auto. Malo sam ljubomoran, možda mi ga jednom posudi.

Sjećaš li se utakmica protiv Zrinjskog s Utrechtom?

Da. Pogotovo druge utakmice ovdje. Izgubili smo u produžecima nekako čudnim golom. Nismo očekivali taj poraz. Kod kuće smo igrali dobro, ali nismo dali gol. To je bio moj prvi dolazak u Bosnu i nije baš ostalo u lijepom sjećanju.

Na pitanja je potom odgovarao Collin Seedorf.

Šta misliš o našem gradskom derbiju i šta osjećaš kada čuješ himnu Grbavica, iako ne razumiješ tekst da li ipak osjetiš jezu?

Da. Već su nam pričali dosta o derbiju, pa smo očekivali puno. Čak i prije nego što je utakmica počela, četiri sata ranije, stadion je već bio pun. Ljudi su pjevali, ulice pune navijača. Bilo je zaista posebno. Kada smo izašli i čuli pjesmu, uvijek dobijem jezu. Možda zato što toliko ljudi pjeva zajedno i uzbuđen si da igraš. Osjećaj je nevjerovatan. Nakon što smo pobijedili, osjećaj je bio nestvaran. Kada smo dali drugi gol, svi smo pali na teren od sreće i olakšanja. Nevjerovatno.

Jesi li preveo pjesmu “Oprosti što sam bio baraba”?

Ne, nisam preveo pjesmu. Znam da je to ona kada dižemo ruke i pjevamo s publikom, zar ne? Da. To je stvarno dobra pjesma, ima posebnu energiju. Naravno, nama je jezik težak, ali osjetimo emociju i vibru. Osjećamo da igramo za grad, za navijače i klub. Iako ne razumijemo riječi, osjetimo poruku.

Osjećaš li emocije navijača, kakav je tvoj utisak i kako su te prihvatili?

Stvarno odlično. Još od prvog dana kada sam došao na aerodrom, svi su me dobro dočekali. Ljudi stalno pitaju kako sam, treba li mi nešto. Isto i saigrači, treneri, osoblje… Nemamo na šta da se žalimo. Zbog toga želimo još više da vratimo navijačima i klubu.

Kakva je tvoja veza i odnos s Clarenceom Seedorfom?

Znao sam da će to pitanje doći. Iskreno, ne pričam puno s njim. Vidio sam ga možda 10 do 20 puta u životu, najviše nakon što sam debitovao. Dao mi je neke savjete, ali imamo veliku porodicu – moj djed je imao 11 djece, pa nas je mnogo Seedorfa. Tako da on nije imao direktan utjecaj na moju karijeru. Više smo se čuli nakon mog debija, cijenim savjete koje mi da, ali to je to.

Koliko ti je Clarence pomogao u profesionalnoj karijeri?

Kao što rekoh, nisam imao mnogo kontakta s njim prije. Vidjeli smo se nekoliko puta, on zna ko sam, ali nije bilo svakodnevne komunikacije.

Možemo li očekivati Clarencea na utakmici na Grbavici?

Mislim da je previše zauzet za to. Radi u fudbalskom savezu u Nizozemskoj, često je u Brazilu i Dubaiju. Teško je, ali nadam se da će poslati poruku kada osvojimo trofej ove sezone.

Jesi li čuo za Želju prije dolaska?

Iskreno, nisam. Ali nakon što si ti (Troupee) došao i potpisao, počeo sam da se raspitujem. Pogledao sam sam, razgovarao s trenerom, predsjednikom. Vidio sam koliko je klub zapravo veliki, koliko ljudi ga voli, kakva je atmosfera na utakmicama. Tada sam odmah znao – želim doći ovdje.

Kako ti se sviđa život u Bosni i kakvo je tvoje mišljenje o ljudima ovdje?

Stvarno mi se sviđa. Uživam u lijepoj kući blizu stadiona, puno vremena provodim sa saigračima, Gio i ostali momci. Imamo timsku atmosferu, pa se ne osjećaš kao stranac. Ljudi su jako gostoljubivi. Nemamo na šta da se žalimo, samo uživamo u avanturi.

Koliko se stil i nivo igre ovdje razlikuje od liga u kojima si igrao ranije?

Kao što je Gio rekao – ovdje je fudbal fizičniji, puno duela i tranzicije. To čini utakmice zanimljivim. U Nizozemskoj je više tehnički fudbal, više se igra s loptom, manje tranzicije.

Opiši Želju u tri riječi.

Nevjerovatan. Atmosfera. Iskren. Ljudi ovdje su pravi radnici, bore se i daju sve od sebe. Nije da imamo najviše novca, ali uvijek dajemo maksimum. I to volim.

Kako ti ide komunikacija na terenu i kako reaguješ na pjesme u svlačionici, s obzirom da razumiješ malo naš jezik?

Na terenu znamo osnovne riječi – lijevo, desno, stani, leđa… To je dovoljno. Uvijek neko prevede ako treba, a fudbal je univerzalan jezik, razumiješ se i bez riječi. A psovke smo najbrže naučili – i to nas još više zbliži.

S kojim klubom iz Nizozemske bi uporedio Želju?

Rekao bih malo Feyenoord i Go Ahead Eagles – klubovi koji uvijek daju 100%, bez obzira na okolnosti. Pritisak, trčanje, nikad ne odustaju. To je mentalitet koji najbolje opisuje Želju.

Najbolji protivnik u karijeri?

Rekao bih Frenkie de Jong ili Memphis Depay. Obojica mogu nevjerovatne stvari s loptom.

Sjećaš li se utakmice protiv Boljevića u Nizozemskoj?

Da, sjećam se. On je tada bio u PSV-u kada su postali prvaci. Imali su ludu ekipu – Wijnaldum, Depay, Lens, Locadia… A Boljević je bio jako dobar, odmah se isticao. Kad sam ga sreo ovdje, odmah smo se prepoznali.

Najbolji saigrač prije Želje?

Možda Sofyan Amrabat ili Bart Ramselaar. Igrao sam i prijateljsku za Surinam s Seedorfom i Davidsom. Igrati s njima na sredini terena je bilo posebno, to se ne može porediti ni s kim.

Ko je zadužen za atmosferu u ekipi?

Imamo ih više, ali rekao bih Šuki. On uvijek donese pozitivnu energiju. Ne priča puno, ali akcijama pravi atmosferu.

Znaš li svoju vrijednost na Transfermarktu?

Nisam gledao dugo, možda oko 300 hiljada. Možda malo više, možda manje.

Kakvo je bilo vrijeme u Škotskoj?

Ako uporedim s Bosnom i Nizozemskom – najgore. Liga se prekida cijeli decembar i januar, a onda u februaru i martu igraš po dvije utakmice sedmično. Puno kiše, hladnoće, snijega. Ali imalo je svoju čar – Škotska podsjeća na Harry Pottera, a ja sam veliki fan, pa sam uživao u toj avanturi.