Hasić govorio o povratku u Velež i rekao jasno ko treba biti trener

Na pitanje da li se vraća u Velež, odgovara kratko:

"Ma nikako. Ako želiš nešto ozbiljno da vodiš, moraš biti potpuno unutra, a ja to fizički ne mogu. Polovičnost je poraz."

S obzirom na to da je klub u ozbiljnoj krizi, upitan je gdje vidi izvor problema:

"Imamo ekipu koja je i preplaćena i loša. To je najgora kombinacija. Zašto nam treba 30 igrača? Osam njih bespotrebno dolazi na treninge. Ovaj prelazni rok znamo tko je radio – Meho Kodro. To je njegov tim i nema bježanja od odgovornosti", rekao je Hasić za Tacno.net.

Čak i nakon ostavke trenera, Hasić ostaje dosljedan stavu da bi Kodro trebao preuzeti ekipu:

"On je rekao da je ekipa dovoljno dobra, čak i za Evropu. Pa neka sada stoji iza toga. To je suština odgovornosti, ne možeš pobjeći od vlastite procjene."

Dotakao se i odnosa sa sadašnjim predsjednikom kluba:

"Rahimić je častan i pošten čovjek. Ništa loše ne mogu reći. Dao je ogroman novac Veležu. Ima godinu dana kako sam mu savjetovao da smanji administraciju. Nisam siguran je li taj savjet ispravno razumio."

O svom poznatom ignorisanju javnog pritiska kaže:

"Tačno. Boli me briga šta ‘ko kaže. Imaš plan i provodiš ga. Ljudi su vrištali zbog naših poteza, posebno kad smo otpuštali nesposobne, ali mene to nije sekiralo. U ovoj zemlji, ako slušaš svaku galamu, nikada nećeš ništa napraviti."

Kada su u pitanju mostarske firme i njihova podrška klubu, Hasić ne krije razočaranje:

"Ljudi Velež vole deklarativno. Kad treba konkretno pomoći, nema ih. Najviše su me pratili ljudi iz Upravnog odbora. Najviše Seno Husnić – kažeš treba 17 hiljada, on odmah izvadi. To je razlika između priče i djela."

Na kraju, objašnjava zašto se ne planira vraćati na funkciju:

"Rekao sam ti već. A uz sve to, zar da ja spuštam glavu pred nekim beznačajnim političarima? Neću. Nema šanse. Čovjek mora znati svoje granice i svoj obraz."

Ipak, savjet će, ako ga pitaju, rado dati:

"Treba odmah početi s otpuštanjima. Od 30 igrača, možda pet vrijede. Administraciju svesti na minimum. Kakvi organizatori putovanja i izmišljene funkcije. Klub nema kapacitet za veliki budžet i u njemu nitko ne smije biti višak. Treba oluja koja će otpuhati svaki višak. Bez te oluje, nema ozdravljenja."

Za kraj, daje i kratku poruku u svom stilu:

"Poruka? U Anatoliju treba ići krajem septembra. Ostatak ljeta je pakao."

U Veležu, po svemu sudeći, tek dolazi vrijeme vjetrova, a da li će neko poslušati čovjeka koji je kroz njih već jednom prošao, ostaje da se vidi.