Dolazi kraj orgijanju na tribinama? Ko će odgovarati za sve propuste
FOTO: Damir Deljo/Oslobođenje
Kada je Ognjen Valjić u aprilu 2013. godine prekinuo susret na Koševu između Sarajeva i Leotara, zbog transparenta kojim je odata počast Armiji RBiH, jedinoj legitimnoj vojnoj formaciji tokom agresije na našu državu, bilo je dosta polemika u javnosti. Mnogi su smatrali da je internacionalac iz Banje Luke pogriješio, dok su drugi smatrali da je to početak "obračuna" sa bilo kakvim povicima sa tribina u kojim su pominjani ratni zločinci, ljudi koji su presuđeni pred Međunarodnim tribunalom u Haagu i da će se fudbalom baviti isključivo na zelenom terenu, dok će tribine davati podršku svojim ljubimcima.
Godina je 2025. Pomaka na ovom planu nema, a slobodno možemo reći da smo i nazadovali, pa tako možemo na velikom broju utakmica vidjeti izvješene fotografije i poruke podrške ratnim zločincima. Znači stanje je puno gore, od onog što je očekivano. Prosto nevjerovatno izgleda, koliko zdušno momci koji su rođeni i po desetak godina i više nakon završetka rata, pominju ime i skandiraju krvnicima i zločincima.
Fudbal u Bosni i Hercegovini i ono što se dešava na terenima, a pogotovo tribinama diljem naše države, postaje sve više poligon za izricanje naopakih stavova i zabrinjavajuće je ponašanje određenih skupina, koje kako se čini ne namjeravaju stati.
U vikendu iza nas počeo je proljetni dio sezone u kojem smo se konačno vratili našem klupskom fudbalu. Kažemo konačno, jer bez obzira na sve mane koje ima i sa kojim se susrećemo, ima nas dosta koji jedva čekamo da pratimo dešavanja na terenima, na kojim se igra domaće takmičenje.
Nažalost, kako su se vratile Selectove lopte na hibridne terene, na tribine su se vratili i oni koji na svaki mogući način skrnave našu svakodnevnicu. Prizivanje ratnih zločinaca, dozivanje Kosova u granice Srbije, vrijeđanje protivnika na nacionalnoj osnovi, samo su nastavljeni, tamo gdje su stali nekad sredinom decembra.
I nećete vjerovati, na niti jednoj utakmici nije došlo do reakcije službenih lica, koji kao i obično "nisu čuli" povike sa tribina, vjerovatno "fokusirani" na dešavanja na terenu.
Nisu čuli delegati, a ni sudije povike tokom cijele jeseni, kada je u 18 odigranih kola bilo otvorenih prizivanja i veličanja osuđenih ratnih zločinaca, a da se nije prekidala utakmica. Jedini koji su to uradili su bili Frano Jelić iz Širokog Brijega i Siniša Stojčić iz Laktaša, kada su na utakmicu 12. kola Wwin lige BiH između FK Velež i FK Borac zaustavili utakmicu u 81. minuti, nakon što se sa dijela tribina začula pjesma "Moj mitraljez", zbog koje su reagovali sa klupe Banjalučana. Za taj prekid, Velež je novčano kažnjen sa 3.000 KM.
Ipak, ono što može da raduje sve nas koji se gnušamo takvih stvari i pokušavamo koliko je u našoj moći da se borimo protiv takvih stvari, je saznanje da bi se neke stvari mogle u budućnosti promijeniti.
Kako saznajemo, pokrenuta je velika akcija u kojoj se prikupljaju dokazi o skandiranjima na utakmicama, postavljenim trasparentima sa sramnim porukama, koje će biti daljnji predmet istrage. Naš izvor, koji je želio ostati anoniman, nam je rekao da se radi o opsežnoj akciji u kojoj niko neće biti izostavljen.
Prema nekim informacijama, neki delegati i sudije iz našeg najvišeg ranga već su pozvani da daju iskaze i mogli bi biti oštro sankcionisani. Očekuje se da u narednih mjesec dana bude saslušan veliki broj sudija i delegata, koji će morati objasniti zašto nisu postupili prema pravilniku, koji je izričit u ovakvim situacijama. Barem na papiru. Ali je pitanje zašto nije sproveden u praksi?
A upravo će to, kako tvrdi naš izvor, biti tema za određene članove članove komiteta koji delegiraju službena lica, odnosno za komisije koje bi trebale da sankcionišu sve anomalije. Očito je da se oni "prave Englezi", iako im i maternji jezik slabo ide. Ipak, to ih ne amnestira njihove odgovornosti, jer je naprosto nejasno kako može da se desi da cijela država bruji o divljanju na tribinama, prizivanju ratova, mračnih vremena i svega ostalog, a da to ne bude zavedeno, niti sankcionisano? Sa druge strane, službena lica su u stanju da prebroje 506 baklji, 172 petarde i 12 topovskih udara tokom devedeset minuta. Simptomatično zar ne? Vrijeme je da se fudbalski stadioni očiste od ove prljavštine, ali je i vrijeme da svi u cijelom lancu preuzmu dio odgovornosti za sve što (ne) čine.
Ono što je svakako pozitivno je da su se stvari pokrenule sa "mrtve tačke". Još pozitivnije je da bismo konačno stadione mogli očistiti od ovakvih stvari, a samim tim i prevaspitati određene skupine, koji će svoje negativne porive morati iskazivati na drugim mjestima. A najvažnije od svega je da bismo konačno mogli gledati fudbal u kojem ćemo se radovati zbog golova, tugovati zbog poraza i strijepiti za rezultate klubova za koje se navija. Za razliku od strepnje koju izaziva gnusno skandiranje i vraćanje u ružnu prošlost.
Šta kažu zakoni i koje su moguće sankcije?
U ljeto 2023. godine izvršene su dopune Krivičnog zakona BiH jasno definisana Krivična djela iz mržnje i Krivična djela izazivanja mržnje.
Dopuna Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine se odnosi na član 145a. zakona kojim je propisano krivično djelo Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti i sastoji se u propisivanju kao krivičnog djela: podstrekavanja na nasilje i mržnju (član 145a. stav 2.), javnog odobravanja, poricanja, grubog umanjivanja ili pokušaja opravdanja zločina genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina (član 145a. stav 3.), učinjenja ovih krivičnih djela činjenjem javnosti dostupnim letaka, slika ili drugog materijala (član 145a. stav 4.) i veličanja osoba osuđenih pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin (član 145a. stav 6.). Takođe, propisani su i određeni kvalificirani oblici krivičnog djela Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti: učinjenje krivičnih djela iz stava 1. do 3. na način kojim se može poremetiti javni red i mir ili je prijeteće, zlostavljujuće ili uvredljivo (član 145a. stav 5.) i učinjenje krivičnih djela iz stava 1. do 4. od strane dužnosnika ili odgovorne osobe ili zaposlenika u instituciji vlasti ili bilo kojem organu koji se finansira putem javnog budžeta (član 145a. stav 7.).
Poseban dio zakona odnosi se na ponašanje na sportskim priredbama i javnim skupovima. Propisane kazne za ova krivična djela kreću se od novčane kazne, pa čak do 12 godina zatvora. Zakonom su obuhvaćeni kako oni koji počine ovo krivično djelo, tako i organizatori priredbi i skupova, što bi u praksi značilo da i klubovi mogu (i trebaju) snositi odgovornost, kao organizatori utakmica.
Ostaje nam da vidimo na koji način će se ova situacija riješiti i da li će konačno neko početi da odgovara za djela koja su počinjena i koja se, kako vidimo, nastavljaju činiti.
