Adžem: Mnogo sam kvalitetniji trener nego ranije

Životni krug Admira Adžema nekako se stalno vraća na početnu tačku, u Željezničar. U njemu je počeo igrati fudbal, a još kao junior debitovao je za prvi tim u onoj super jakoj ligi bivše Jugoslavije. U Želji je čak i u ratu trenirao po dvoranama, dolazivši pod kišom granata i metaka na treninge.

Igrao u bh. ligi, bio je kapiten, malo je prošetao Evropom, preko Hrvatske i Poljske, a onda se opet vratio na Grbavicu. Bio je i trener, jednom, pa drugi put, a evo, od 1. juna, i treći put.

Za Oslobođenje je 52-godišnji stručnjak otvorio dušu, a počeli smo upravo ondje gdje je proveo posljednjih nekoliko mjeseci. U Jedinstvu iz Bihaća, gdje je za kratko vrijeme ostavio takav trag da je postao ljubimac bukvalno svih Bišćana. Emotivan, kakav je uvijek bio, vezao se za Jedinstvo i Bihać za cijeli život.

- Prije svega, u Jedinstvo sam došao zato što sam to vidio kao veliki izazov. Jedinstvo koje posljednjih 18 godina tavori u Federalnoj ligi i koje se iz godine u godinu bori za opstanak i jedva opstaje. Prosto nisam mogao vjerovati da je klub s takvom tradicijom, sa takvim gradom iza sebe, jer ipak Bihać je jedan od najvećih bh. gradova sa tako dobrim geografskim položajem. Jedini fudbalski klub u Krajini koji je u Prvoj ligi. Preuzeo sam ekipu nakon dva kola, dva poraza koja je pretrpjela i gol-razlikom 1:7. Zatekao sam jako nespremnu ekipu, loše selektiranu, bilo je teško privesti polusezonu kraju i ostati u bilo kakvoj utrci za opstanak. Na polusezoni smo napravili selekciju igrača, doveli 12-13 novih koji su se pokazali gotovo svi kao velika pojačanja. Birali smo karakterne momke koji žele dokazivanje, rad i uz minimalne uslove koje smo imali počevši od terena pa do svega ostalog uspjeli smo sklopiti dobar tim. Sve do zadnjeg kola, kada smo bukvalno pokradeni, bili smo neporaženi iako nismo imali logistiku koja bi pratila ekipu, koja bi nas zaštitila. Tako da mislim da je ovo jedna od najljepših fudbalskih priča u posljednje vrijeme, rekao je Adžem.

Dočekan je sa dozom skepticizma, no na kraju je postao veliki ljubimac navijača.

- Na početku je bilo mnogo skeptika koji su s podozrenjem gledali nekoga ko dolazi iz Sarajeva, ko iza sebe ima neki CV, počele su kružiti razne priče, netačne oko visine mojih primanja... Međutim, kako su krenuli rezultati, kako su vidjeli napredak u svim segmentima, tako sam ja dobivao sve više ljubavi od navijača. Na kraju sam možda prvi put doživio da cijeli stadion skandira moje ime iako se znalo da odlazim u Želju. Doživio sam takve ovacije koje nikada neću zaboraviti. I kao što sam već rekao, ta vrata nisam zatvorio, iskreno se nadam da ću nekada ponovo doći u Jedinstvo. Moraju se naći ljudi koji će Jedinstvo dovesti tamo gdje pripada, a to je Premijer liga. Ja im stojim na raspolaganju kao njihov prijatelj da pomognem u bilo kojem obliku, kaže Adžem.

Znao je da će se vratiti u Željezničar, a sada poručuje da će ovaj treći put biti i posljednji.

- Kada sam otišao iz Želje nakon osvojenog Kupa i drugog mjesta na tabeli, ostala je neka gorčina, jednostavno je ostalo nekako nedovršeno. Iskreno, nisam mislio da ću se vratiti baš sada, ali stvorili su se svi preduslovi i mislim da ću prvi put imati mogućnost da pokažem šta znam. Ova prva dva pokušaja bila su onako ad hoc ako znamo da sam drugi put došao dan pred prvenstvo, da nisam selektirao igrače, da nisam obavio pripreme s njima. Prvi put sam iz kadeta preuzeo prvi tim i također nisam imao utjecaja na izbor igrača. Vodio sam tim samo šest mjeseci i afirmisao Memiju, Bajića, Hadžiahmetovića. Napravljen je kostur ekipe koji je kasnije naslijedio pokojni Milomir Odović i zamalo osvojio titulu. Rekao sam da je ovo zadnji put, stvarno tako i mislim. Jer ne želim biti ono, kako se ovdje popularno kaže, Željin vojnik, vatrogasac. Kad gori, da se zove neko od željovaca, a kad je dobro, da se daje šansa drugim trenerima. Nemam, naravno, ništa protiv drugih trenera, ali smatram da ima znanja i kod nas iz Želje i želim to da dokažem, nastavlja novi-stari trener plavih.

Planira da napravi ekipu prema svojoj fudbalskoj filozofiji.

- Prvi put sam sklopio stručni štab kakav ja želim, selektirao igrače, one koji će najbolje odgovarati stilu igre kakav preferiram. Tako da mislim da, ako ovaj put ne uspijem da vratim Želju tamo gdje mu je mjesto, onda ustvari nisam kapacitet za to. Vrijeme će pokazati. Sigurno je da treba malo vremena, zato mi je i veliki motiv bila dužina ugovora koju mi je uprava ponudila, to su dvije godine plus jedna. To je sasvim dovoljan period da se stvori snažan tim koji će ponovo vratiti Želju u borbu za trofeje. Znamo da je zadnji trofej osvojen prije osam godina i to je predug period za klub kao što je naš. Moramo učiniti sve da više ne bude tako dugih perioda bez trofeja, kaže Adžem.

Iako je Željezničar završio na četvrtom mjestu, tokom sezone je bilo vidljivo da su tri ekipe iz vrha kvalitetnije.

- Imamo veoma jake konkurente kao što su Borac, Zrinski i Sarajevo, ali želimo se još više približiti, da budemo u igri do posljednjeg kola. Što se tiče ove sezone, nadam se da ćemo smanjiti razliku između nas i vodećih ekipa. Malo smo bodova osvojili u direktnim duelima s ovim rivalima, a za prvakom Zrinjskim zaostali smo čak 17 bodova, što je zaista previše, dodaje.

Smatra da se dosta promijenilo nabolje u odnosu na prošli period u Željezničaru.

- Sedam godina je prošlo od mog posljednjeg boravka na Grbavici. Mislim da sam sada puno kvalitetniji trener nego što sam bio. Prije svega, zbog iskustva koje sam stekao jer sam ja svih tih sedam godina radio. A po meni, ključno za jednog trenera je svakodnevni rad, jer svaki trening donese neko novo iskustvo. Nebitno u kojem rangu i u kakvom klubu radiš. Danas sam mnogo zreliji, stabilniji i, nadam se, mnogo pametniji. Mnogo sam radio na sebi, prije svega na nekim nedostacima koje sam znao kada sam pravio analizu posla iz prošlog perioda. Iskreno vjerujem da ovaj put neću ponoviti greške koje sam tada pravio, govori Adžem.

Fudbal se konstantno mijenja, tako je bilo i prije, tako je i sada.

- Fudbal stalno napreduje i ako malo staneš, ako ne pratiš trendove, ti si u problemu. Vidimo kako se i na svjetskom i evropskom nivou fudbal mijenja maltene iz sezone u sezonu. Svaki od trenera mora imati svoju viziju, svoj stil, način igre, kako želi da njegova ekipa igra. Ja sam prepoznat po tome da volim napadački fudbal, direktan fudbal, fudbal s mnogo tranzicija. To je moja osnovna filozofija, da moj tim igra moderno, brzo, jer smatram da je u tome najveća razlika između fudbala u BiH i u ostatku Evrope. Želim da se i mi priključimo tim trendovima i tako i selektiram igrače koji će moći ispuniti ove zahtjeve, govori trener plavih.

Od vremena kada je bio igrač i sada, mnogo toga se promijenilo, a na dosta stvari uticalo je i to što su informacije svima dostupne u svakom trenutku.

- Igrači su sada više u fokusu, više su medijski angažovani i zaista moraju imati dobre glave da bi to izdržali, da ih to ne bi ponijelo. Neki imaju problema s tim, teško se nose s nekim stvarima, međutim, ukoliko želiš biti uspješan, i to je jedan od segmenata koje moraš savladati. Sasvim sigurno je da je medijska prezentacija dobra i da bez toga danas ne može, međutim, moraš je kontrolisati. Ne smije uticati na tvoje performanse na terenu, na ono što ti treba da pružaš, tako da ne vidim ništa loše u tome ako je sve iskontrolisano, smatra Adžem.

S ekipom Želje, kao i kompletnom WWIN ligom, izuzetno je dobro upoznat.

- Sigurno da sam pratio Želju, kompletnu ligu, ali posebno Želju, ne treba kriti da sam ja prvenstveno navijač Želje. Bilo je dosta dobrih stvari i onoga što treba ispraviti. Napravio sam plan koga želimo, sa kojim igračima nećemo produžiti ugovore, koje igrače želimo dovesti da bismo mogli ispuniti naše zahtjeve. Ono što je upečatljivo je da je ekipa Željezničara postigla najviše golova u ligi, što je sasvim sigurno zasluga kreativnog napadačkog dijela. Međutim, to je dio tima na koji trener možda ima i najmanje uticaja, tu si osuđen na njihov kvalitet ili nekvalitet. Mi imamo jako zanimljiv napadački dio. Međutim, primili smo veliki broj pogodaka i to se mora ispraviti. Moja je filozofija da cijeli tim učestvuje u fazi odbrane sa specifičnim zadacima. Kada kažem odbrani, mislim na svih 11 igrača u timu. Tu trener može najviše uraditi da bi poboljšao taj segment, govori Adžem.

Dugo nema izlaznih transfera iz omladinskog pogona, upravo su igrači koje je Adžem trenirao i u omladinskoj školi, a i u prvom timu, bili posljednji od kojih se zaradio ozbiljan novac.

- Ovo što se dešava u omladinskom pogonu posljednjih nekoliko godina je zabrinjavajuće. Znamo da je Željezničar bio fabrika igrača, da ne nabrajam sad svu plejadu igrača koje smo izbacili i transferirali u Evropu. Dugo bi trajalo da pobrojimo sve. Evidentno je da je negdje nastao problem, to ljudi u klubu znaju, pokušavaju riješiti taj problem, unaprijediti taj jako bitan segment kluba. Zaista me žalosti kada vidim da su naši juniori završili na 13. mjestu, jer svi znaju kakav smo mi imali omladinski pogon već decenijama. Iskreno se nadam da ćemo uspjeti popraviti situaciju. Moj stručni štab i ja smo maksimalno na raspolaganju tako što ćemo prenositi znanje i biti na licu mjesta i pomagati u radu s mladim igračima.

Znate da ja volim dati šansu mladom igraču i već sam organizovao jednu utakmicu gdje su igrali juniori protiv kadeta kako bih se na licu mjesta uvjerio u ono što imamo. Mogu reći da ima nekoliko dječaka koji zaslužuju pažnju, ali sve je do njih. Ukoliko pokažu da zaslužuju biti u prvom timu, neka budu sigurni da će dobiti šansu. Moraju naporno raditi, moraju biti posvećeni maksimalno i taj njihov talenat će izaći na vidjelo, dobit će šansu, kao što su je dobili Riad Bajić, Amir Hadžiahmetović, Kerim Memija, Anel Šabanadžović, Haris Hajdarević, Kemal Osmanković i ostali koji su debitovali kada sam ja bio trener.

Kao dječak koji je ponikao na Grbavici, trenirao i na šljaci, i u ratu, svjestan je da uslovi za rad i nisu baš ono što je najbitnije da se formira igrač.

- Kada pričamo o omladinskom pogonu, svi kao neki razlog za loše rezultate ukazuju na problem infrastrukture. Tačno je da infrastruktura nije najbolja, tu ima mnogo prostora za napredak, ali isto tako ne treba zaboraviti da su mnogi veliki igrači napravili karijere, a da su cijeli svoj omladinski staž proveli na šljaci ili na terenima koji su slabiji nego sada. To ne treba biti isprika, ali jasno je da se trebaju pružiti što bolji uslovi momcima. Mislim da su mladi dječaci prije imali veći motiv, karakterno su bili čvršći. Danas često kada naiđu na prvi problem, ili odustaju ili ne mogu da podnesu taj pritisak. Put od talentovanog omladinca do seniorskog fudbala je trnovit i mnogo je tu faktora koji mogu uticati na to hoće li igrač postati profesionalac ili ne. Prije svega, tu je njihov talent, zatim spremnost na odricanje, spremnost da se podnese i fizički i mentalni napor. Glava je ona koja je najvažnija u tome hoće li igrač uspjeti ili ne. Naravno, ovisi i o tome da li je tijelo sklono povredama, spremno podnijeti napore, zatim njegova posvećenost. Fudbal nije trening od dva sata, on se živi 24 sata. Ti moraš voditi računa, osim treninga i odmora, o regeneraciji, ishrani, zahtjevi su veći, fudbal postaje sve teži. Znači, moraš biti mašina i samo oni koji su spremni na odricanje imaju šanse da uspiju, završio je razgovor za Oslobođenje trener Adžem, koji danas počinje pripreme s plavima za novu sezonu i evropske izazove u Konferencijskoj ligi.