Jaganjac: Sa Željom želim velike stvari, Garcia je sjajan trener, iskustvo iz Turske je sjajno

Hamza Jaganjac jedan je od onih koji su ponikli na Grbavici. Nakon što je nastupao u Turskoj i Hrvatskoj, ovog ljeta ponovo je na stadionu na kojem je sve zapravo i počelo. Jaganjac će, kao posuđeni igrač Istre, ove jeseni pokušati da se nametne i pomogne Željezničaru.

Sa Hamzom smo razgovarali tokom priprema u Ljubuškom, a dotakli smo se mnogih tema. Osim o povratku, razgovarali smo o epizodi u Adani, druženju sa Goranom Karačićem, igračima sa kojim je igrao i trenerima sa kojim je sarađivao.

Nakon tri godine ste ponovo na Grbavici. Već su počele pripreme, kakve su prve impresije?

- Dobre su. Sve lijepo ide. Kod kuće sam i sa porodicom, što mi je najviše falilo u te tri godine. Osjećam da bi sada moglo sve da krene i da napravim pravi potez sa Željom, matičnim klubom u kojem sam ponikao.

Možemo slobodno reći da sa 22 godine imate dosta iskustva igranja van granica BiH. Koliko Vam je generalno pomogla ta epizoda u Turskoj, pa i u Istri da brže sazrite?

- Puno mi je pomoglo to iskustvo sa igračima i tim-trenerima. Nisu tri godine malo. Dosta sam napredovao i mnogo sam bolji igrač, sada dolazim drugačiji i nadam se da mogu puno da doprinesem ekipi, te da se nametnem šefu. Uglavnom, dosta sam napredovao i skupljao iskustvo u prethodnom periodu.

U Želju sasvim sigurno dolazite s jasnim ambicijama. Ambicije kluba kao što je Željezničar su uvijek visoke. No, šta su Vaše ambicije i ono što želite da Vam se desi u narednih pola godine?

- Imamo dobre primjere u posljednje vrijeme. Evo, naprimjer, Madžid Šošić. I to je malo utjecalo na moju odluku da se iz HNL-a vratim u BiH. Sigurno je da su mi ambicije da imam dobru sezonu sa Željom, da zadovoljim neki svoj osjećaj, te da u kontinuitetu odigram sa Željom sezonu i ostvarim rezultat koji će biti zapamćen. Ne mogu ništa obećati, ali se nadam da ćemo se što bolje uigrati i što duže ostati u Evropi. Očekujem dobru sezonu da ću je imati, kako ja, ali prvenstveno Željo.

Trenera Admira Adžema poznajete još iz omladinskih kategorija. Kakva su iskustva sa njim?

- Adžema pamtim kao jednog od najorganizovanijih trenera iz omladinske škole Željezničara. On je, ako se sjećam dobro, pravio elitne treninge u omladinskom pogonu još prije šest godina, gdje je selektirao najboljih pet igrača iz svake selekcije. Imali su i neke dodatne treninge i bili su promovisani bolje, te su imali dodatna mjerenja i testiranja. Stručan je čovjek koji će donijeti mnogo toga dobrog svima nama.

Danima se može pričati o turskom klubu Adani Demirspor. Sa ove distance, kakav je osjećaj za Vas doći u taj klub i sa 18-19 godina pored sebe u svlačionici imati igrače kao što su Nani, Balotelli i druge zvijezde koje su bile tamo?

- Sve se u pola godine odigralo da odem u Tursku. Prvo u Besiktas, gdje nisam dobio papire kada je trebalo, pa se desio još bolji potez da odem u Adanu. Za pola godine se nađem tu od Želje do tih imena koja sam gledao samo na TV-u. Bilo je nerealno za mene na početku, ali vremenom se čovjek navikne i svaki dan sam učio nešto novo. Za mene možda najveće ime od svih je Gokhan Inler, koji je imao dobru karijeru, a van terena je pravi gospodin i čovjek, te smo i dan-danas u kontaktu. Najviše sam od njega naučio, to je zaista nezaboravno iskustvo.

Vratio se u matični klub

Da li ste u kontaktu sa Goranom Karačićem, protiv kojeg ćete imati priliku sada da igrate?

- Jesam. Čujemo se i nadam se da ću mu postići koji pogodak ove sezone. Bili smo zajedno i družili se u Adani. Znamo se dobro i dobro je da smo imali jedan drugog.

Imali ste priliku da radite sa trenerom Željkom Petrovićem, koji je kratko vrijeme radio u BiH.

- On je čovjek koji zna svoj posao, jako je duhovit. Iz Crne Gore je, iz Nikšića, odakle je i moj otac, pa smo imali dodatnu povezanost. Bilo je svakakvih epizoda s njim, dobar je čovjek, ali i trener.

Iz Turske ste otišli u Istru. Neko bi možda rekao da je to korak unazad. Međutim, tamo ste dobili priliku da igrate fudbal i osjetite HNL. Kakva sjećanja nosite iz tog perioda?

- Generalno su dobra sjećanja. No, u početku je bilo jako teško. Promjena zemlje, nova ekipa, a imao sam i nesreću da dođem kod jednog trenera Španca, koji je tražio da dođem. Dan nakon mog potpisa, desi se smjena trenera i skroz se okrene ta atmosfera mog dolaska, jer sam trebao doći kao pojačanje. 

Novi trener me nije vidio u prvom planu i onda je bilo sporije moje uklapanje u ekipu. Poslije toga sam se izborio za minutažu i bio dobar na dosta prijateljskih utakmica. Pred kraj sezone, čim sam dobio više prilike, bolje sam igrao i postigao dobar gol Varaždinu, a onda sam trebao od sljedeće sezone dobiti više prilike.

Povreda je malo poremetila planove.

- Na početku sezone se desila jedna povreda, pa druga, koje su me udaljile, a onda ekipa uđe u krizu, tako da sam u posljednjih pola godine kod trenera Garcije imao kakvu-takvu priliku. No, možda nije nešto kliknulo i nadam se da će ovdje u Želji hoće, te da ću pokazati koliko zaista mogu.

Za kraj, spomenuli ste trenera Gonzala Garciju. Od dolaska u Istru on je uspio jako brzo da dobije angažman u Hajduku. Kakvo je Vaše mišljenje o njemu?

- Čim je došao u Istru, taj trener je meni dao priliku iako prije toga nisam bio u prvom planu. Za mene je dobar trener i mislim da voli da igra iz zadnje linije, te da je jako kvalitetan. U dva perioda je to dokazao u Istri, ali vidjet ćemo šta će se dešavati sa Hajdukom. Nadam se da će imati sreće i da će navijači imati strpljenja prema njemu, kao i cijeli klub. Sigurno može napraviti dobre stvari sa Hajdukom.