Kako smo postali ljudi bez obraza i časti i gdje će nas to odvesti?
Njegomirović, Udovičić, Lazić
Kada je Antoni Bandić, fudbalski sudija iz Gruda, prije sedam godina dosudio sramotan penal za ekipu Zrinjskog u Bijeljini, doživio je pogrom u bh. javnosti. Bandić je tada, podsjećanja radi, "let" Saše Kajkuta u finišu susreta okarakterisao kao kazneni udarac, a tim iz Mostara je tim pogotkom došao na korak od titule i u konačnici osvojio novi trofej prvaka BiH te sezone.
O toj situaciji je brujao region, a njegova greška ga je u tom momentu skupo koštala. Nije se čekalo dugo na reakciju odgovornih u savezu. Ekspresno je sudija iz Gruda skinut sa liste i prebačen u niži rang takmičenja. Na reakciju se nije čekalo ni 24 sata. Iako to sa ove distance izgleda nevjerovatno, u tom momentu ljudi koji su činili Komitet za sudije su reagovali odmah i donijeli odluku o suspenziji. Opravdano.
FK Borac je u ponedjeljak od 17 sati igrao meč protiv ekipe Igmana iz Konjica. Pobjeda bi donijela ekipi iz Banje Luke titulu prvaka Bosne i Hercegovine. Odmah da se razumijemo, odgovorno tvrdim da je ekipa sa Gradskog stadiona u Banjoj Luci sasvim sigurno po igračkim kvalitetima sastavljena za vrh tabele. U to nema sumnje. Ali sav njihov kvalitet se na njihovu žalost "po putu" pogubio, jer se o njemu gotovo i ne priča. Svaka priča o rezultatima Borca se svodi isključivo o svemu onom što se ne zove fair-play, viteška borba i pravila fudbalske igre.
"Bezgriješni" Komitet za sudije i sudijska pitanja N/FS BiH je iz mora "bezgriješnih" sudija (jer kako ih drugačije nazvati, kada nakon milion grešaka gotovo niko nije kažnjen) izabrao Aleksandra Njegomirovića da bude glavni sudija na ovoj utakmici. Po osmi put ove sezone (od ukupno 13 utakmica ove sezone na kojim je bio delegiran) Aleksandar odmilja Aco sudit će Borcu. Određeno je kvalitetnom procjenom (a kakva može biti nego kvalitetna od trojca Zrilić, Pilav, Turudić) da mu asistiraju Sreten Udovičić, kojem je to bila "jedva" peta utakmica na kojoj arbitrira Banjalučanima i Damir Lazić, kojem je to bila, kao i glavnom sudiji Aci, osma utakmica ove sezone, da "maše" novom prvaku Bosne i Hercegovine. Jedini koji je više puta bio na utakmicama novog prvaka Bosne i Hercegovine je Goran Ilinčić. On je bio prisutan na čak deset utakmica tima Vinka Marinovića. Zlobnici kažu da su upravo oni redovniji nego neki članovi stručnog štaba, ali nećemo biti tako bezobrazni i to koristiti kao argument. Inače, Ilinčić je, ako se ne sjećate, onaj sudija koji je, zajedno sa Mateom Musom, još jesenas trebao biti suspendovan, nakon što je propustio da dosudi očiglednu nedozvoljenu poziciju u kojoj su se našla tri fudbalera Borca u susretu protiv Sarajeva. Ali ako se realno pogleda moguće da ga je zbunila ta nesvakidašnja situacija u kojoj su trojica bila iza leđa odbrane gostujućeg tima. Nesvakidašnja situacija. Valjda zato i toliki broj utakmica, da se utvrdi gradivo, ko će znati.
Mi to ne možemo dokučiti, nismo dovoljno inteligentni. Tačnije oni koji delegiraju nas smatraju dovoljno glupim da mogu da rade šta i kako hoće. A otišli su i korak dalje. I dokle hoće, sada nakon par sezona je već to pomalo jasno.
Svi oni koji su kupili ulaznicu za ovu utakmicu, nisu imali predstavu da će dati novac i imati priliku uživati u komediji. A kada bismo taj film prepričavali nekom prijatelju, priča bi išla ovako.
"Tim trenera Elezovića se na terenu postavio prilično bezobrazno i odlučio se da igra fudbal. Zamislite, situaciju da su fudbaleri jednog fudbalskog tima došli na fudbalski stadion da igraju fudbal protiv ekipe koja također igra taj isti sport. Kakav apsurd. I kada je počela utakmica "bezobraznici" iz Konjica su počeli da igraju sa svojim rivalima na terenu i nakon prvog dijela utakmice su imali prednost. Na semaforu je stajalo 1:2 za goste. Nervoza raste, a nervozan je i posmatrač suđenja Radoslav Vukasović iz Trebinja i Radika Marić delegat iz Bijeljine, koji su morali biti krajnje koncentrisani da se ne bi potkrala neka greška ili previd. Da se ne desi da nešto vide ili ne d'o Bog čuju što ne treba i ne odgovara "onima gore". Kako se to obično kaže. Pauza. Muzika se prolama stadionom.
Samo što je počelo drugo poluvrijeme, sudija iz Prnjavora pokazuje na bijelu tačku. Napadač Banjalučana je vjerovatno pomislio da je dobio žuti karton za simuliranje, a onda u neko doba kada je vidio da će ipak biti kazneni udarac, se sjetio pa malo počeo da šepa. Uhvativši se za nogu, kojom je zapeo za loptu ili busen novog hibridnog terena. Jer nije imao od koga drugog. Najbliži mu je bio štoper gostiju na nekih cca metar od njega. Nakon toga komedija prerasta u dramu. Igrač imena Velizar Janketić iz ekipe "bezobraznika" pravi novi težak potez i dovodi goste u novo vodstvo, što stvara novi pritisak na sudijsku četvorku. Srećom po njih dolazi brzi pogodak domaćih i poravnanje rezultata.
Dali su gosti pogodak kojeg je pomoćnik Lazić poništio zbog nedozvoljene pozicije. Moramo biti iskreni i reći da bi se i VAR pomučio, ali ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je pogriješio. Bilo bi i bezobrazno. Ali kako okarakterisati ono što nije vidio njegov kolega sa suprotne strane Udovičić.
Pustio je Sreten Kvržića da iz čiste ofsajd pozicije dođe u situaciju da postigne pogodak, što je bivši bh. reprezentativac i igrač takvog kalibra u konačnici to i učinio, za ispostavit će se konačan rezultat golijade na Gradskom stadionu u Banjoj Luci, sa kojim je Borac došao do nove titule prvaka Bosne i Hercegovine. E to ti je ukratko fabula, ali vjeruj mogao bih ti pričati danima ovaj film. Ma svega i suza, i smijeha, i tragedije i komedije."
Uslijedilo je veliko slavlje navijača zbog osvojenog trofeja, iste one titule o kojoj su bezbroj puta rekli da im ne treba, u državi za koju kažu da nije njihova. Happy end. Ali... To nije tema ovog teksta.
U momentu dok pišemo ovaj tekst, a prošlo je 48 sati od utakmice u Banjoj Luci, reakcije odgovornih nema. Neće je ni biti, I ako se vratimo na početak teksta, Bandić je kažnjen ekspresno zbog svoje grube greške, svoju kaznu je odradio i danas je sasvim sigurno jedan od boljih sudija u našoj ligi. Potkrade mu se pokoja greška, ali se o njemu piše jako malo ili gotovo nikako. Tek ponekad kada dobija prilike na evropskim terenima. O njegovom suđenju govori i znak na njegovim prsima. Ali i "zvono" koje je ostalo na njemu iz tog vremena, o kojem se često govori i danas, a pratit će ga i do kraja karijere.
Ožiljke neće imati djelioci (ne)pravde sa utakmice odigrane u ponedjeljak, kao ni mnogi prije njih koji su grubo griješili na štetu klubova u ligaškom takmičenju. Da smo zli rekli bismo griješili su prema potrebi, bili predvidivi kada će to uraditi prema potrebi, zatvarali oči u čistim situacijama, prema potrebi, vidjeli ono što niko nije, prema potrebi. Ali nismo zli pa to nećemo ni reći.
Ono što ćemo reći je da biti ljudsko i sportsko dno, nemati obraza, biti bahat i osoran, raditi šta želiš ne razmišljajući o posljedicama, krojiti pravila i pravdu prema svom nahođenju, možeš samo ako imaš podršku nadređenih. Iz komiteta, entiteta, kancelarije ili odbora. I onda se ne sekiraj ništa.
I neće ovaj tekst suštinski promijeniti ništa. Penali koji to nisu će se svirati i dalje, ofsajdi koji to jesu se neće mahati, a neko će nam se tamo smijati u lice i reći vidi ovih glupana. Ali jednom će doći vrijeme kada će i njihovo proći, a onda će u mišje rupe se morati sklanjati. Hodati gradom u kojem si rođen i državom koja ti je dala sve čista obraza, bez straha da ti neko dobaci ružnu riječ ili te pljune je divan osjećaj. Žao mi što nećete nikad to doživjeti. Ah da boli vas neka stvar za obraz on je davno bačen pod noge. Ono što brine je što postaje normalno da su ljudi bez obraz ai časti, a to vodi u propadanje. U svakom smislu.
P.S. Nisam se bavio kako su delegirane sudije i službena lica klubovima, a i to je jako interesantna tema. Samo sam na primjeru njih nekoliko u suštini pokazao kako sistem/sustav (ne) funkcioniše. A i što da vas zamaram, ide nova sezona i novi jurišnici u odbrani neodbranjivog zarad ličnih interesa. I da ne zaboravim. Nećete nas zavarati delegiranjem u zadnjem kolu, jer znamo da ste imali jasan plan ko gdje ide ako zagusti.
P.S.S. A možda je i najveća satisfakcija kada oni kojima se pomaže kažu, ma šta ćeš brate i nas je malo stid... Možda ima nade...
