Barbarez: Moj budžet je probijen što se tiče mojih putovanja, ali bez toga ne može
Barbarez sumirao godinu/ N/FS BiH
Sergej Barbarez je na početku istakao da je uspio sa svojom vizijom reprezentacije, da se u nacionalni tim dolazi sa ponosom i osmijehom.
- Naša velika ideja je bila da krenemo sa vizijom, sa pričom da imamo plan. Ne tražim ja neki alibi, znam šta rezultat donosi. Imali ste najbolji ulazak u kvalifikacije jedne države, imate najstarijeg strijelca sa 39 godina, imate najmlađeg strijelca sa 17 godina, da vam je tržišna vrijednost reprezentativaca skočila čak i do 400%. Najviše smo pretrčali, skoro 900 kilometara, sa prosjekom 111 kilometara po utakmici, ekipa smo koja je najviše intenzivna ekipa, najviše pretrčanih kilometara u šprintu. Vrlo sam zadovoljan ovom godinom, imali smo da ne zaboravimo šest pobjeda u kalendarskoj godini, najbolje su kvalifikacije od onih kada smo otišli na Svjetsko prvenstvo. Malo smo ispred plana i ja sam vrlo zadovoljan kako se sve dešava. Preko 20 debitanata. Možda i ružno zvuči kada kažem da smo od nule krenuli, jer onda omalovažavam ono što je prije mene bilo. Pokušali smo okrenuti duh, da pokušamo jednu novu ideju fudbala, rasli smo iz utakmice u utakmicu, vidimo da to momci žele. Još su slike iz Austrije pred očima, trebalo nam je par dana da dođemo sebi. U narednoj godini će biti još više, to mogu obećati. U ovoj godini sam ja sam pogledao preko 60 utakmica uživo i još moji saradnici. Samo da znate dimenziju. Znam da je moj budžet probijen što se tiče mojih putovanja, ali to su brojke bez kojih ništa ne može da se dešava ni minimalno. Momci su voljni, željni, svijet priča o nama. To dolazi do nas iz drugih država, od drugih selektora i ljudi iz svijeta sporta. To su stvari koji mene čine zadovoljnim. Bili smo kratko pred ciljom, želimo dalje da nastavimo, želimo da ovu jednu ili dvije utakmice okrenemo. Znamo šta bi to značilo za državu, da opet narodu podarimo malo osmijeha, rekao je Barbarez, pa dodao:
- Ima jedna anegdota iz Mostara, bio sam u restoranu, prišao mi je čovjek koji je stariji od mene, znamo se nekako od prije. I sada on čestita, sve ok. Krene i vrati se, i kaže hvala ti što se opet nerviram. To je rečenica koja mi je ostavila malo dublje razmišljanje, ljudi su opet sa nama, to je najvažnije i ja sam ponosan.
Govorio je i o tome koliko je bilo teško.
- Sigurno da nije bilo jednostavno. Ja sam imao viziju sa saradnicima, željeli smo nešto promijeniti. Naš fudbal nije bio gdje ga želimo vidjeti. Ušli smo u rizik. Kada smatramo da je dobro i da će donijeti rezultate samo je pitanje vremena, a kada imate vremena onda možda dođete do nečega. Mi sada imamo vremena, rezultati nam olakšavaju, ali ideja, podrška i stav Saveza su uvijek tu bili. Za mene su dva ključna momenta, kada ulazite u hotel na okupljanje je da imate osmijeh na licu i drugo da ste ponosni što ste reprezentativci. To smo često puta u pričama sa novim igračima, pogotovo onim koje smo dovodili iz drugih država, koje smo morali ubijediti da je Bosna i Hercegovina uvijek in. Ja sam uvijek pitao da li želiš ili ne želiš, i ta stvar se završava kada ga ja gledam dok on odgovara na to pitanje. To je stvar ponosa. Ja sam ponosan da su Demirović, Gazibegović, Hajradinović dolazili o svom trošku da budu dio ekipe, to govori da ekipa ima zdrav duh i da su oni ponosni da budu reprezentativci. Sva priča o reprezentaciji završava sa ponosom i sa voljom da igraju za svoju državu. Nažalost, u posljednje vrijeme toga nije bilo.
Da li bi nešto mijenjao u odnosu na ono što je napravio:
- Ne volim se vraćati na stvari koje su se desile, govoriti šta bi bilo kad bi bilo. Možda jedino protiv San Marina, tu nam je falilo muškosti. Ali, još smo bili nezreli, bili smo u stanju gdje se nalazimo, da ne ulazimo u to ko fali, ko ne fali. Opet, te utakmice morate riješiti, bez obzira u kakvom sastavu bili. Svaka utakmica je donosila svoju zadaću, svoju raznolikost, u svakoj utakmici smo rasli. Svaka utakmica nas je podigla. Vidilo se kako smo svaku utakmicu odradili. Možda smo u nekom mom razmišljanju čak i korak ispred i to je činjenica.
O Samedu Baždaru Barbarez govori:
- Pretpostavljam da znate da imam intenzivnu komunikaciju sa igračima, ali i sa Mironom se čujem stalno, barem porukama. Sa Samedom nisam posljednja 3-4 dana. Mi se nadamo da će on promijeniti klub, da će doći na onaj nivo, da će dobiti prvo minutažu, jer i mi se dižemo sa tim. Moj zahtjev je da ćemo u budućnosti malo više gledati igrače koji nemaju određenu minutažu u svojim klubovima. Mi smo na kraju kvalifikacija imali situaciju sa tri nama bitna igrača koji nisu standardni u svojim klubovima. Mi smo ubijeđeni da je on momak koji će nas nositi, ne u sljedećim kvalifikacijama, nego u sljedećih deset godina i zato smo učinili dosta posla, pogotovo direktor, da ga dobijemo na našu stranu. Imao je sjajan početak u Zaragozi i poslije povrede se vratio u drugom pravcu. Klub je sada i voljan da ga pusti. Mi smo mu podrška, to on zna. Šta je sa Schalkeom, to ne mogu reći. Nije da nešto sakrivam, nego ne znam. Schalke još nije odlučio u zmskom prelaznom roku i zato i nema čvrstih informacija.
Barbarez se dotakao i statusa Edina Džeke u Fiorentini.
- Jedina stvar o kojoj razmišljam je njegovo raspoloženje. On i u ovim godinama prvi dolazi i zadnji odlazi. Ne bi igrao u 39. godini da ne radi na sebi. Čovjek koji brine o sebe, koji zna šta mu je raditi. U intenzivnoj smo komunikaciji i bitno je da njegov voljni momenat ostane na nivou. Dajemo mu punu podršku u svakom segmentu i nadamo se dobrim stvarima. Šta će nam budućnost donijeti to on mora vidjeti, ali zna da smo mi za njega. On je naš kapiten.
