Zajko Zeba, kralj malog fudbala

Nema mnogo igrača koje su voljeli gledati svi. Za koga god navijali. Nema puno ni onih koji su svojevrsni sinonimi za određene sportove. Jedan od takvih jeste Zajko Zeba. Ako niste sigurni u istinitost prve rečenice, pogledajte kako su ga ispratili navijači Sarajeva na tadašnjem oproštaju od Željinog dresa i karijere. Ako vas buni i druga rečenica, sjetite se malog fudbala.

Legendarni Zajko Zeba godinama je bio važan kotač svojih ekipa, gdje god bi igrao. Donosio je titule, osvajao kupove, davao i namještao golove, postizao pogotke sa centra velikog terena. A onda bi dolazili odmori, gdje je zelene travnjake mijenjao tvrđim podlogama - betonom i(li) parketom. I opet bi preuzimao glavne uloge; uz mnogo manje finansijske ili neke druge opipljive koristi, ali uz još više uživanja, vica u igri i ljubavi. Uživao je Zeba, a uživali su i oni koji su ga gledali na turnirima širom zemlje.

(IN)Direkt

Zajko Zeba: Najbolji trener je bila ulica - (IN)Direkt

Priča je počela davno, bar ona zvanična. Svoj prvi veliki turnir, Zeba je imao još 1999. godine.  U dvorani Mirza Delibašić su se u finalnom srazu susreli Željezničar i Sarajevo, a tada 16-godišnji Zeba – zanesen prilikom da igra za plavi dres i pred svojim Manijacima – izveo je penal, pokazao "prst" navijačima bordo tima i dodatno ih naljutio. To mu je, ipak, i danas najdraži turnir.

- Taj turnir 1999. je bio prvi na većoj sceni, a inače sam turnire počeo igrati već sa 16-17 godina sa starijim. Igrao sam i prije za Oslobođenje, Avazov Sport, Večernje novine... Da ne spominjem ekipe po Sarajevu, Visokom, Bugojnu i drugim gradovima. No, prvi moj dodir sa velikom scenom koji mi je ostao u najboljem pamćenju je ovaj turnir iz 1999. godine. Njega bih izdvojio kao najdražeg. Pogotovo tada, Željo – Sarajevo, u velikoj dvorani, a ja srednjoškolac. Imao sam 16 godina. Ne znam jesam li prešao i u juniore... Nisam igrao ni minute na tom turniru, samo sam izveo penal u finalu, prisjeća se Zeba u razgovoru za Sport1 i Oslobođenje.

Bio je to samo jedan u nizu legendarnih turnira koji su se svojevremeno održavali u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Igrali su se, često redom, Bajramski, Božićni i Hasetov turnir. Zeba ih je redovno igrao, isto tako redovno osvajao i skoro u pravilu odnosio nagrade za najbolje igrače turnira.  

- To sam volio. Svake godine kada dođem na odmor, igrao sam te turnire sa užitkom. Za koju god ekipu sam igrao, osvajali smo 99%. A svaki turnir sam mijenjao ekipu. Tada su bila tri turnira; Hasetov, Božićni i Bajramski. Ne znam da je bilo ijedne godine da sam igrao za istu ekipu sva tri turnira. Vratnik i Sarajevo su uradili pravu stvar što su napravili veteranski Hasetov turnir. Odziv je pokazao sve. Da je bila velika dvorana, isto bi bilo puno, priča nam Zeba.

Kako je Zeba jedan od sinonima za mali fudbal u našoj zemlji, tako su Kutija šibica i Četiri kafića sinonimi za turnire u regionu. On je imao prilike učestvovati i na jednom i na drugom.

- Igrao sam Kutiju šibica dva ili tri puta. Jedne godine smo došli do drugog ili trećeg mjesta, ne mogu se sjetiti. Igrali smo za riblji restoran Korkira. Na internetu sada nema podataka za te malonogometne turnire. Igrao sam i Četiri kafića, dva ili tri puta. Jedne godine kada sam igrao u Splitu, a zvali su me i prije toga. Još dosta puta sam pozivan, ali obaveze, jednostavno, nisu dozvoljavale. Stvarno, uz možda ovaj naš FIS, to su legendarni turniri, pogotovo Kutija šibica. I Četiri kafića je držao tradiciju. Nedavno je ugašen i prebačen u Ljubuški. I tu sam bio, prošle godine, na prvom turniru, prisjeća se bivši fudbaler Željezničara.

Možete li zamisliti kako je bilo u istoj ekipi upariti majstore poput Wagnera Santosa Laga i Zajka Zebe? Ako ste prisustvovali pojedinim turnirima – mašta vam nije potrebna.

- Možda smo zadnju Kutiju šibica igrali zajedno, sada ne znam je li seniorski ili veteranski turnir. Baš smo zajedno igrali i na prvom izdanju Četiri kafića u Ljubuškom. Wagner, također, voli mali fudbal, voli loptu, kao i ja. Kada sam bio profesionalac i imao ugovore u kojima piše da ne smiješ igrati mali fudbal, ja sam igrao na svoju odgovornost. Odatle sam i krenuo, sa betona. Počeo sam ovdje u FIS-u, kada je bio beton. Volim igrati i po stare dane, iskreno ističe bivši fudbaler Željezničara, Slobode i Zrinjskog.

Ovih dana igra na FIS GOLU (FOTO: Jaca Kalač, FIS GOL 2025)

Veliki fudbal je bio nužnost, realnost i logika, a mali fudbal veća ljubav.

- Ja sam počeo s malog fudbala. Njega više volim igrati, igra je intenzivnija, lopta je više kod mene. To je moj hobi, volim ga. Kada sam bio najbolji igrač naše ili slovenske lige, uvijek sam dolazio i s rajom igrao na pauzama. Uvijek sam išao igrati termine s rajom, kada god sam mogao. Volim to. Da ne volim, ne bi me niko mogao natjerati. Mislim da ću igrati dok me zdravlje služi.

Sa Zajkom sam, ustvari, ovaj imao priliku razgovarati na legendarnom sarajevskom turniru FIS GOL. Doduše, ne samo razgovarati, već i gledati ga na terenu; i, vjerujte mi, magija u njegovim nogama i dalje ne blijedi. No, iskreno kaže da su turniri nekada bili značajno kvalitetniji.

- Kada sam i ja počinjao, prije 20-30 godina, mali fudbal je bio puno kvalitetniji, kao i turniri. Ovo danas se ne može porediti. Svaka ekipa je imala po četiri-pet majstora. Gdje god odeš. Svaka. I kada bi bili turniri po gradovima, svaki je bio jači od jačeg. Pored FIS turnira koji ima svoju dušu, za mene je milina bilo igrati turnir u Jablanici. Bilo je na otvorenom, igra se ljeti, pune tribine svaku noć. To mi je bio baš merak igrati i uvijek sam imao inspiraciju, podvlači Zeba.

Zeba je danas 42-godišnjak. Ipak, turnir FIS GOL nije jedino mjesto gdje našeg sagovornika možete vidjeti na terenu. Jeste li čuli za fudbalski termin na Sportskom centru na Čengić vili?

- I dan danas se igra. Svaki taj termin je jači od sve i jedne utakmice na FIS-u. Dole dođu imena poput Zeke Turkovića, Biščevića, Džele Muharemovića. Dođe i mlađa garda, Bibić, Nedo Turković. I to ima tradiciju. I tu sam počeo kao dijete, a sada sam jedan od starijih. I to ima kvalitet. To je sve druženje. Poslije se, starinski, sjedne. Popiju se sok, pivo, ko šta želi.

Detalj sa kultnog termina na Čengić Vili (FOTO: Sanel Konjhodžić/Sport1)

Zajko Zeba je imao i svojevrsnu futsal karijeru. Usputno, neprofesionalno, ali dovoljno da postane šampion Premijer lige Bosne i Hercegovine.

- Nisam pravio profesionalnu futsal karijeru. Jednom ili dvaput sam bio prvak u futsalu, tada sam igrao za Centar. To je prije nekih 10-12 godina. Imam i to da sam prvak Premijer lige u futsalu. Igrao sam i za Konjic, to je bilo više prijateljski, da se pomogne i uveže. Jednostavno, profesionalni futsal me ne privlači. Za koju god ekipu sam igrao i ranije, ja sam bio izoliran. Oni svi imaju neke akcije, a ja nisam znao ništa. Uvijek sam bio svoj. Kada je Džeka (Muminović, op. a.) vodio Centar, tada su igrali stariji igrači poput Lokmera, Lale i drugih. S njima sam igrao, ja sam bio izoliran. Ako hoće akciju, njih trojica igraju, a ja sam uvijek negdje da ne smetam. Kada meni daju, idem sam i to je to, prisjeća se Zeba.

Ako je tema futsal, sagovornik Zajko Zeba, a realnost da postoji Futsal Željezničar, nemoguće je ne pomisliti na pitanje; da li je ikada postojala ideja da zaigra za Željinu futsal ekipu, zajedno sa svojim bratom Senahidom?

- Nisam ni razmišljao o tome. Ako bih mogao pomoći, zašto ne? To mi je ispred kuće. Željo je dobra priča, pogotovo Futsal Željezničar. Rade prave stvari. Ljepota je. Bude puna dvorana, nema nikad problema. Nikad ne reci nikad. Vidjet ćemo.

Vidjeli smo ga i u jednoj drugoj varijaciji malog fudbala; nastupio je na Evropskom prvenstvu u mininogometu za reprezentaciju BiH, iako ga nije bilo na Svjetskom prvenstvu.

Zeba u dresu mininogometne reprezentacije BiH (FOTO: Sanel Konjhodžić/Sport1.ba)

- Prošle godine sam probao mininogomet na Evropskom prvenstvu u Sarajevu. Sviđa mi se, ali tu treba biti spreman, igrači trebaju biti mlađi. Zato nisam išao na Svjetsko prvenstvo, odmah sam se zahvalio na pozivu jer sam vidio kako je na Evropskom. Moraš biti spreman, a ja nisam za toga u ovim godinama. Ja ovo volim i igram kad mi je ćejf. Svaka im čast, napravili su dobar rezultat u Bakuu. Vidjelo se da ima puno starijih, treba mlađih. Kao i futsal – i u njemu ako nisi spreman, ne možeš sa ovim mlađim na profesionalnom nivou, kazao nam je Zeba za kraj razgovora.

Zajko Zeba i mali fudbal. Neraskidiva veza. Jedna od onih zbog kojih smo zavoljeli sport...