Nisam zaboravio odakle sam, nismo svi rođeni na Baščaršiji
Polusezonu je završio kao trener Bratstva iz Gračanice
Meni je odlazak u Želju bio veća stvar nego što je danas nekom da ode na Mjesec, kaže za Oslobođenje Nikola Nikić, legendarni fudbaler plavih s Grbavice, koji će ovu 2024. godinu pamtiti jer je izašla knjiga o njemu. Suad Krajinović, novinar iz Gradačca, autor je knjige “Nikola Nikić: Fudbal je moj život”, a popularni Nidžo nam priznaje da je do danas nije pročitao.
Knjiga o popularnom Nidži
Čovjek je to koji godinama ostavlja pozitivan utisak gdje god da se pojavi i koji je omiljen u cijeloj Bosni i Hercegovini, ali i bivšoj Jugoslaviji, a to na ovim našim prostorima nije nimalo lahko, no Nikola je uspio.
- Glupo je sebe hvaliti, ali iskreno nije ni meni jasno, mada mislim da je i zahvaljujući vama novinarima takav dojam o meni. Bilo je mnogo boljih igrača od mene. Često u žiži, a prestao sam igrati prije 30 godina. Opet kažem, vi novinari me volite, a onda me tako i predstavljate. Ono što znam i u što sam siguran, jeste da nikad nisam zaboravio odakle dolazim i odakle sam krenuo. Meni je odlazak u Želju bio veća stvar nego što je danas nekome da ode na Mjesec. To je bilo nešto neshvatljivo i nepojmljivo, ali sam ostao isti, nisam zaboravio ko sam i odakle sam. Primijetio sam kroz ovih 50 godina u fudbalu da većina sportaša kad ode u veliki grad, zaboravi odakle je. Svi misle da su rođeni na Baščaršiji, u Knez Mihailovoj ili na Trgu bana Jelačića, ali nije tako. Jedna naša legenda, dok sam bio selektor naše mlade reprezentacije, kaže mi: “Nidžo, ti zoveš samo ove iz provincija.” A ja sam njega pitao: “Odakle si ti, legendo nad legendama?”. Kaže: “Sa Ilidže”. “Odakle je Dragan Džajić?”, pitam. “Iz Uba”. “Odakle je Pape Sušić?”, kaže: “Iz Zavidovića.” Pa jeste, i Nikola Nikić je iz Skugrića i to je to. Ništa mi više nije rekao. Ali zaboravljaju ljudi, 90 posto se zaboravi. A ja ne mogu zaboraviti gdje sam i kako počeo na njivi, kako sam počeo fudbalsku karijeru. Mi koji smo došli iz provincija imali smo svi slično djetinjstvo. Ali moram još jednom napomenuti za moju karijeru - uloga vas novinara je 51 posto, a moja zasluga je 49 posto. Igrao sam u najljepšem i najboljem klubu na svijetu Želji i to je ono što me najviše ispunjava, govori nam Nikić.
On se na kraju prethodne polusezone vratio na klupu Bratstva iz Gračanice, tačnije pomogao je svom nekadašnjem klubu, koji je nenadano ostao bez trenera.
- Pet godina sam tamo bio u sjajnoj sredini sa sjajnim ljudima, gdje je stvarno sve sjajno. Pravo da vam kažem, lakše je dobiti Nobelovu nagradu, nego negdje pet godina biti trener, a ja sam uspio. I onda sam posljednju godinu, u dogovoru sa ljudskom gromadom bivšim gradonačelnikom Gračanice Nusretom Helićem, postao koordinator. Posljednjih pet kola moj kolega Faruk Kulović je dogovorio sporazumni raskid, ne znam iz kojeg razloga, pa mi je gospodin Helić rekao da preuzmem ekipu pet kola. Rekao sam im da mogu kada su oni već mene trpjeli pet godina. Iznenadio sam se i ja sam da smo odigrali odlično. U pet utakmica osvojili smo devet bodova, tako da je bio sjajan kraj polusezone. I posljednju utakmicu, a rekli su mi da se to nikad nije desilo u Bratstvu, da je igralo sedam domaćih igrača u prvoj postavi. Od toga je bilo pet juniora i dva kadeta i pobijedili. To je stvarno sjajna sredina. Poslije 30 godina gradonačelnik je izgubio na izborima, došli su novi ljudi, gospodin Sadmir Džebo, mlad i perspektivan čovjek, vjerujem da će nastaviti istim putem, bar što se tiče sporta. Kad je bio sastanak, rekao mi je da nastavim i da nema mijenjanja. Gračanica je uspješna sredina, razvijena i neće biti zime. Vjerujem da će se nastaviti, da će možda biti i bolje, jer uvijek čovjek treba da teži da bude bolje. Ja sam rekao da bih volio da opet budem koordinator, jer daleko mi je da vozim dva sata od Skugrića do Gračanice. Ja nisam bio dobar vozač ni kad sam bio mlad, ali sad mi je teško, govori legenda plavih s Grbavice.
Kaže nam da je zadovoljan igrama Želje u tekućoj sezoni, da sve izgleda mnogo bolje nego prošle i vjeruje da će se tako i nastaviti.
- Bitno mi je jako da mi je Željo u gornjem dijelu tabele. Poštujem sve ekipe, ko god je premijerligaš to je zasluženo, ali ipak Željo, Sarajevo, Velež, Borac, Sloboda i Čelik su velike ekipe, bili su članovi jugoslovenske lige, najjače na svijetu u ta doba. Drago mi je da se Željo konsolidovao, a bilo je lutanja. Bez menadžera se ne može, ali kad se umiješa dosta ljudi sa strane, nije dobro. Sada je to krenulo nabolje. A i sve su se velike ekipe borile za opstanak nekad, neke su i ispadale, tako da nije strašno. Ipak, Željo po svim parametrima pripada samom vrhu. Na jednoj utakmici Želje bude više gledalaca nego na gotovo svim stadionima tokom polusezone. Mnogo je ljepše da liga ima takav klub kojem su navijači tako odani. Velika je stvar za sve nas i ovo što je Borac napravio u Ligi konferencija, dobro mi je i za Želju pošto vjerujem da će biti najmanje četvrti i da će igrati u Evropi, kaže nam Nikić.
Uvijek zanimljiv sagovornik
Nekadašnji selektor mlade reprezentacije BiH redovno prati i A selekciju naše domovine. Vjeruje u dobre rezultate, ali jednu zamjerku posebno ističe.
- Naravno da pratim reprezentaciju, vjerujem u najbolje. Dobili smo sada dobru grupu kvalifikacija i možemo se takmičiti. Ono što ja zamjeram, jeste mali broj igrača iz naše lige u reprezentaciji. Nije to samo sada slučaj, nego generalno se to dešava i to je stvarno problem, a ja vjerujem da bi igrači iz naše lige bili mnogo korisniji nego neki iz drugih liga po Evropi, zaključio je Nikić.
