Legendarni Mahir Beathouse bez dlake na jeziku: FK Sarajevu nije u cilju da bude prvak

Upornost, inat, disciplina i hrabrost... Kada slušamo inspirativne priče ljudi koji su uspjeli, ostvarili se, postali slavni, bogati ili jednostavno sretni u svojoj koži, ovo su osobine koje se uvijek izdvajaju kao ključne.

Malo ko u Bosni i Hercegovini ne zna ko je Mahir Beathouse. Legendarni muzičar, dugogodišnji član pratećeg benda i veliki sportista. Ipak, malo je onih koji znaju za njegovu životnu priču, ispunjenu radom, trudom, velikim preprekama ali i inatom koji ga je nosio.

Mahir se kroz život uvijek bavio nekim sportovima. Prije pet godina, za vrijeme pandemije koronavirusa, Mahir je doživio tešku nesreću. Nakon pada sa balkona porodične kuće, šest puta je operisan, a povrede su ostavile trajne i teške posljedice po njegovo zdravlje.

To ga nije spriječilo da poslije dugotrajnog oporavka nastavi živjeti život punim plućima.

U ulici Zelenih beretki, u bašti jednog kafića, sreli smo se sa Mahirom.

- Sjedi, sjedi, šta ćeš popiti, srdačno pita Mahir.

Onda je krenuo razgovor. Kafa i lagana priča. O sportu, sportistima, muzici, FK Sarajevu, Željezničaru, Mahirovim poduhvatima i parabiciklizmu.

Uspjesi uprkos preprekama

Kako je uspio nakon nesreće očuvati duh i vratiti se sportu, Mahir to opisuje kratko i jasno:

- Valjda je takva japija čovjek. Uvijek sam se bavio sportom, prije biciklizma.

Nastavlja:

- Što se tiče biciklizma, prije nekih desetak godina počeo sam malo više, trčao sam, trenirao sam, išao sam na fitness i to, i odlučio sam da upišem za fitness trenera. I završio sam to s jako dobrim rezultatima i nakon toga se desila ta nesreća. Nažalost, ona koja me udaljila u jednom dobrom, dobrom dijelu iz treninga i svega toga. Ali moj nekakav inat je proradio. Možda sam prevršio i svu mjeru. Nekad pomislim da i to nije dobro. Ono, nije više ni maksimum, nego maksimum maksimum. Išao sam na ultramaraton u Švedskoj, 315 km na biciklu. I tu sam izlazio za 13 sati i 15 minuta. Išao sam na dva svjetska kupa u parabiciklizmu.

Prošle godine je vozio Half Ironman sa dvojicom drugova, Karlom i Borisom, koji su inače članovi federalnog MUP-a. Zatim, prije mjesec dana, bio je na Stelviju - najtežoj dionici utrke Giro d'Italia.

- To mi je bila želja. To mi je bilo da vidim mogu li to. Pa eto i to sam završio. Malo sam se namučio. Namučio sam se, ustvari, od puta, dok dođem do gore. Pa smo jedan dan odmarali, jedan dan smo vozili, dva se vraćali kući. Bilo je jako dobro. Skoro na 3.000 metara smo se penjali. Tako da treniram, sad nažalost, manje zadnjih mjesec dana. Malo obaveze, malo te FK Sarajevo izbaci iz kolosijeka, pa nemam ni toliko živaca da bih se mogao posvetiti, priča nam Mahir.

Husrefa volim k'o brata

Strastveni je navijač FK Sarajeva. Ipak, jako je nezadovoljan trenutnim stanjem u klubu. Bordo tim je, podsjetimo, jako loše započeo sezonu.

- Sarajevo treće od pozadi. Grčevito se bore za opstanak. Ja navijam za Sarajevo, ja sam bolesnik Sarajeva. Njima nije u interesu da budu prvaci. Ne može me niko ubijediti. Njima je u interesu da naprave ekipu, da imaju nešto iskusnih igrača, da mogu dovesti dva, tri mlada i da na kraju sezone se to može prodati. Samo da se obrne klub. I idemo "Jovo na novo". Ja Husrefa Musemića izrazito volim, poštujem, k'o brata. Mislim da je ova ekipa Sarajeva fizički limitirana i nepripremljena, ocijenio je, te dodao:

Ja nisam stručnjak u u fudbalu razumijem neke stvari, vidim po postavkama, gledao sam utakmicu protiv Zrinskog - ti imaš između golmana i odbrane da je šuplje, između štopera i bočnih šuplje... Ti imaš dva napadača koji nemaju 1.80 m i oni igraju visoke lopte. Ružno je što pričam ovako - Guliashvili i Mlinarić, to su napadači koji su brzi. Ti tražiš dugim, visokim loptama igrače. A štoperi - jablani, ne može ih lopta preskočiti.

Zatim je govorio o šefu stručnog štaba FK Sarajevo, Husrefu Musemiću.

- On nije birao ovu ekipu. Kada je on plakao, kada je dobio otkaz, i ja sam plakao. Jer ja znam šta je taj čovjek uradio i koliko voli Sarajevo. Samo je trebao reći: "Hvala vam puno, prijatno, doviđenja. Ja neću, želim, nisam ja birao ovaj tim", naveo je.

Osvrnuo se i na pojačanja FK Sarajeva.

- Nije ulaganje u fudbal čovjek od 36 godina. Nemam ništa protiv Ljajića (Adem, op.a.). Da li su mu dali platu milion KM, ne ulazim u to. A neki igrači imaju manje para, i reći će: "Ja da trčim? Neka on rješava utakmicu". Disbalans se stvara. Prva i osnovna stvar je fizička spremnost. Razgovor sa igračima koje dovodiš i želiš u svom klubu. Može se nakon sat vremena vidjetitko se brine o svom tijelu, ko se ne brine. Ako igrač koji zarađuje pare ne zna šta je VO2max... Isto ti da si novinar i ne znaš postaviti pitanje. Lupiš: "Meščini vjetar puše, jesen će, šta misliš?" Znači, fizička sprema i razgovor, da se vidi brine li se o svom tijelu, jasan je Mahir.

Cijeli intervju pogledajte u nastavku: