Dadić: Igrao sam za Široki gdje mogu igrati samo Hrvati i katolici, a nisam se nešto osjećao

Ovaj rođeni Splićanin je, prije poziva Feđe Dudića, igrao za Široki Brijeg.

- Intuicija mi je govorila da više u Širokom Brijegu neću biti standardan. I kroz priču sa nekim ljudima iz Srbije sam čuo da Radničkom treba bek. Feđa me znao, pošto je ranije vodio Sarajevo i Velež i kada je čuo da ću možda biti slobodan, pozvao me i rekao da bi volio da dođem ovdje. Šta su mi na to rekli u Splitu? Pa, bilo je malo svima čudno u početku, ono  Srbija, Kragujevac, Šumadija... Pogotovo što sam ja na kvart od Poljuda, oko mene je sve Torcida. Ali, kada sam poslije 20 dana svima rekao da mi je top, da me niko ne dira, da je sve kako treba, da su te neke priče prošlo vrijeme... Prvi put kada sam došao kući bilo je ono „Šta ima u Srbiji“, ali stvarno sve najnormalnije. Sve su to moji prijatelji. A, vidite, ja sam igrao za Široki Brijeg, najhrvatskiji mogući klub, gdje mogu da igraju samo Hrvati i katolici i nisam se nešto osjećao... Nismo se „spojili“. Ovdje se osjećam mnogo bolje, priznao je Dadić za Mozzart Sport.

Klub koji vodi Feđa Dudić

Pogledajte prekrasnu objavu Radničkog iz Kragujevca povodom mjeseca ramazana

Dobacivanja sa tribina nisu česta i ne prave mu problem:

- Protiv Vojvodine u Novom Sadu neki lik sa tribina mi je dobacio dva-tri puta, ja sam se nasmejao njemu, a onda se i on nasmijao meni. Ma, ja mislim da niko ni zna ko je odakle, navodi fudbaler Radničkog.

Mnogo mu znači podrška publike.

- Igrao sam za Posušje gdje uvek ima 3-4.000 ljudi, uvijek je pun stadion. U Širokom je bilo malo manje. Meni znači, mene diže  kada čujem huk publike, kada napraviš neki dobar potez, pa čuješ aplauz ili uzdah cijele tribine. Mnogo je bolje nego kada smo igrali, recimo, protiv Lučana, bez publike, pa sve izgleda kao prijateljska utakmica. Nema naboja, nema ničega. Još kada ne bismo imali tartan stazu oko terena, da sve bude bliže, kazao je Dadić.