Roberto Sosa, posljednja Napolijeva desetka: Dres s Maradoninim potpisom čuvam u sefu, Sarajevo je prelijepo
Roberto Sosa, druženje u Coloseumu
Ljeto 2004. godine nije vrijeme koje navijači italijanskog Napolija s ponosom pamte. Umjesto povratka u Seriju A, koji su prije te sezone očekivali, finansijski, administrativni i brojni drugi problemi odveli su Napoli u Seriju C.
Slavni klub, simbol ponosa i nesalomivosti italijanskog juga, tog je ljeta mnogo izgubio, ali je dobio Roberta Sosu. Argentinski napadač koji je ranije uspješno igrao za Udinese prihvatio je poziv iz Napulja, obukao onu legendarnu Maradoninu desetku, a ostalo je historija.
Sosa je posjetio Sarajevo, a tu priliku smo iskoristili kako bismo sa njim porazgovarali o mnogo čemu, ali najviše o Maradoni, Napoliju i broju deset. Iako više nije fudbaler, Sosa kaže da i danas živi za fudbal i od fudbala.
"Došao sam ovdje na poziv svog prijatelja Massima Lebana, direktora Coloseuma. Radim kao komentator na tri napuljske televizije, a radim i za državnu televiziju, komentarišem Seriju A i Premiership. Nakon igračke karijere trenirao sam ekipe u Argentini, Boliviji, Italiji, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima...šta da kažem, volim fudbal i ostao sam u njemu i nakon karijere", kazao je Sosa na početku.
Roberto Sosa je bio specijalni gost u Coloseumu
Sarajevo je posjetio prvi put u životu i iznenađen je. Dopada mu se i možda ponovo dođe.
"U Sarajevu sam prvi put i moram priznati da mi se sviđa. Moji domaćini su me lijepo ugostili i ambijent je sjajan. Provest ću tu nekoliko dana i potrudit ću se da se upoznam sa gradom što je moguće više. Obišao sam stari dio grada i sasvim mi je jasno da Sarajevo ima jako neobičnu i bogatu historiju. Znam kakav je bio rat, ponegdje se još vide njegovi tragovi, ali Sarajevo je vrlo privlačno i ugodno mjesto, takav je moj prvi utisak. Ko zna, možda opet dođem", istakao je nekadašnji Napolijev broj 10.
Sosa je kroz karijeru nosio nadimak El Pampa. Objasnio je kako ga je i zašto dobio, i odakle on dolazi.
"El Pampa me zovu po regiji iz koje dolazim. Nije baš puno velikih fudbalera iz moje regije i kada jedan momak iz takve regije dođe u Buenos Aires da igra fudbal, dovoljno je reći samo El Pampa i svi će znati na koga mislite. Inače, moja regija je baš karakteristična, poznata je po velikim poljima, uzgoju krava i pogađate, jako ukusnom mesu. Na to smo ponosni", poručio je bivši napadač.
Sa Diegom Armandom Maradonom veže ga mnogo toga. Kada je Napoli izbačen u Seriju C, Napoli je ponovo morao 'reaktivirati' legendarnu desetku, jer po pravilima u nižem rangu, igrači moraju igrati sa brojevima u rasponu od 1 do 11. Desetka je pripala Sosi, a o svom sunarodnjaku govori posebnim riječima i sa puno emocija.
"Diego je za mene vrlo emotivna priča. Kada pričamo o Diegu, ne pričamo samo o fudbaleru. Ne smijemo ga ograničiti samo na fudbal. Njegova veličina bila je upravo u tome što je bio veći od fudbala. Diego predstavlja sve, ne predstavlja on samo Italiju i Argentinu, on predstavlja i tebe iz Bosne, i Čileanca i Kineza, i čitav svijet. Pričao je o problemima, davao je glas siromašnima, običnim ljudima. Nije šutio i govorio je o temama o kojima drugi nisu. Mnogi su ga zbog toga voljeli, pogotovo obični ljudi, ali neki ga baš zbog toga nisu voljeli. Kad Diego izađe na teren, on nije samo igrao, on je govorio kroz svoju igru za sve obespravljene. I zato nikad neće biti zaboravljen", pojašnjava El Pampa.
Sosa je posljednja Napolijeva desetka, jer nakon što se klub vratio u Seriju A, obaveza da se desetka koristi više ne postoji i Napoli je odmah dres povukao iz upotrebe.
Maradona je svojevremeno i potpisao posljednji dres Napolija koji je nosio Roberto Sosa. Tolika je ljubav prema Maradoni u Argentini, da dres može ostati siguran samo u sefu. I to u banci.
"Držim taj dres u sefu u banci. Ne mogu ga držati kući, jednostavno je nemoguće. Za mene je taj dres bogatstvo, istinsko blago i zato je u banci, jer je jedino tamo siguran. Diego je trenirao ekipu Gimnasia La Plata i ja sam otišao sa svojom desetkom iz Napolija i tražio da je on potpiše. Bilo mi je bitno da tu bude njegov potpis, moj nije bio važan. Trenutak kad je to napravio bio je nestvaran, sjećam ga se i dan danas. Osjećao sam se kao da sam na oblacima. I dan danas, kad odem do banke nekim drugim poslom, obavezno ponesem ključ od sefa, da mogu pogledati dres bar na trenutak", priznaje sjajni Sosa.
Roberto Sosa u društvu kolektiva Coloseuma
Sosa ne krije privrženost Napoliju. Ipak, kaže da prošle sezone nije zbog ljubavi prema klubu prognozirao osvajanje Scudetta, već da je to bilo njegovo stručno mišljenje.
"Sinonim za italijanski fudbal je rezultat, a čovjek koji garantuje rezultat je Antonio Conte. Ako hoćete da gledate lijep fudbal, gledat ćete Como Francesca Fabregasa ili Bolognu Vincenza Italiana. Ali rezultat garantuje Antonio Conte. Inter je igrao završnicu Kupa Italije i Lige prvaka i u konačnici nije imao dovoljno širok kadar da se nosi s Napolijem. Nije bilo jednostavno, ali na kraju je Conteov način rada ponovo bio trijumfalan. Naravno, ovo je samo moje mišljenje, postoji više načina da se pobijedi u fudbalu, ali na kraju je glavni cilj da se pobijedi. Ne postoji bolji pobjednik od Contea", istakao je Sosa.
Nije argentinski napadač lako došao u Napoli. Tog ljeta kada je potpisivao, Napoli je bio trećeligaš. No, nije se ni najmanje pokajao, a Napulj mu je postao dom.
"Bilo me je strah 2004. godine preći u Napoli, igrao sam prije toga uspješno u Udineseu i nije bilo lako preći u Seriju C. Međutim, nisam pogriješio. Tek sam u augustu te godine odlučio da dođem u klub, ali mnogi navijači su me prepoznavali u Napulju od početka. To je jedan specifičan, frenetičan grad, jedan pravi simbol juga Italije i velikih razlika koje postoje između juga i sjevera. Kada igrate za Napoli, vi ne igrate samo za sebe, igrate za grad Napulj, za cijeli jug Italije. Ja sam u Napoliju igrao od 2004. do 2008. godine, proveli smo dvije sezone u Seriji C i jednu u Seriji B prije ulaska u Seriju A. Napolijevi navijači taj period povratka u Seriju A gledaju kao izlazak iz pakla i ponovno rođenje i jako cijene mene i moje saigrače iz tog perioda, iako nismo dostigli nivo koji su dostigle kasnije generacije. Napulj je zaista specifičan grad, koji zavolite i zauvijek se ureže u vas. Zato imam tetovažu koju imam. Ko voli, ne zaboravlja. Napolitanci nikad ne zaboravljaju ono što uradite za njih, ali ni Napulj nije grad koji se mijenja, uvijek je onakav kakvim ste ga zavoljeli. Ponosan sam na sve što sam napravio u klubu", bez oklijevanja kaže argentinski napadač.
Dobar dio života Sosa je proveo u rodnoj Argentini. Emocije prema Argentini su velike, ali postoje danas i ogromne emocije prema Italiji.
"Mnogo je fudbalskih sličnosti između Argentine i Italije, ali postoje i neke značajne razlike. Fudbal se jako mnogo promijenio i u Argentini i u Italiji u odnosu na vrijeme kad sam ja bio igrač, zapravo se promijenio u cijelom svijetu. Svake godine pedesetak južnoameričkih igrača pređe da igra u Evropu. U fudbalu je danas mnogo više novca, ali imam osjećaj da je kvalitet opao. Ja sam uživao igrajući i u Argentini i u Italiji. Srce mi je vezano za Gimnasiju, ali i za Napoli. Lijepo mi je živjeti u Italiji, a ako bih mogao istaći jednu sličnost, onda je to strast, koju sam doživio i u Argentini, i u Italiji. Bez strasti nema ni slave, volim to reći. I volim te emocije koje osjetim i kod Argentinaca i kod Italijana", kazao je Sosa.
Uniforma Michaela Schumachera sa utrke za Veliku nagradu Argentine 1998. godine
Kao sportski komentator, detaljno prati transformaciju fudbala. I ima šta za reći o tome zašto je zvijezda sve manje.
"Fudbal se mnogo promijenio u posljednje vrijeme. Svi ti igrači koji su nekad ponikli u argentinskom fudbalu, ponikli su zahvaljujući sjajnom radu u mlađim selekcijama. Oni su kasnije izrasli u svjetske zvijezde. Imamo problem neadekvatnog rada koji nije baziran na mlađim selekcijama u cijelom svijetu. Pogledajte Italiju. Dva puta zaredom nije otišla na Svjetsko prvenstvo i sada rizikuje da ne ode ni treći put, ali po meni nisu krivi Mancini, Spalletti ili selektori općenito. Kada se fokusirate samo na Seriju A, kada sistem ne radi ništa na produkciji igrača, imate problem", mišljenja je Sosa.
2014. godine, Bosna i Hercegovina je debitovala na Svjetskom prvenstvu, a prvi protivnik bila nam je Argentina. Na našu konstataciju da smo u tom porazu našeg tima od 2:1 žestoko namučili Argentince, Sosa se iskreno nasmijao. Ali, teške muke da Argentinci dođu do pobjede ipak se ne sjeća.
"Ne sjećam se da je bilo toliko muke da pobijedimo BiH, sjećam se te utakmice kroz maglu. Znam da je Messi bio strijelac, i kada ga već spominjemo, ta utakmica protiv BiH je bila 2014. godine, a evo, sada je sa 2 gola riješio Venecuelu. Djeluje nerealno da je još tu. Što se bh. fudbala tiče, naravno da mi se uvijek najviše dopadao Džeko, on je napadač kao što sam i ja bio. Imao je sjajnu karijeru, bio je u vrhunskim timovima Manchester Cityja i Intera. Za mene je on zaista poseban igrač, još uvijek biti na vrhunskom nivou u ovim godinama...i Pjanić je sjajan igrač, vrhunske, plemenite tehnike, ali je veznjak. Džeko je napadač, tako da ja moram njega izdvojiti. Ali njih dvojica su odlična referentna tačka za bh. fudbal", kaže nekadašnji napadač Napolija.
Za kraj je Sosa podijelio i jednu besplatnu životnu lekciju. Kada smo mu tražili savjet za mlade, kazao je da on savjete ne dijeli, jer ih ne voli. Ali voli dati svoje mišljenje.
"Ne volim baš davati savjete, jer kad nekome dajete savjet, automatski pretpostavljate da radi nešto pogrešno. Ja preferiram umjesto toga dati svoje mišljenje. Smatram da mi kao novinari, komentatori ili javne ličnosti moramo paziti na svoje riječi jer one mogu učiniti da ljudi urade neke stvari, a te stvari mogu biti opasne. Mladi ljudi ne moraju postati fudbaleri, ali trebaju imati snove, trebaju imati dignitet. Trebaju da žele dobar posao, lijep život, zdravu i stabilnu porodicu. Mogu biti novinari, automehaničari ili raditi u supermarketu, to je manje važno, važnije je da budu iznutra mirni, a to su nažalost mnogi izgubili u eri društvenih mreža. Ne prate svoje nego tuđe snove i izgubili su sebe. Nadam se da će svi uspjeti da pronađu sebe, to je po mom mišljenju najvažnije", za kraj je poručio Sosa.
Sosa je posjetio Sarajevo na poziv svog prijatelja Massima Lebana, direktora Coloseuma
