Carlo Ancelotti se i dalje kaje zbog jednog poteza: Bila je to greška, najveća koju sam mogao napraviti

Trener Reala iz Madrida Carlo Ancelotti proglašen je za najboljeg trenera godine u izboru France Footballa, a u razgovoru za ovaj list govorio je sada o mnogim temama.

Prisjetio se Ancelotti svog prvog mandata u Realu iz Madrida i otkrio da je tada napravio svoju najveću grešku kada je 'zatezao' oko plate, te su se čelni ljudi Reala povukli iz pregovora oko novog ugovora.

- Nemoguće je donositi isključivo dobre odluke u karijeri dugoj 30 godina. Na primjer, jedna od lošjih bila je baš u Madridu, poslije prve godine u Realu. Bio sam baš blizu produžetka ugovora, klub je htio da me zadrži, ali sam previše forsirao u odnosu na platu i čelnici su se povukli iz pregovora, pa su obustavljeni. Bila je to greška, najveća koju sam mogao da napravim, ali mi je omogućila da učim, rekao je Carlo Ancelotti.

Osvojio je Ancelotti 29 trofeja u karijeri, a na pitanje koji mu je najdraži kaže:

- Prvo što mi pada na pamet je premijerno osvajanje Lige šampiona, sa Milanom 2003. Prije toga sam često bio drugi u prvenstvu ili gubio finala. Onda, tu su naravno pehari u istom takmičenju sa Realom 2014. u Lisabonu i 2022. u Parizu. Tada su svi mislili da je moja karijera u padu nakon avantura u Evertonu i Napoliju, ali pobijedili smo i bilo je veličanstveno.

Za sebe ne smatra da je najbolji trener i nabraja trojicu posebno.

- Nikad nisam bio fudbalski inovator. Uvijek sam pokušavao da stavim igrače u najbolje moguće uslove kako bi se osjećali prijatno tokom utakmice. Ipak su oni zvijezde šoua koji proizvodimo. Ne vjerujem ni da sam najbolji trener u posljednjih nekoliko godina. Osvojio sam mnogo pehara, ali ima trenera koji su pobijeđivali češće od mene. Na primjer, Alex Ferguson, Pep Gvardiola, pre toga Valeriji Lobanovski. Čak i ako bih pomislio da sam najbolji trener u poslednjih 30 godina, što mi onda ne napravite statuu, kroz smijeh je odgovorio Ancelotti.

Govorio je i o tome koliko voli slušati starije igrače u ekipi.

- Prvi je – Paolo Maldini. Poseban igrač u mojim očima. Bio mi je saigrač, postao mi je kapiten, mnogo mi je pomogao u Milanu. Zaista smo imali snažnu, fantastičnu, vezu. U tu grupu spada i Zlatan Ibrahimović, uslijed jakog karaktera. Sa najvažnijim igračima u timu je najlakše izaći na kraj. Možda imaju veliki ego, ali to im može biti motivacija. Nije problem veliki ego ako se dokažeš na terenu i dobro se ponašaš. Saigrači će uvijek priteći u pomoć. Najlakše mi je bilo da treniram prošlosezonski tim Reala, jer je ego u svlačionici bio nizak. Veterani poput Modrića, Kroosa, Carvajala ili Natha nemaju ego. Oni su služili kao primjer svima. Naši odnosi bili su sjajni. Nijedan igrač se nije žalio što ne igra. To je za trenera ostvarenje sna.

Priznaje i da razmišlja o kraju karijere.

- Da, mogu da zamislim kraj! Počeo sam da se bavim fudbalom prije 48 godina. Dakle, polako razmišljam o danu kada bi sve moglo da se završi. Šta bi me moglo natjerati da prestanem? Završio bih karijeru ako bi me Real otpustio. Ne znam šta bi me natjeralo da prestanem. Porodica? Ne. Supruga želi da nastavim. Siguran sam da će dan mog odlaska u penziju biti fantastičan dan. Imam mnogo stvari da uradim i vidim. Volio bih da idem u Argentinu, na Maldive, u Australiju, jer želim da putujem. Imam petoro dece, jedan od mojih sinova je ovdje u stručnom štabu. Dan kad budem prestao da se bavim fudbalom neće biti tužan.