Hrvatski trener bez dlake na jeziku: Nisam htio da u igru stavim sina sponzora

Željko Sopić je u velikom intervjuu za poljski Weszlo iskreno govorio o mnogim temama koje su obilježile njegov trenerski put. Trener Widzewa se osvrnuo na odnose s novinarima, razloge raskida sa bivšim klubovima, teškoće s motivacijom u svlačionici i detaljno opisao kako vidi ulogu trenera u modernom fudbalu.

Već igra za BiH

Dalić polupao lončiće: Želi poslati poziv Zmaju

“U Hrvatskoj razgovaram s novinarima, ovdje izbjegavam. Nije problem u pitanjima, nego u tome što se često traže glupi odgovori. Ja to ne igram. Ako neko nije pripremljen, dobit će 'ping-pong' odgovor”, objasnio je.

Dodao je da od novinara očekuje isto što i od sebe:

“Ako se ja pripremam za trening i utakmicu, očekujem i od novinara da znaju šta se dešava. Ne mogu doći bez ikakvog znanja.”

Govoreći o imidžu koji mediji imaju o njemu, kazao je:

“Rekao sam mnogo toga u životu i ne kajem se. Nekima se sviđa, nekima ne. Ne pratim ko šta piše o meni.”

Posebno je bio jasan kada je govorio o radu s igračima:

“Ne opraštam lijenost. Ako neko ne daje sto posto, pomognem mu da pronađe izlazna vrata.” Naveo je kako je proljetni dio sezone bio izuzetno komplikovan: “Imali smo situacije gdje su igrači izmišljali povrede da ne ispune klauzule za novi ugovor. Nisam imao pristup pola ekipe.”

Ipak, šansu je pružao mladima: “Volio bih da imamo jaku akademiju i rezervni tim u trećoj ligi. Ekstraklasa je zahtjevna, prelazak iz četvrte lige ne ide samo tako.”

Komentarišući transformaciju Widzewa, rekao je da su promjene spore, ali neizbježne: “Novac ne rješava sve. Da je tako, PSG bi osvajao Ligu prvaka svake godine.”

Kao konkretan primjer naveo je situaciju s Lindonom Selahijem: “Iako je na papiru bio igrač Rijeke do 30. juna, u stvarnosti je bio slobodan. Ipak, nije mogao s nama trenirati do jula.”

Istakao je da mu je prioritet dovođenje igrača sa karakterom: “Ne želimo samo kvalitet, već igrače koji dolaze ovdje s ciljem.”

Na pitanje o očekivanjima navijača rekao je: “Prije neki dan mi je u kafiću jedan pitao hoćemo li biti prvaci, a ja tada imam 16 igrača na treningu. Ljudi moraju znati da je transformacija proces.”

Kritikovao je uslove rada: “Imamo trening na stadionu samo dva puta mjesečno. Treniramo u parku gdje nas svi mogu gledati. To nije ozbiljno.”

O razlici između Hrvatske i Poljske rekao je: “U Hrvatskoj možeš trenirati tri ili četiri puta sedmično na stadionu. Ovdje ne. Također, kod vas treneri igračima daju previše zadataka. Ponekad ih treba pustiti da igraju fudbal.”

Pohvalio je mladog Fornalczyka: “Ima nešto što rijetko viđam u Poljskoj. Ne želim mu nametati stvari koje ga guše.” Također je podvukao važnost taktičke pozicije: “Razlika između igrača koji vrijedi milion i onog koji vrijedi deset miliona je u tome gdje se nalazi u kaznenom prostoru. To se uči.”

Rekao je da voli napadački fudbal, ali da ga nije mogao igrati na proljeće: “Nisam imao uslove. Napadači nisu davali golove, bekovi jesu.”

Prisjetio se situacije sa Sebastianom Kerkom i objasnio zašto dva igrača nisu išla na pripreme:

“Rekao sam im istinu. Nema smisla da ih lažem. Možda ćemo opet raditi zajedno.”

Otkrio je i razloge odlaska iz Rijeke: “Nisam htio da u igru stavim sina od sponzora. Radi se o prvoj ligi, o ozbiljnom klubu. Ne pravim budale od fudbalera.”

Govorio je o Stevenu Juncaju, sinu američkog investitora Georgea Juncaja, koji je došao u Rijeku ali odigrao samo dvije utakmice.

“Uvijek će igrati najbolji. To mi je pravilo.”

Na pitanje o glasinama da bi mogao preuzeti Dinamo rekao je: “To je moj klub, ali me niko nije zvao.”

Otkrio je i da je nekad zakazivao treninge u tri ujutro:

“Vodio sam Goricu kada smo bili na -11. Htio sam igračima dati dva i po dana slobodno. Bili su sretni. Kad to radi neko drugi, mediji ga hvale. Kad ja, ispada da sam lud.”

Na kraju je govorio i o razlici u stručnim štabovima:

“Kod nas ima šest ljudi, ovdje zna biti i do 20. Nije problem, ali svi moraju raditi zajedno. Ne rade za mene, nego sa mnom. Ako uspijemo, to je uspjeh svih u Widzewu.”