EU(RO)FORIJA: EURO 2020 - It's coming Rome

Nova EU(RO)FORIJA donosi priču o posljednjem do danas odigranom Evropskom prvenstvu, koje je i pored sistema koji je bio potpuno naklonjen Engleskoj na kraju osvojila Italija. Sve tekstove iz serijala EU(RO)FORIJA čitajte OVDJE.

Posljednja velika pandemija sa kojom se suočio evropski kontinent desila se još početkom 20. stoljeća, a ona je koincidirala sa završetkom Prvog svjetskog rata i povratkom velikih grupa vojnika kućama.

Evropa i svijet tada nisu bili globalizovani, ali je španska gripa svejedno odnijela desetine miliona života dok se nije na nivou Evrope i svijeta razvio kolektivni imunitet. Njenim je širenjem bio pogođen i fudbal, ali u tom vremenu on nije imao globalni karakter i bio je sveden uglavnom na lokalne zajednice. Stotinjak godina kasnije, došla je nova pandemija.

Zvanično je krenula iz kineskog Wuhana krajem 2019. godine, a do 11. marta 2020. godine, kada je zvanično epidemija koronavirusa proglašena pandemijom, vidjeli smo kako se lako pojave, ili u ovom konkretnom slučaju, virusi, šire po cijelom globalno uvezanom svijetu.

I pored brojnih mjera koje su u teoriji trebale usporiti i spriječiti širenje koronavirusa, načina da mu se stane u kraj nije bilo. Onaj koga je to interesovalo mogao je kroz pandemiju iz perspektive stvarnog vremena učiti o eksponencijalnom rastu, o represiji sa kojom su države s jedne strane spremne nametati mjere koje su besmislene, ali i o postojanju veće grupe ljudi sa druge strane, koja je spremna prije povjerovati u različite teorije zavjere nego u mogućnost da zaista postoji opasan virus koji prijeti čovječanstvu. Svi smo, međutim, naučili jednu bitnu lekciju. Mnoge stvari koje radimo u normalnoj svakodnevnici prilično su besmislene, i tek su pandemije i drugi takvi kapitalni događaji u stanju da nam to na brutalan način pokažu. Jasno je da fudbal nije bio među planetarnim prioritetima u takvom svijetu.,

Evropsko prvenstvo 2020. godine najavljeno je kao prvo panevropsko.Turnir nije imao jednu zemlju organizatora, već njih desetak, u čast 60. godišnjice prvog turnira koji je ujedinio fudbalsku Evropu. Kompletan fudbal je ugašen početkom te 2020. godine, jedino o čemu se izvještavalo bile su infekcije fudbalera širom svijeta, i onaj plašljiviji dio populacije u strahu bi reagovao svaki put kad neko od mladih i zdravih igrača bude suočen sa težim simptomima zaraze koronavirusom. Jer, ako mladi i zdravi fudbaleri ne podnesu borbu sa virusom lako, kako će je tek podnijeti oni koji o zdravlju baš i nisu vodili računa, ma koliko da su stari?

Bosna i Hercegovina je u martu 2020. godine trebala igrati baraž protiv Sjeverne Irske, i ako ga prođe, protiv jednog od dvojca Irska – Slovačka. Ipak, baraž je pomjeren, baš kao i kompletno prvenstvo, a UEFA je turnir prebacila u narednu godinu i bilo je to prvi put da se Evropsko prvenstvo ne održi u pravilnom razmaku od četiri godine. Postoje ipak i više sile od ljudi i njihovih organizacija.

Same kvalifikacije za Evropsko prvenstvo bile su specifične, jer su 24 tima prvenstvo trebala izboriti kroz iste, a domaćina sa unaprijed osiguranim učešćem na turniru nije bilo. U godini prije samih kvalifikacija, održano je i primarno izdanje Lige nacija. Reprezentacije su podijeljene u četiri različite lige po snazi, onda unutar tih liga na po četiri grupe. Pobjednik svake grupe u Ligi nacija, u kojoj god da je ligi po snazi, dobio je šansu da kroz baraž izbori plasman na Evropsko prvenstvo.

No, taj mu je baraž bio rezervna šansa, jer se održavao tek nakon kvalifikacija, pa su u njemu igrale samo one ekipe koje nisu kroz sam kvalifikacioni ciklus izborile plasman na završni turnir.

Bosna i Hercegovina je bila jedna od reprezentacija koje su izborile baraž odličnim nastupom u Ligi nacija u grupi sa Sjevernom Irskom i Austrijom, pod vodstvom selektora Roberta Prosinečkog. To nam je dalo ogromnu dozu optimizma i uoči samih kvalifikacija, koje su započele neuvjerljivom pobjedom nad Armenijom. Iako će mnogi u prvi plan istaći susret trećeg kola i poraz u Finskoj nakon očajne partije kao prekretnicu kvalifikacija, one su zapravo izgubljene već u drugom kolu, u susretu protiv Grčke. Tada je naš tim vodio 2:0 nakon furioznog otvorenja utakmice, a na kraju smo remizirali rezultatom 2:2. Ignorisali smo činjenicu da su Grci preuzeli potpunu kontrolu utakmice već u završnici prvog poluvremena, umjesto toga smo kao osnovni uzrok za remi označili crveni karton Miralema Pjanića, iako je Grčka dominirala i prije njega. Kao i mnogo puta dotad, neadekvatna ocjena onog što je problem koštala nas je i nismo imali dovoljno vremena da ispravimo greške.

Prvi put je kvalifikacije igralo svih 55 današnjih članica UEFA, a Finska je kao debitant izborila direktan plasman na Evropsko prvenstvo. Baraž za prvenstvo odigran je u oktobru i novembru 2020. godine, a u njemu je igralo mnoštvo sličnih ekipa, koje se nisu našle među 20 direktnih putnika na prvenstvo iz deset kvalifikacionih grupa.

Bugarska, Mađarska, Island i Rumunija predstavljali su jednu grupu baraža, koju je prošla Mađarska. Drugu su činile Bosna i Hercegovina, Sjeverna Irska, Slovačka i Republika Irska. Naš tim je predvodio novi selektor Dušan Bajević, a princip baraža bio je prilično jednostavan. Igralo se polufinale i finale, po jedna utakmica, s tim da se unaprijed znao domaćin utakmica. Bosna i Hercegovina je nakon penala poražena na Grbavici od Sjeverne Irske, iako je trebala biti domaćin i ako pobijedi ovaj meč, a Slovačka je kao gost savladala Sjevernu Irsku i otišla drugi put zaredom na prvenstvo.

Srbija je slavila u Norveškoj, da bi onda kući ispala na penale od Škotske, koja je i u prvoj utakmici prošla na penale, protiv Izraela. Najnanimljivije je ipak bilo u D ligi nacija, gdje su baraž igrale Gruzija, Bjelorusija, Makedonija i Kosovo. Svaka od selekcija je bila potencijalni debitant na završnom turniru, a na njega su se na kraju plasirali Makedonci.

Vrlo čudan sistem

Odlučeno je da se turnir igra u 11 gradova širom Evrope u junu i julu 2021. godine, a zbog zgusnutog rasporeda utakmica, timovima je dopušteno da na njega povedu tri igrača više, te je usvojeno pravilo o pet dozvoljenih izmjena po utakmici.

Italija, Vels i Švicarska prošli su prvu grupu čije su se utakmice igrale u Rimu i Bakuu ispred Turske, a naročito je impresivne partije pružala Italija, koja je na turnir i došla sa nevjerovatnim nizom pozitivnih rezultata. U Kopenhagenu i St. Petersburgu igrala se grupa B, a zauvijek će biti upamćena scena iz susreta između Finske i Danske, kada je kolabirao Christian Eriksen. Eriksen je doživio srčani udar, ali za divno čudo je spašen uz oduševljenje cijelog svijeta. Iako je taj meč izgubila, Danska se nekako provukla u osminu finala, skupa sa Belgijom koja je osvojila grupu, dok je Rusija još jednom razočarala.

Grupa C se igrala u Bukureštu i Amsterdamu, a prošli su je Nizozemska, Austrija i Ukrajina, ispred Makedonije.

Engleska, Hrvatska i Češka prošle su grupu D koja se igrala na Wembleyu i Hampden Parku, dok je Škotska ostala kući. U grupi E, plasman dalje su izborile Švedska i Španija, ispred Slovačke i Poljske, a mečevi su igrani u Sevilli i opet St. Petersburgu, koji je preuzeo organizaciju mečeva iz Dublina, jer Irci nisu sproveli adekvatne sigurnosne mjere.

Grupa F je bila najuzbudljivija sa rezultatskog aspekta, a prošli su je aktuelni svjetski prvaci Francuzi, ujedno i prvi favorit panevropskog prvenstva, aktuelni evropski prvaci Portugalci, te Nijemci, dok je i pored jako kvalitetnih partija kući ostala Mađarska.

No, najzanimljiviji aspekt kompletne grupne faze bila je činjenica da Mađarska ne priznaje koronavirus, za razliku od svih drugih evropskih zemalja. Dok su u svim drugim gradovima stadioni bili sablasno prazni zbog mjera na suzbijanju koronavirusa, uključujući i Minhen u ovoj grupi, Puskas stadion u Budimpesti je bio krcat na svakoj utakmici. Jer, kao što rekosmo, vlasti u Mađarskoj nisu priznavale pandemiju, a niko ih nije mogao natjerati da to naprave.

Danska je bila ohrabrena činjenicom da je Eriksen preživio srčani udar i prolaskom grupe, te je u osmini finala razbila Vels sa 4:0, dok je Italija sjajnu Austriju eliminisala tek poslije produžetaka, pobjedom od 2:1.

Češka je šokirala Nizozemsku i savladala je sa 2:0 na ponovo prepunom Puskas stadionu, a Belgija je slavila minimalnu pobjedu protiv Portugala i zaustavila ga u odbrani naslova. Hrvatska i Španija odigrale su senzacionalan meč, a Španija je na kraju poslije produžetaka slavila sa 5:3.

Produžetke smo gledali i u duelu između Francuske i Švicarske, iako su Francuzi imali prednost od dva gola razlike desetak minuta do kraja. Švicarci su u 90. minuti došli do 3:3, a onda su boljim izvođenjem penala prošli dalje. Promašio je baš Kylian Mbappe.

Kući su otišli i Nijemci, koje su sa 2:0 savladali Englezi na Wembleyu. Bila je to četvrta utakmica koju je Engleska igrala na londonskom stadionu. Ukrajina je nakon produžetaka savladala Švedsku sa 2:1, pogotkom u sudijskoj nadoknadi drugog produžetka.

I Švicarska i Španija su u osmini finala igrale produžetke, pa su to ponovile u međusobnom duelu u četvrtfinalu. Meč je završen rezultatom 1:1, a Španija je otišla dalje nakon penala. Belgija je namučila Italiju, ali Italijani su zasluženo prošli dalje pobjedom od 2:1. Identičnim rezultatom Danska je dobila Češku, da bi Engleska konačno odigrala meč mimo Londona, u kojem je sa 4:0 savladala Ukrajinu. Duel se igrao u Rimu.

Duel Italije i Španije u polufinalu donio je još jedan remi rezultatom 1:1, te nove produžetke i penale. Italija je bila uspješnija i izborila je prvo finale nakon 2000. godine. Engleska se vratila na Wembley i nakon preokreta sa 2:1 savladala Dansku u produžecima, uz jako mnogo kontroverze.

Igralo se i finale na Wembleyu, pa je tako Engleska šest od sedam utakmica na turniru igrala na svom stadionu, i mnogi su se s pravom pitali je li pošteno da se panevropsko prvenstvo odigra sa tolikom prednošću za jedan nacionalni tim u odnosu na sve konkurente.

Ipak, nasuprot Engleske je stajala sjajna Italija, predvođena Robertom Mancinijom kakvog nismo navikli gledati, koji je svojim igračima bio u svakom momentu velika podrška a ne teret i koji je gajio izuzetno lijep, napadački stil igre baziran na vrlo kvalitetnom posjedu.

Englezi su ipak poveli već u drugoj minuti, a onda su imali i još nekoliko šansi prije nego je Mancini promjenom formacije zatvorio prilaze svom golu, a onda preuzeo potpunu kontrolu utakmice. Nagrada je došla golom Bonuccija u drugom poluvremenu, a do kraja regularnog dijela meča i produžetaka, Italija je bila bolji tim.

Inače, zanemarili su i Englezi restrikcije, blizu 70 hiljada navijača bilo je na londonskom stadionu, sve sa nadom da će to prelomiti meč u korist Southgateove ekipe. Nije im, međutim, pošlo za rukom, Italijani su i pored dva promašena penala osvojili naslov jer je Engleska promašila tri zaredom.

Duboki problemi u engleskom društvu vidjeli su se uoči utakmice, kada je ogromna grupa huligana napala sigurnosne snage u nastojanju da uđe na stadion, a tek su bili evidentni nakon što je Italija postala prvak. Marcus Rashford, Jadon Sancho i Bukayo Saka, tamnoputi igrači koji su promašili tri penala zaredom, bili su izloženi nevjerovatnim uvredama engleskih navijača na stadionu, koje su se uglavnom ticale njihove boje kože.

Italija je stigla do drugog naslova evropskog prvaka, a niko nije imao razlog da njen uspjeh minimizira i dovede u pitanje, jer je bila ubjedljivo najbolji tim kad se sabere cjelokupan dojam. Engleska je još jednom na nevjerovatan način razočarala, čak iako joj je sve bilo apsolutno servirano na pladnju.

Ronaldo "poskidao" rekorde

Patrik Schick i Cristiano Ronaldo podijelili su nagradu za najboljeg strijelca sa po pet postignutih golova, a Ronaldo je time postao ubjedljivo najbolji strijelac turnira svih vremena sa 14 golova. Sa 25 nastupa, također je apsolutni rekorder prvenstava svih vremena po broju odigranih utakmica, a rekord je postavio i u još jednom segmentu; nastupio je na pet različitih turnira Evropskog prvenstva.

Najbolji tim turnira činili su italijanski golman Gianluigi Donnarumma, njegovi reprezentativni saigrači Leonardo Bonucci i Leonardo Spinazzola bili su u odbrani skupa sa Englezima Kyleom Walkerom i Harryjem Maguireom, Danac Pierre-Emile Hojberg, Španac Pedri i Italijan Jorginho bili su najbolji veznjaci, dok su najbolji napadači bili Englez Raheem Sterling, Belgijanac Romelu Lukaku, te Italijan Federico Chiesa. Niti jedan od dva najbolja strijelca turnira nije bio u njegovom najboljem timu. Donnarumma je proglašen i  za najboljeg igrača turnira, dok je najbolji mladi igrač bio Pedri.

Bez obzira na ideju čelnika evropskog fudbala da panevropski turnir može izazvati oduševljenje cijelog kontinenta, teško da će ovo Evropsko prvenstvo ostati u pamćenju cijelog kontinenta kao dobro i kvalitetno. Ne samo sa aspekta fudbala, jer je Italija ipak odigrala zaista turnir za pamćenje, nego i sa aspekta organizacije, koja je zaista bila besmislena i nije polučila ništa vrijedno pomena. Valjda će ovakve ideje ubuduće biti zaustavljane u startu.