EU(RO)FORIJA: EURO 2004 - Fanatični Grci napravili najveću senzaciju u historiji

Novi tekst serijala EU(RO)FORIJA donosi priču o nevjerovatnoj Grčkoj iz 2004. godine, koja je mimo svih očekivanja osvojila Evropsko prvenstvo, predvođena sjajnim Ottom Rehhagelom. Sve tekstove iz serijala EU(RO)FORIJA čitajte OVDJE.

Iako je kandidatura Portugala za organizaciju Evropskog prvenstva 1996. godine odbijena, plan koji su Portugalci tada predstavili svidio se čelnicima UEFA. Tako je Portugal, nakon što se nije ni kandidovao za organizaciju Evropskog prvenstva 2000. godine,  predstavio vrlo kvalitetnu i ambicioznu kandidaturu za organizaciju Evropskog prvenstva 2004. godine, koja je lako usvojena u njemačkom Aachenu 12. oktobra 1999. godine. Pored Portugala, kandidati su bili i Španija, te Austrija i Mađarska u zajedničkoj kandidaturi.

Portugal je dobio jedno od 16 mjesta na završnom turniru, a od trenutnih članica UEFA, Kosovo, Crna Gora i Srbija su bili dio Jugoslavije i kao takvi su nastupili u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, dok Gibraltar i Kazahstan još nisu imali pravo nastupa, pa je 50 selekcija ušlo u kvalifikacije.

Sistem kvalifikacija bio je poprilično jednostavan, 50 ekipa je podijeljeno u pet šešira, a onda je napravljeno deset grupa sa po pet reprezentacija, po jednom iz svakog šešira. Deset osvajača grupa otišlo je direktno na Evropsko prvenstvo i pridružilo se Portugalu, dok je deset drugoplasiranih reprezentacija podijeljeno u pet parova baraža, koji su dali preostalih pet učesnika završnog turnira.

Osvajači prethodnog turnira Francuzi prošli su grupu bez ijednog kiksa, a na prvenstvo su direktno otišli još i Češka, koja je iza sebe ostavila Nizozemsku, Švedska, Njemačka, Grčka koja je napravila senzaciju okončavši kvalifikacije ispred Španije, Engleska koja se “provukla“ osvajanjem boda u Istanbulu u posljednjem kolu, Bugarska koja je iza sebe ostavila Hrvatsku i Belgiju, Italija, te Švicarska.

Mnoštvo grupa je bilo impresivno i uzbudljivo, a jedna je za nas bila posebno zanimljiva. Danska je izborila direktan plasman na Evropsko prvenstvo, osvojivši u posljednjem kolu bod na Koševu protiv Bosne i Hercegovine. Naša reprezentacija je tada pobjedom mogla osvojiti grupu i otići na naše prvo veliko takmičenje u historiji. Umjesto toga, osvojili smo bod i završili tek na četvrtom mjestu, a bile su te kvalifikacije kruna dotad najbolje generacije bh. fudbala, što će se, naravno, tek kasnije potvrditi. Nismo tada imali dovoljno sreće ni da odemo u baraž, a za sve je praktično krivo loše otvorenje kvalifikacija i vezani porazi od Rumunije i Norveške, koji su učinili da u preostalih šest utakmica moramo ostvariti barem pet pobjeda. Četiri smo uspjeli ostvariti, u gostima je pala Danska, tada nejaki Luksemburg je savladan i kući i na strani, a u grotlu Bilinog polja pala je i Norveška. No, protiv Danske jednostavno nismo uspjeli krunisati stvari.

Latvija je u baražu senzacionalno izbacila Tursku i osigurala debi na Evropskom prvenstvu, a Nizozemska je pregazila Škotsku. Hrvatska je bila bolja od Slovenije, Rusija od Velsa, a Španija se, slično kao Nizozemska protiv Škotske, za neuspjehe iz kvalifikacija iskalila na Norveškoj. Latvija je postala ukupno 25. reprezentacija koja je izborila učešće na završnom turniru Evropskog prvenstva.

Portugal je prijavio deset stadiona u osam gradova za organizaciju turnira, a po dva stadiona su prijavili Lisabon i Porto, tradicionalno najjači fudbalski centri u Portugalu. Inače, uoči ovog turnira vladala je u Portugalu velika euforija, iako je sjajna generacija koja je 2000. u Belgiji i Nizozemskoj umalo otišla do kraja već polako bila na zalasku, što je pokazalo i Svjetsko prvenstvo 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji, gdje Portugal nije uspio proći grupu. Portugalci su polagali nade u mlade snage predvođene čudom od djeteta Cristianom Ronaldom, koji je već tada imao jednu sezonu iskustva u Manchester Unitedu, a Porto je netom pred prvenstvo postao evropski prvak i najveći dio ekipe Porta trebao je nositi Portugal.

Domaća selekcija je smještena u grupu sa jednim od tradicionalnih favorita iz sjene Španijom, te Grčkom i Rusijom koje su bile totalni autsajderi. Turnir je otvoren 12. juna u Portu, a meč na stadionu Dragao sudio je legendarni Pierluigi Collina. Portugal je trebao pobjedom nad Grčkom krenuti na šampionski put, ali sve se pretvorilo u fijasko, jer je već u sedmoj minuti prgavi Giorgios Karagounis, kojeg pamtimo i mi u Bosni i Hercegovini, doveo Grke u vodstvo. Karagounis je bio personifikacija grčkog fanatizma instaliranog u ovaj tim od strane vremešnog njemačkog stručnjaka Otta Rehhagela. Rehhagel je Grčku preuzeo nedugo nakon što je sa Kaiserlauternom osvojio Bundesligu. Nije to potpuno nepoznata bajkovita priča, ali manje je poznata od one Leicesterove, iako je zapravo fascinantnija. 1997. godine, Rehhagel je sa Kaiserslauternom osvojio 2. Bundesligu. 1998. godine, osvojio je i Bundesligu.

Nije ideološki Rehhagel bio u skladu sa recimo Bayernom koji je nekad vodio, i taj posao nije završen dobro ni za jednu stranu. Međutim, kada bi se našao na čelu autsajdera, uvijek je bio u stanju u tom autsajderu probuditi fanatični prkos snažnijima. Igrajte kako hoćete, mi ćemo igrati kako hoćemo. Probajte nas pobijediti svojom igrom. Otprilike je tako opisivao svoju defanzivnu postavku baziranu na prekidima Rehhagel nekoliko sedmica nakon Evropskog prvenstva.

Uglavnom, Grci su postigli još jedan gol, a mladić koji je meč počeo na klupi, Cristiano Ronaldo, postigao je u svom debiju na Evropskom prvenstvu pogodak i vratio Portugalcima nadu. Ne nadu da će pobijediti Grčku, jer je u 93. minuti kada je pogodio za to već bilo prekasno, nego nadu da mogu proći grupu, u kojoj su ih čekale još Španija i Rusija.

Španija je očekivano pobijedila Rusiju, a onda je u drugom kolu vodila protiv Grčke, prije nego je Charisteas donio Grcima poravnanje i jako važan bod. Portugal je pobijedio Rusiju sa 2:0, pa je meč između Španije i Portugala za obje selekcije postao odlučujući, s tim da su Španci imali luksuz da ih bod vodi dalje.

Pogotkom Nune Gomesa iz 57. minute, Portugal je pobijedio Španiju, a Grčka je umalo ispala zbog poraza od Rusije, jer je nakon samo dvadesetak minuta gubila sa 2:0. Ipak, uspjela je postići jedan gol, što joj je bilo dovoljno da sa gol razlikom 4:4 prođe dalje. Španija je ispala sa gol razlikom 2:2.

Grupa B otvorena je užasno dosadnim remijem Švicarske i Hrvatske, prije nego je Zinedine Zidane na spektakularan način okrenuo meč protiv Engleske. Englezi su golom Lamparda vodili od 38. minute, no Zidane je pogodio za aktuelne evropske prvake dva puta u sudijskoj nadoknadi i u odbranu titule krenuli su pobjedom.

Hrvatska je u drugom kolu namučila Francuze i remizirala je sa njima rezultatom 2:2, dok su Englezi dobili Švicarce, da bi u trećem i Francuska i Engleska slavili rutinske pobjede za plasman u četvrtfinale.

Brutalnu eksploataciju sistema takmičenja koji je i danas na snazi u grupi C su napravile Danska i Švedska, skandinavska braća kako su ih kasnije zvali ozlojeđeni Italijani. U prva dva kola, skandinavske selekcije obje su savladale Bugarsku i remizirale sa Italijom. Danska i Italija su svoj duel okončale rezultatom 0:0, dok je Italija sa Švedskom remizirala rezultatom 1:1, a Zlatan Ibrahimović je postigao spektakularan gol za Švedsku u toj utakmici.

S obzirom na sistem takmičenja, Dancima i Švedima je remi rezultatom 2:2, ili nekim sličnim rezultatom sa još više postignutih golova, garantovao četvrtfinale, jer bi u tom slučaju imali više postignutih golova od Italije u međusobnim duelima. Švedska je povela golom Larssona, Jon Dahl Tomasson je preokrenuo, a onda je Mattias Jonson golom u 89. minuti donio odgovarajućih 2:2 za Skandinavce i njihov zajednički put u četvrtfinale. Bijesni Italijani tražili su reakciju UEFA, ali nije postojalo baš ništa što je krovna evropska asocijacija mogla učiniti, osim poželjeti Italijanima više sreće u budućnosti.

Debitanti Latvijci dugo su u prvoj utakmici Grupe D mučili Čehe, koji su na kraju ipak nekako preokrenuli. Činilo se da će ove dvije selekcije poslužiti kao topovsko meso u razračunavanju Nizozemske i Njemačke, no na kraju nije bilo tako.

Nizozemska i Njemačka su remizirale u prvom kolu, a onda je u drugom Njemačka remizirala i sa Latvijom i tako došla u nezgodnu poziciju. Nizozemska je povela protiv Češke sa 2:0, djelovalo je da će Čehe razbiti, a onda je sjajna generacija predvođena selektorom Karelom Brucknerom potpuno razbila Nizozemce i došla do preokreta i pobjede u jednom od najboljih mečeva na Evropskom prvenstvu općenito.

Česi su uoči posljednjeg kola imali šest bodova, Nijemci dva, Nizozemci samo jedan. Pobjeda protiv Latvije Nizozemcima ne bi značila mnogo ako Česi izgube od Njemačke, a Česi pritom nisu imali za šta igrati. Nizozemci su več bili spremni za ulogu žrtve, jer se dan ranije desilo sramotno ispadanje Italije, a osjećaj se samo pojačao kad je Njemačka povela. Međutim, Česi su igrali pošteno i razbili su Nijemce u nastavku meča, postigli dva gola i pobijedili, te poslali na drugom uzastopnom turniru Evropskog prvenstva Njemačku kući već nakon grupne faze.

Samo je tri minute trebalo Michaelu Owenu da dovede Engleze u vodstvo protiv Portugala u prvoj četvrtfinalnoj utakmici, a Portugalcima je onda trebalo 80 minuta konstantnih napada da dođu do poravnanja preko mladog napadača Heldera Postige. Rui Costa je u drugom produžetku maestralnim golom donio Portugalu preokret, ali je Lampard izjednačio, pa je prvi meč četvrtfinala odlučen nakon penala. David Beckahm je promašio već u prvoj seriji, ali je u trećoj seriji promašio Rui Costa, pa je Engleska još bila u životu, sve do sedme serije kada promašuje Darius Vassell.

Portugalski san je nastavljen, a nastavljen je i grčki san. Protiv francuskih zvijezda niko im nije davao šanse, a Rehhagel je baš takvu utakmicu želio. U 65. minuti Charisteas je pogodio i Grčka je bila u polufinalu. Bio joj je to tek treći turnir na kojem je igrala, a na prethodna dva ispadala je već u grupnoj fazi.

Izuzetno tvrdu utakmicu odigrali su Švedska i Nizozemska, a ni nakon produžetaka nije bilo golova, pa su i ovaj meč odlučivali penali. Ibrahimović je promašio za Švedsku u trećoj seriji, ali je i Cocu promašio za Nizozemsku u četvrtoj. Mellberg u šestoj seriji promašuje i Švedska je ipak morala kući, a igrala je dosta dobar fudbal kroz cijeli turnir.

Koaliranje sa Švedskom osvetilo se Dancima, jer ih je Češka pregazila sa 3:0, a Brucknerov tim promovisao se u prvog favorita turnira s obzirom na sve prikazano, i imao je u mladom napadaču Milanu Barošu novu zvijezdu evropskog fudbala. Tako se barem tada činilo.

Portugal je u polufinalu nadigrao Nizozemsku i prilično je sigurno otišao u finale, a Maniche je postigao jedan od najspektakularnijih golova na Evropskim prvenstvima, koji je kasnije pripisan lopti Roteiro, specijalno dizajniranoj za turnir u Portugalu.

U drugom polufinalu, čekao se samo momenat u kojem će Češka konačno slomiti otpor Grčke, koja je dobro podijelila Evropu svojim dotadašnjim nastupima. Mnogi su ih kao autsajdere simpatisali, ali bilo je još više onih koji se nikako nisu mogli pomiriti sa njihovim tvrdim stilom igre, koji je stvarao agoniju kod protivnika. Igrala se prva minuta sudijske nadoknade prvog produžetka kada je stoper Rome Traianos Dellas nakon ubačaja iz kornera (a kako bi drugačije), postigao srebreni gol zlatne boje za plasman Grčke u finale.

Potrebno je ovdje dodatno objašnjenje. Zlatni gol je kao pravilo ukinut prije Evropskog prvenstva 2004. godine, ali je kao prelazna faza na današnji sistem igre uveden srebreni gol. U suštini, srebreni gol je postojao samo u prvom produžetku utakmica, i značio je da se pobjednikom utakmice proglašava tim koji je poveo srebrenim golom, pod uslovom da protivnik ne izjednači. Efektivno, značio je da nema drugog produžetka ako jedna ekipa ima vodstvo na kraju prvog. Česi su potpuno nadigrali Grke, ali su gol primili u sudijskoj nadoknadi prvog produžetka i nije bilo šanse da se vrate do kraja istog.

Portugal je 4. jula na prepunim tribinama lisabonskog Luza ponovo ugostio Grčku i bio je apsolutni favorit, jer je zdrava logika nalagala da autsajder jednostavno negdje mora biti zaustavljen. Zdrava logika međutim nije upoznala Otta Rehhagela, čiji je tim odigrao gotovo identičnu utakmicu kakva je bila i svaka druga na turniru u Portugalu. Bio je čvrst, fanatičan, i borbeni pokliči poslije svake uspješne intervenije u odbrani ili osvojene lopte sve su više ulazili u glavu Portugalcima, koji su igrački sigurno bili drastično talentovaniji od Grka, ali psihološki se sa njima nisu mogli nositi.

U 57. minuti, dva, za Grke anđela, a za nas u ostatku svijeta Angelosa, Basinas i Charisteas, kreirali su najvažniji gol u historiji grčkog, a slobodno se može reći i, jedan od najvažnijih u historiji evropskog fudbala.

Charisteas je pogodio mrežu Portugala nakon ubačaja Basinasa iz kornera (opet vas pitamo – A KAKO BI DRUGAČIJE), a Portugalci su do kraja bili samo sudionik spektakla, a nikako njegov aktivni participant. Jer mnogima je u momentu kad je Charisteas pogodio za vodstvo Grčke postalo jasno da je to prosto grčki turnir i da će ga oni i osvojiti.

Milan Baroš je bio najbolji strijelac turnira sa pet postignutih golova, a već u sezoni nakon Evropskog prvenstva, sa Liverpoolom je osvojio i Ligu prvaka. Međutim, karijera koju je napravio nije srazmjerna potencijalu koji je imao na osnovu pokazanog kroz turnir u Portugalu.

Češki golman Petr Cech i Grk Antonios Nikopolidis proglašeni su najboljim čuvarima mreže na turniru, a najbolju odbranu činili su Englezi Sol Campbell i Ashley Cole, Grci Traianos Dellas i Giourkas Seitaridis, Italijan Gianluca Zambrotta, Portugalac Ricardo Carvalho, te Šveđanin Ollof Mellberg.

Portugalci Luis Figo i Maniche, Francuz Zinedine Zidane, Nijemac Michael Ballack, Englez Frank Lampard, Čeh Pavel Nedved te Grk Theodoros Zagorakis bili su najbolji vezni red turnira, a najbolji napadači bili su Čeh Milan Baroš, Danac Jon Dahl Tomasson, Englez Wayne Rooney, Grk Angelos Charisteas, Portugalac Cristiano Ronaldo, Šveđanin Henrik Larsson, te Nizozemac Ruud van Nistelrooy.

Niko od grčkih igrača nije postao svjetska zvijezda, najveće ime je bez dileme bio i ostao selektor Otto Rehhagel, a turnir u Portugalu ostao je upamćen kao prvi i posljednji koji je otvoren i zatvoren međusobnim duelom iste dvije ekipe.

Na Evropskom prvenstvu u Belgiji i Nizozemskoj, Lotthar Mathaus je postao prvi igrač koji je nastupio na četiri različita Evropska prvenstva, a njegov rekord u Portugalu još uvijek niko nije ugrozio. Nije još uvijek ugrožen ni impresivni rekord Michela Platinija koji je na samo jednom turniru postigao devet golova, ali jeste svoje prve minute i golove na Evropskom prvenstvu upisao čovjek koji će kasnije porušiti sve ove rekorde. No, o njemu ćemo svakako više pisati u narednim dijelovima EU(RO)FORIJE.