Dudić otkrio najtužniji dan u karijeri: Liga u Srbiji pređe u dosadu

Bosanskoheregovački fudbalski stručnjak Feđa Dudić govorio je za Mozzart Sport o svom radu u Sloveniji.

Kaže da nije zadovoljan dosad odrađenim poslom u Mariboru.

Ništa od Grbavice

(ZVANIČNO) Povezivao se sa Željezničarom, završio u Dudićevom Mariboru: Dobro sam svjestan...

- Nisam! Bilo je nekih baš dobrih utakmica, ali sigurno dvije kojima nikako nisam zadovoljan. Prije svega se to odnosi na eliminaciju iz Kupa Slovenije, od drugoligaša Grosuplja, na penale. Ti penali će mi doći glave, definitivno. Na početku karijere su mi dosta dobrog donijeli, jer sam u Atini, dok sam vodio Velež, izbacio AEK, prethodno na isti način osvojio Kup BiH, savladavši Sarajevo, međutim, poslije toga tri puta su penal serije bili protiv mojih ekipa. Prvo sam sa Sarajevom ispao iz Kupa BiH i poslije toga sam podnio ostavku. Onda najtužniji dan moje dosadašnje sportske karijere, kad nas je Mornar savladao u Baru i spriječio ostanak Radničkog na međunarodnoj sceni. Tuga za čitav život. I evo sad treći put ovdje, taj poraz me baš boli. Druga utakmica kojom nisam zadovoljan bila je u posljednjem kolu jeseni, protiv Aluminija smo vodili 2:0 do 75. minuta, da bismo zatim izgubili kontrolu nad dešavanjima na terenu i izgubili smo 2:3, istakao je Dudić za Mozzart Sport.

Baš danas, Dudićevu ekipu očekuje derbi sa prvoplasiranim Celjem (15 sati).

- Celje je očigledno napravilo razliku u odnosu na druge klubove u državi. I to traje posljednje dvije, tri godine. Prije svega, izgleda dominantno na terenu. Čak i kad ne pobijedi, Celje „vodi“ utakmicu. Na mikro nivou, izgleda kao kad igra Manchester City u Engleskoj ili Barcelona u Španiji. Moj prvi cilj je da probamo da pobijedimo takvu ekipu, a drugi da sa njom budemo ravnopravni na terenu. Dakle, da slavimo u egal utakmici u kojoj ćemo rivalu parirati u posjedu lopte, u trčanju, tranzicijama i, naravno, organizaciji odbrane. Sve te segmente želim da približimo navijačima Maribora i ulijemo im nadu da ovaj tim može u budućnosti napraviti velike stvari.

Privlači ga neizvjesnost u slovenskom fudbalu, dok je Superliga Srbije, ruku na srce, postala malo i dosadna.

- Prije svega me je privukao Maribor, kao najveći klub u zemlji. Kad dobiješ takvu ponudu... Iako u posljednje tri godine nije na nivou na kojem je bio, faktički nije bio konkurentan, onda tu vidim šansu da energijom i radom u dogledno vrijeme, ako mi se to vrijeme omogući, vratim Maribor na mjesto gdje pripada. Teško je preuzeti klub kad sve ide dobro. Dođeš i nemaš šta da popraviš. Evo, vidimo primjer u Srbiji, TSC,  šta je bilo poslije Žarka Lazetića? Mada, za mene je i Jovan Damjanović odradio vrhunski posao, njega je trebalo istrpjeti više, stigao je do eliminacione faze Lige konferencije. Za mene je, naprimjer, u dosadašnjem toku sezone srpskog fudbala najveće razočaranje TSC, jer to je klub koji mora da bude stalno među četiri ili pet prvoplasiranih. Ako nije onda to znači da sigurno da nešto nije dobro, s obzirom na uslove, ulaganja, sve što ima. Kad sam prvi put gostovao u Bačkoj Topoli, vidio stadion, pomoćne terene i cijeli kompleks nisam mogao da vjerujem da to u Srbiji postoji. E, tako i moj odabir: Maribor nije napravio to što je mogao, i eto meni prilike. Dobio sam šansu da vodim veliki klub, mogu to da „razdrmam“. Onda ta neizvjesnost u Sloveniji koju pominješ. Jedne godine je prvak Olimpija, jedne Mura, što je kao da u Srbiji Radnički uzme titulu. Zatim Celje... Realan odnos snaga historijski gledano je: Maribor, Olimpija, Celje, Koper. Ta četiri kluba kotiraju se najbolje, platežna moć im je najveća, imaju najkvalitetnije igrače. Mura je jedne godine iskoristila uzlet, bila prvak, pa je izašla u Evropu, dobila Tottenhama… To privlači ljude. U Srbiji je Zvezda dominantna i to je za navijače Zvezde super, ali za ligu i ostale… Pređe u dosadu, naveo je Dudić.