Adnan Beganović uspješan u južnoafričkom fudbalu: Granice brzo prestaju biti prepreka
Adnan Beganović i Nermin Bašić/Foto:
Nekad na zimu 2022, bosanskohercegovački fudbalski stručnjak Adnan Beganović primio je poziv koji se ne bi svi usudili prihvatiti. Pozvao ga je TS Galaxy, gdje je u tom trenutku prvi trener bio Sead Ramović, njemački golman bh. korijena.
Beganović je narednu zimu u dočekao u Galaxyju kao pomoćni trener u ekipi na dnu tabele. Uprava je odlučila napraviti promjene, Beganović je postavljen za šefa stručnog štaba, a uporedo je i Nermin Bašić stigao na poziciju tehničkog direktora kluba.
Iako je situacija bila izazovna, bh. stručnjak prihvatio se posla i na kraju sezone odveo ekipu do šeste pozicije. Dobro mu ide i sada; Beganovićev sastav zauzeo je na polusezoni osmu poziciju sa 21 bodom na kontu.
- Kad sam preuzeo ulogu glavnog trenera situacija je bila izuzetno teška. Ekipa se nalazila na dnu tabele, sa izraženim problemima u samopouzdanju, organizaciji igre i kontinuitetu rezultata. Prvi cilj je bio stabilizovati tim, vratiti vjeru igračima i uspostaviti jasne principe rada, kako na terenu tako i van njega. Uspjeli smo u tome relativno brzo. U nastavku sezone ekipa je pokazala karakter, disciplinu i takmičarski mentalitet, što nam je omogućilo da se izvučemo iz donjeg dijela tabele. U drugoj polusezoni nastavili smo s procesom, dali još više prostora mladim igračima i podigli nivo igre, što je na kraju rezultiralo osmim mjestom. Ako gledamo realno i u kontekstu trenutka kada sam preuzeo ekipu, osnovni ciljevi su ispunjeni: osigurali smo stabilnost, plasman među osam najboljih i afirmaciju mladih igrača, što je u skladu s filozofijom kluba. Naravno, uvijek postoji prostor za više i to je ono što nas motiviše da u narednom periodu napravimo dodatni iskorak, ističe Beganović za Sport1 i Oslobođenje.
A, otkud, uopšte, jedan Bosanac u Južnoafričkoj Republici i južnoafričkom fudbalu?
- Iskreno, sve je krenulo prilično spontano. Nakon završetka UEFA Pro licence dobio sam upit od kolege da li bih bio zainteresovan da se priključim jednom projektu u Južnoj Africi. U tom trenutku nisam razmišljao o geografiji, već o izazovu i mogućnosti za profesionalni razvoj. Prvo sam stigao kao pomoćni trener, što mi je omogućilo da upoznam ligu, mentalitet igrača i način rada u klubu. Vremenom sam dobio povjerenje ljudi u klubu i preuzeo veću odgovornost. Južnoafrički fudbal ima ogroman potencijal – puno mladih, talentovanih igrača, fizički snažnih i željnih napretka – i upravo taj razvojni aspekt me dodatno motivisao da ostanem i dam svoj maksimum. Na kraju, fudbal je univerzalan jezik. Bez obzira da li dolazite iz Bosne i Hercegovine ili Južne Afrike, ako imate znanje, radnu etiku i jasnu ideju, granice vrlo brzo prestanu biti prepreka, priča nam Beganović.
Beganović i Bašić imaju prijateljsku, ali i poslovnu vezu
Raditi sa Nerminom Bašićem je, kaže, istinska privilegija.
- Saradnja s Nerminom Bašićem je prije svega profesionalna, iskrena i vrlo kvalitetna. Riječ je o treneru s jasnom vizijom, ogromnim iskustvom i izraženim osjećajem za ljude, što je u današnjem fudbalu izuzetno važno. Naravno, veza između mene i njega je i dublja od same profesionalne saradnje. Poznajemo se gotovo 30 godina. On je moj vjenčani kum, igrali smo zajedno, a upravo je on imao ključnu ulogu u tome da se počnem baviti trenerskim poslom. Danas, kada zajedno radimo, mogu reći da je to istinska privilegija. Imati takvu osobu pored sebe, s tolikim znanjem, iskustvom i ljudskom veličinom, neprocjenjivo je u svakom smislu, govori bh. trener.
Iako je više od 10 hiljada kilometara udaljen od kuće, osjeća se lijepo.
- Iskreno, osjećam se veoma dobro i u Južnoafričkoj Republici kao zemlji, i u njenom fudbalu. Ljudi su otvoreni, srdačni i puni poštovanja, što je treneru koji dolazi iz druge kulture izuzetno važno. Naravno, postoje razlike u mentalitetu i svakodnevnom životu, ali uz međusobno uvažavanje i jasnu komunikaciju te se razlike brzo pretvore u prednost, a ne prepreku, ističe Beganović.
Adnan Beganović
Afrički fudbal i fudbal u našem regionu: Sličnosti, razlike, mentalitet, pristup?
- Postoje i sličnosti i razlike, i upravo je ta kombinacija ono što čini rad u Africi izuzetno zanimljivim. Sličnost je prije svega u emociji; fudbal se i ovdje i kod nas doživljava veoma strastveno. Igrači žele da pobjeđuju, navijači su emotivni, a klubovi imaju snažnu vezu sa zajednicom. Također, individualni talenat je nešto što se cijeni na obje strane. Razlike se najviše vide u mentalitetu i pristupu detaljima. U našem, evropskom, a posebno balkanskom poimanju fudbala, velika pažnja se posvećuje taktičkoj disciplini, organizaciji i kolektivnoj odgovornosti. Poraz se često doživljava vrlo lično i emotivno, nekad čak i previše, dok se pobjeda analizira do najsitnijih detalja. U afričkom fudbalu, uključujući Južnu Afriku, igrači su generalno spontaniji, opušteniji i prirodniji u izražavanju talenta. Pobjede se slave otvoreno i s puno radosti, dok se porazi brže ostavljaju iza sebe. To može biti prednost, ali i izazov – ponekad je potrebno više rada na kontinuitetu fokusa, odgovornosti i profesionalnih navika. Kao trener, moj zadatak je da spojim ta dva svijeta: da sačuvam kreativnost, energiju i fizičku snagu afričkih igrača, a istovremeno uvedem evropski način razmišljanja o taktici, disciplini i dugoročnom razvoju. Kada se ta dva pristupa pravilno ukrste, dobija se veoma konkurentan i moderan fudbal.
Da li ćemo ga jednog dana gledati u evropskom fudbalu?
- Moje lične ambicije su jasne, ali realne. Prije svega želim nastaviti profesionalno rasti, svakodnevno se usavršavati i graditi rezultate kroz ozbiljan i dugoročan rad. Ne opterećujem se unaprijed geografijom, već kvalitetom projekta, stabilnošću kluba i jasnom vizijom razvoja. Naravno, Evropa i region su uvijek prirodna ambicija za svakog trenera koji dolazi s ovih prostora, ali smatram da stvari trebaju doći u pravom trenutku. Trenutno sam fokusiran na posao koji radim, na razvoj ekipe i afirmaciju mladih igrača, jer vjerujem da rezultati i kontinuitet sami otvaraju vrata. Ako se pojavi projekat u Evropi ili regionu koji ima jasne ciljeve, povjerenje u struku i prostor za napredak, to bi sigurno bio izazov koji bih razmotrio. Do tada, moj prioritet je da ostavim trag tamo gdje trenutno radim i da svaki naredni korak bude logičan i zaslužen, izjavio je Beganović.
