Siniša Šicar se vraća u BiH za Ligu prvaka: Na gostovanju kao kod kuće
Raduje se igranju u Cazinu
Žrijeb za preliminarnu rundu Lige prvaka u futsalu ove godine je prvaku Bosne i Hercegovine donio za protivnike prvaka Gruzije, MFC Ciu, zatim prvaka Republike Irske, Blue Magic iz Dablina, te prvaka Velsa, FC Cardiff.
Nama posebno interesantan je višestruki prvak Republike Irske, Blue Magic, kojeg sa klupe vodi Banjalučanin Siniša Šicar. Već dugo godina ovaj futsal stručnjak i zaljubljenik u petoparac je na kormilu ovog kluba, a sada će u svom rodnom kraju tražiti dobar rezultat.
- Prvo želim da ti se zahvalim na pozivu za ovaj intervju, i da pozdravim sve čitaoce Oslobođenja. Pravo da ti kažem, nisam zadovoljan grupom. S obzirom da dolazimo iz drugog šešira, nadao sam se nekim lakšim protivnicima. Ne govorim ovdje o domaćinu, bilo koji klub iz prvog šešira je prejak za nas. To se pokazalo u svakom od naših pet igranja u Ligi Šampiona. Ali kada je u pitanju klub iz trećeg šešira, mislim da smo dobili najgoreg mogućeg protivnika, ekipu iz Gruzije. Kao što smatram da je Bubamara kvalitetom trebala da ide direktno u glavnu rundu takmičenja, tako isto mislim da ekipa Ciu iz Gruzije je minimalno za prvi šešir ove runde. Ali, sistem bodovanja UEFA je takav kakav jeste, gledaju se posljednje tri godine, a mi smo redovni učesnici pa prenosimo neke bodove, i tako... Šta je tu je, idemo se boriti i pokazati šta znamo, pa dokle doguramo. A lopta je okrugla, tako sam čuo, govori nam Siniša Šicar na početku našeg razgovora, pa nastavlja o ambicijama:
- Ambicije su da prođemo dalje, ali to su nerealne ambicije. Ja bih lično bio zadovoljan, a mislim da je i stav kluba takav, da ponovimo ili poboljšamo dosadašnji najbolji učinak u Ligi Šampiona - a to je četiri boda. Sve preko toga u ovakvoj grupi bi bio veliki uspjeh. Ako bih pojedinačno analizirao ekipe u grupi, mislim da je Bubamara apsolutni favorit i da će proći dalje. Neće im biti lako u prvoj utakmici protiv Gruzijaca koji su po meni druga najbolja ekipa ali ipak slabiji od Bubamare, kojoj će i domaći teren značiti mnogo. Titulu su obezbjedili na jako težak način, igrali su pet finala protiv izuzetno jakog protinika, prošlogodišnjeg šampiona. Pogledao sam sve te utakmice, radi se o ozbiljnoj ekipi, borbenoj i fizički spremnoj, dosta često priključuju i golmana pri izlasku iz presinga i kreiranju pozicionog napada - zaista jako nezgodan prtivnik. Za nas sigurno prejaki, a vjerujem da će namučiti i Bubamaru u prvoj utakmici. Prva utakmica je uvijek teška, ona nekako određuje ostatak turnira, tako da ćemo u njoj i mi tražiti svoje bodove protiv ekipe Cardifa iz Velsa. Njih jedino nisam analizirao, nisam uspio nabaviti ništa od njihovih utakmica, pa ako ima neko da pomogne i pošalje nešto, nek se javi u redakciju (smijeh). Uglavnom, grupa nam je takva da ćemo za svaki bod morati da se namučimo, ali sigurno ne dolazimo u Cazin da se bilo kome unaprijed predamo.
Nije tajna da su Siniša Šicar i Borko Surudžić u prijateljskim odnosima, te zna ovaj Banjalučanin da ga u Cazinu čeka prijateljski doček.
- Eto, UEFA je tako namjestila da idem u Bosnu, a budem gost. Džaba im, znam da ću se osjećati "ko kod kuće" i da će gostoprimstvo sigurno biti vrhunsko. Kako znam? Dva minuta nakon što je izvučena kuglica koja je pokazala da Blue Magic putuje u Cazin, telefon mi je totalno poludio.Dobio sam toliko poruka od ljudi koje znam, ali i mnogih iz Cazina i Bihaća koje i ne znam (osim preko FB), sa sličnom porukom: "Dobro nam došao, ako ti nešto treba, pomoć pri organizaciji puta ili bilo šta drugo... Ako ništa, makar kafu da popijemo". Naravno, odmah mi se javio i prijatelj Borko, kao i puno mojih Banjalučana. Lijepo je to... Što se Bubamare tiče, naravno da sam pratio. Kao i cijelu BiH ligu. Pa i lige Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Makedonije. Pratim i igre svih tih reprezentacija. Sve se prati. Bubamara je u posljednjih nekoliko godina pokazala da je ozbiljan klub, sa ozbiljnim budžetom i jasnim planom. Moj kolega Borko radi odličan posao, okupio je zavidan igracki kadar, sve su to reprezentativci BiH i okolnih zemalja, ali ne samo to. Utegao je i poslozio ekipu, jako lijepo sve to izgleda. Da ne ulazim sad u neke stručne analize, dovoljno je reći da je sve na svom mjestu. Navijače bih posebno pomenuo. Koliko sam vidio, dvorana je bila puna za svaku utakmicu u domaćoj ligi, a vjerujem da će za Ligu Šampiona biti prava ludnica. Jedva čekam igrati ispred takvih navijača, mi u Irskoj nemamo ništa slično.
Blue Magic je stigao do svoje šeste titule u nizu u Republici Irskoj, a prema priznanju Siniše Šicara i nikada lakše, što je problem.
- Do titule nikad lakše. Praktično nemamo konkurencije. Mislim da je to i najveći razlog što ne možemo napraviti neki iskorak u Evropi. Nemamo jakih utakmica, nemamo od koga izgubiti, a to nikako nije dobro. Ni za moje igrače, a ni za mene kao trenera. Često poželim da nam se neke loše igre ili ležeran pristup utakmici odbiju o glavu i vrate nas na "fabrička podešavanja", ali zasad smo se uvijek nekako izvlačili iz tih situacija u domaćoj ligi, a to ponese čovjeka. Igrači pomisle da su bolji nego što jesu, a vjerovatno tako i ja s njima. Mi utakmice gubimo jednu sedmicu godišnje, kad igramo Ligu šampiona. To nije dovoljno za naučiti bilo kakvu lekciju. To se brzo zaboravi. Jedan kraći period vidamo rane, a onda počne prvenstvo i sve se zaboravi.
Dominantni u Republici Irskoj
Pokušao je potom da nam malo više približi ekipu Blue Magic.
- Moja ekipica je jedna proširena futsal porodica. Osam igrača i golman su sa mnom tu od početka, ovo će nam biti šesta Liga šampiona zajedno. Drugi golman i ostali Igrači su nam se priključili iz omladimskog pogona. Golmana smo prije tri godine priključili prvom timu, imao je nepunih šestnaest. Ovo će mu biti prvo putovanje za koje ne mora imati odobrenje roditelja. Tako je i sa nekim mlađim igračima. Naravno, oslanjam se uglavnom na ove starije i provjerene igrače. U Irskoj je futsal amaterski sport, pa je tako i naš klub (koji je najozbiljniji i najbolje organizovan klub u zemlji), amaterski klub. Ni jedan igrač nije plaćen, svi oni su u Dablin došli da žive i rade, a ne da primarno igraju futsal. Futsal je hobi, ali je kroz Blue Magic postao i više od toga. Ako pogledamo imena, mi u klubu imamo nekoliko Brazilaca, Moldavaca, Poljaka, Litvanca, i samo jednog Irca. I našeg Nebojšu! I svi oni igraju zato jer to neizmjerno vole. Profesionalizam je nemoguće održati jer to nikad nije ni bio, ali se trudimo raditi najbolje što možemo. Svakom treningu pristupamo ozbiljno, a taj rad i ljubav nam ponekad nešto i vrate. Pobjeđivali smo nekad i neke klubove koji su daleko profesionalniji i bolje Uefa rangirani od nas, a nekad nam se omakne pa namučimo i one koje baš nikako ne bismo smjeli namučiti. Izgubimo, to stoji, ali skupo se prodamo.
Prije pet godina Siniša Šicar je u intervjuu kojeg smo radili rekao kako želi čitavu naciju da zarazi futsal virusom. Nije za sada uspio u tome, ali se ne predaje.
- Ono što nisam uspio ja, uspio je Kovid! NIsam uspio zaraziti cijelu naciju, ali ne predajem se tako lako. Prije dve godine sam otvorio svoju futsal akademiju i trenutno imam oko 150 djece, devojčica i dječaka, koji četiri puta sedmično igraju futsal. Plan je da idemo još više, i da svake godine rastemo. Zasad to ide i bolje nego što sam planirao, tako da se ne mogu žaliti. Irska je možda i jedina zemlja u Evropi koji nema futsal reprezentaciju. Ja se nadam da će se i to uskoro promijeniti, a usput radim na tome da ova djeca koja trenutno prolaze kroz akademiju stekmu neke osnovne futsal vještine, i budu prva u redu za selektivne treninge i kampove, kad do tog dođe. Znaš li onu staru priču kada je jedna od prvih fabrika za proizvodnju cipela iz Engleske poslala dva trgovca da ispitaju tržište u Africi? Prvi je poslao telegram: Loše vijesti (stop) Ovdje niko ne nosi cipele (stop). Drugi je poslao telegram: Dobre vijesti (stop) Ovdje još uvijek nemaju cipele (stop). Ja sam ti više nekako kao ovaj drugi trgovac iz priče. Vidim ogroman potencijal za dalji napredak futsala u Irskoj, zaključio je Šicar naš razgovor uz pozdrav svim čitaocima i "Bubamarcima"
