Prošić za Sport1: Od suza i poraza do radosti i duple krune, ovo nije zbogom već doviđenja
Elmin Prošić (FOTO: Afkee photography/MNK Bubamara)
Bubamara je danas klub broj jedan u bosanskohercegovačkom futsalu. O tome jasno govori činjenica da je Cazin trenutni dom oba domaća trofeja, ali i organizacija kluba, igrački kadar, navijačka podrška, pa na koncu i same finansije.
No, situacija u krajiškom klubu nije uvijek bila tako blistava. Bubamara je osnovana 2008. godine, a tek je prošle sezone uspjela osvojiti Prvu ligu Federacije Bosne i Hercegovine i time se plasirati u najjači rang našeg futsala. A od te, sada već davne, 2008. godine, klub iz Cazina je prošao mnogo toga. Od praznih tribina do redovno pune dvorane. Od "lige bez briga", kako su i sami Cazinjani znali zvati Prvu ligu FBiH, do trona Premijer lige. Od amaterskog nivoa do kluba koji se pojačava važnim igračima zagrebačkog Dinama.
I zato je, s današnje tačke gledišta, pravi užitak razgovarati s onima koji su živjeli veliki dio tog Bubamarinog leta. Jedan od njih je Elmin Prošić, cazinski futsaler koji je prije više od deset godina po prvi put stigao u ovaj klub.
- Prije svega, želim da pozdravim sve vaše čitatelje i posjetitelje portala. U Bubamaru sam došao 2014. godine, s nepunih 17 godina sam debitirao za seniorski tim. Sve je to krenulo od prijateljske utakmice, školska selekcija protiv MNK Bubamara. Tad je uslijedio poziv da se pridružim Bubamari od legendarnog trenera i osnivača Bubamare, gospodina Šerifa Rekića. Sve je to bilo drugarski, bez naknada, premlada ekipa sastavljena od najboljih igrača iz našeg grada i okolice. Ekipa željna dokazivanja, druženja i uspjeha. Što bi se reklo, amaterski status, profesionalni pristup svemu, govori nam Prošić na početku razgovora.
Elmin Prošić (FOTO: MNK Bubamara)
Kako je, iz Prošićevog ugla, Bubamara rasla kao klub?
- Bubamara kao Bubamara je svake godine takmičenja, slobodno mogu reći, u kakvom je god sastavu bila, igrala bitnu ulogu u prvenstvima. Sve ove godine se puno puta dolazilo korak do Premijer lige, ali uvijek nam je tu neki potez manje bio, nešto i neko iskustvo nam je falilo. Da bi se jednostavno odlučilo da se ide na sve ili ništa. Krajiški inat je proradio, žrtvovalo se puno toga, da bi se došlo do ovog do čega smo došli. Velika ulaganja, većinom i daju velike rezultate, ističe naš sagovornik.
I dok su u posljednje vrijeme našu zemlju obilazili prizori pune cazinske dvorane, ranije su tribine, rekosmo, znale biti (gotovo) prazne. Prošić je okusio i jedno i drugo...
- Pa ne da su gotovo bile prazne, nego su bile prazne (smijeh). Puno puta u najtežim momentima i najvećim pritiscima stvari, slike, scene su prolazile kroz glavu, razmišljanja, pa čak i sam sebe sam znao pitati - zar sam i ovo dočekao? Ponosan sam što sam bio dio ove priče sve ove godine. Od praznih tribina do potražnje za kartom više, od amaterskih početaka do profesionalnih uslova, od odlazaka s dva auta na gostovanje, do punog autobusa igrača i uprave, od suza i poraza do radosti i duple krune. Sve je moguće, priča Prošić za Sport1 i Oslobođenje.
Prošić sa peharom Kupa BiH
April i maj ove godine su vrijeme kada su neki stari snovi postali stvarnost. Bubamara je prvo osvojila Kup BiH, a onda i prvenstvo. Prošić je, kao rođeni Cazinjanin, sve to doživio još emotivnije.
- Iskreno, teško je to opisati riječima. Ovo nije samo sportski uspjeh, ovo je ispunjenje dječačkog sna. Od prvih koraka na ovom terenu do titula, sve to nosi ogromne emocije s sobom. Svaki trening, svaka kap znoja i svaki tren provedeni u ovom klubu sad imaju posebno značenje. Ova dupla kruna nisu samo trofeji, ona je dokaz da odanost, strpljenje i vjera u tim uvijek pronađu svoj put do vrha, kazao nam je cazinski futsaler.
Najdraži mu je, ipak, trofej nižeg ranga. Onaj osvojen u Prvoj ligi FBiH.
- Svaki trofej ima svoju težinu i priču, ali ako moram birati to je definitivno prvak Prve lige FBiH. On mi je najdraži jer je to temelj svega onog što tek slijedi. Bio sam svjestan da, ako to uspijemo, futsal i Bubamara ulaze u krv mnogima i da se historija tek posebno piše od tog trenutka. A najteže finale? Mislim da je svako bilo teško na svoj način, baš kao i što svaki trofej ima svoju priču.
Prošić i trofej Prve lige FBiH
Krajem prošlog mjeseca, njegovoj priči u Bubamari je, barem zasad, došao kraj. Zvanično je napustio klub, iako se po komentarima navijača moglo vidjeti da su mnogi zažalili zbog njegovog odlaska.
- Odluka da odem nije bila laka, ali bila je potrebna. Jednostavno, ostali smo bez kompromisa. Teško je objasniti sve, a možda i ne treba. Neke odluke ne dolaze preko noći, niti se donose lako. One sazrijevaju tiho, kroz male stvari koje se ne vide, ali se osjete. Ovo nije zbogom već samo jedno iskreno, tiho: doviđenja, iskreno je izjavio 28-godišnji igrač za Oslobođenje.
Nakon osvajanja titule šampiona BiH
Odluku o nastavku karijere još nije donio, a posebnu poruku je želio poslati navijačima cazinskog tima, kao i samom klubu.
- Iskreno, nisam planirao da ću u ovom trenutku morati razmišljati o novim opcijama. Ipak, situacija se razvile tako da je nastavak karijere u drugom pravcu postao realnost. Srećom, opcija ima i to me dodatno motiviše da donesem najbolju moguću odluku za naredni korak. Fokusiran sam i spreman za neke nove izazove. Na kraju posebno želim da se zahvalim svim navijačima i navijačkoj grupi Ultrasi za sve ove predivne godine, želim da poželim sreću klubu u Ligi prvaka i sljedećoj sezoni. Vaš sam navijač, moj grad, moj klub, rekao je Prošić za kraj razgovora.
