Kako griješe kad kažu da vrijeme zacjeljuje boli.
Trinaest godina od trenutka kad te sudbina ukrade.
Sve ovo oko sebe doživljavam kao nešto što mora proći, u najtežim trenucima, drugih više i nema, snagu za dalje crpim iz godina koje smo proveli zajedno.
Imala sam tebe, a i ti si i sa sitnicama znao pružati samo lijepe trenutke i sreću.
Kako je sada sve besmisleno, pusto, prazno...
Pojaviš se samo u sjećanjima, koja su uvijek tu.
Uz tebe i sa tobom, sve je bilo čarobno. 
I sunce i kiša i vjetar i snijeg, sada ne znam kada mi je teže bez tebe.
Nedostaješ mi, ljubavi moja.
Na nebu si, moraš biti tamo. Pa što više ne uslišiš moje molbe i ne zakažeš sastanak. Obećavam, na taj neću kasniti.
A dok ti ne dođem i ne budemo ponovo zajedno, vječno naše ono!