Tihomir Vanja Ostojić i Opet Laka/

Tihomir Vanja Ostojić: Mislio sam da su me živog zakopali - Život nakon gubitka šaka - Opet Laka

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Šta se dogodi kada u najosjetljivijem uzrastu ostaneš bez onoga što većina uzima zdravo za gotovo, a ti, umjesto odustajanja, izabereš svjetlo, stvaranje i humor? Nova epizoda podcasta Opet Laka ne donosi klasičnu inspiraciju, već podsjetnik da smisao može početi i onda kada izgleda da je sve završeno.

Svoju životnu priču sa nama je podijelio Tihomir Vanja Ostojić, fotograf, digitalni kreator i dizajner koji je kao četrnaestogodišnjak, neposredno nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, doživio nesreću kada je stao na minu te izgubio obje šake i nekoliko prstiju na nogama.

- Bilo je to ’96. godine. S društvom sam išao na kupanje na Željeznicu u Vojkoviće i pri povratku na Dobrinju, poslije kupanja smo uvijek išli pod Mojmilo, tamo ima trešanja, jabuka. Znali smo da je tu bila linija, ali sa tog mjesta, koje je trebalo biti ograđeno, neke žene su isjekle kanap sebi za štrika i ne znajući, ušli smo u minsko polje. Ja sam otišao najdalje. Svega toga se ne sjećam najjasnije, mislim, sjećam se svega, ali imam tih blackouta, fleševa, nekih stvari se kroz godine prisjećam, neke scene mi se vraćaju, teško je to ljudima opisati - kao u filmovima kad gledaš, kada otvoriš oči, pogledaš sebe i vidiš da si sav razvaljen, iscjepana garderoba na tebi, od te detonacije ništa ne čuješ, osjećaš taj miris baruta, prisjetio se Tihomir.

Naime, Tihomir je prvo nagazio na jednu, prilikom čega mu je stradalo nekoliko prstiju na nozi, a ta mina ga je odbacila na drugu minu od koje su mu stradale obje šake. Ipak, najveću traumu, doživio je kada se probudio u bolnici.

- Sve vrijeme sam bio potpuno svjestan, da li je ta krv vrela u meni, šta li, pojma nemam, ali nešto me držalo budnim sve do pred bolnicu kad sam počeo da gubim svijest od boli jer su tada počeli snažni bolovi. U bolnici sam bio u komi 15 sati. Kada sam otvorio oko, jer drugo mi je bilo zatvoreno zbog baruta, doživio sam najveću traumu u životu. Prvo sam mislio da sam u hladnjači. Probudio sam se, bio je potpuni mrak i ništa se nije čulo, vidio sam da mi je čaršaf do grla i prvo što sam pomislio bilo je: “Čovječe, je li moguće da su me ostavili u hladnjači?”. Odmah mi je u glavi bila klinička smrt, reko’ ostavili me ovdje, ali nije mi hladno. Onda kontam što mi nije hladno, meni vruće bilo, ne osjećam nikakvu bol, ništa i to je trajalo dva sata i onda sam razmišljao, možda sam umro, možda su me zakopali, to mi je najveća trauma u životu. Da sam bio ovih godina vjerovatno bih puk’o. Htio sam dozvati nekoga, ali nisam imao snage - najviše mi je stradalo lice, noge su mi bile spržene, bio sam poprilično razvaljen, ogledalo su mi dali tek nakon 15 dana. I tek kad je krenulo da sviće, vidio sam bolničke prozore i shvatio gdje sam i onda mi je laknulo - šta god da je, samo da me nisu živog zakopali, ispričao je Tihomir.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

I zaista, već nakon 40 dana od stradanja, Tihomir je bio na terenu sa drugarima i igrao fudbal. Želio je da nastavi svoju svakodnevnu rutinu, kao da se sve to nije ni desilo. Brzo je postao samostalan, a traumu je, kaže, prebrodio u hodu.

Danas, u vremenu koje se stalno trudi da sve izgleda savršeno, Tihomir nudi jednu vrstu suprotne estetike - onu u kojoj je život ogoljen, ali ne lišen ljepote. U kojoj trauma ne postaje ni valuta ni izgovor, nego alat za oblikovanje smisla, a svojim primjerom, putem društvenih mreža, velikom broju ljudi pomogao je da prihvati svoje “nesavršenosti”. Prvo kao fotograf, kroz čiji su objektiv Sarajevo vidjeli ljudi širom svijeta, a posebno zahvaljujući video zapisima sa svojom “cimerkom”, mačkom Sabijom, od milja Sabkom, privukao je pažnju stotina hiljada pratilaca.

Od, na ulici ostavljene životinje, do zasigurno “najpoznatije mačke u državi”, Sabka i njen vlasnik, postali su omiljeni dvojac u viralnom svijetu. Međutim, kao i svaki kreator na društvenim mrežama, Tihomir se nerijetko susreće sa različitim vrstama komentara.

- Iako me maltretira i budi me rano, Sabka mi plaća sve račune, i ja, šta ću, moram je trpjeti. Ovi zaštitnici životinja se javljaju i sa pričom da iskorištavam životinju samo za lajkove i preglede, ja im na to kažem: “Ne znam šta imate kući - krme, kozu, iskoristite vi, ako ste dovoljno pametni i inteligentni, pa neka vam koza plaća račune, šaljivo je rekao Tihomir.

Novu epizodu podcasta Opet Laka slušajte i gledajte na  www.oslobodjenje.ba te na platformama YouTubeApple PodcastsYouTube AudioDeezerSpotifyPodcast IndexAmazon MusicTuneIn + AlexaPodcast AddictPodchaserPocket CastsListen Notes Player FM.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Prethodnu epizodu podcasta Opet Laka u kojoj je gost bio Neša Bridžis, možete gledati OVDJE.