Mirvad Kurić: Cijeli dunjaluk je ispao iz vinkla, u politiku nisam ušao zbog vlasti - Opet Laka

Pozorišni, serijski i filmski glumac, prvak Drame Narodnog pozorišta Sarajevo i zauvijek omiljeni daidža Mirvad Kurić, gost je nove epizode podcasta Opet Laka.

U razgovoru se zajedno vraćaju dvadesetak godina unazad, u vrijeme kada su, kako sami kažu, dva „Šveđanina iz Goražda“ bila na korak da postanu najbolji prijatelji, prije nego što im se, jednostavno, desio život.

Taj povratak poslužio je kao polazište za razgovor koji se ne zadržava samo na biografiji, već se širi na odrastanje i komšiluk koji je znao odgajati djecu, u kojem se knjiga čitala prije igre te na vrijednosti koje su, prema njihovom shvatanju, tada bile podrazumijevane i koje su ostale važne i danas.

Kurić govori i o muzici kao prvoj i ozbiljnoj školi discipline, prisjećajući se da je paralelno studirao glumu i svirao hornu, instrument koji zahtijeva potpunu posvećenost.

- Horna traži “osmosatno radno vrijeme” i potpunu disciplinu. Ako vježbaš, možeš biti dobar. Ja sam vježbao, i vježbao i u jednom trenutku mi je bilo dosta, kazao je Kurić.

Upravo ta muzička disciplina, priznaje, kasnije mu je pomogla i u glumi, iako mu ona nikada nije bila životni plan. Na prijemni ispit u Prištini, otišao je na nagovor prijatelja.

- Nikada u životu nisam htio biti glumac. I na prijemnom se desi da su mene primili, a tog prijatelja nisu. Jedva da sam sastavio jednu rečenicu neke recitacije. U tom cijelom procesu glume, svidio mi se momenat osvještavanja - trenutak kada shvatiš šta tijelo i mozak rade dok nešto izvodiš. To mi se svidjelo i tu sam ostao. Ali i dandanas, kada vidim koncert-majstore horne, blenem u njih kao tele jer znam koliko je patnje i muke čovjek prošao da bi odsvirao taj koncert, iskren je Kurić.

Razgovor se neminovno vraća i daidža Riletu, liku iz kultne bosanskohercegovačke serije Viza za budućnost, koji mu je donio popularnost daleko izvan teatra.

- Desila se popularnost “za šire mase” i zapitaš se kako će se to odraziti na teatar i na tebe kao glumca, kaže, prisjećajući se savjeta profesora koji mu je tada rekao da je malo glumaca dobilo nadimak po ulozi koju su igrali.

I to mu, dodaje, nikada nije smetao.

- I svaki automehaničar ima nadimak. Ne moraš biti glumac da bi imao nadimak. Ja sam dobio nadimak po ulozi i šta sad? Ali, jedna od jačih fora je bila kada smo počeli raditi Lud, zbunjen, normalan i kažu: “Eno Rileta, glumi Mariofila.”, nigdje tebe nema, ispričao je kroz smijeh.

Dotakli su se i perioda javne službe, kada je Kurić obavljao dužnost ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo. U politiku, kaže, nije ušao zbog vlasti, niti bi ikada „mijenjao dresove“, već iz osjećaja odgovornosti. Govori i o roditeljstvu, odgoju, poštenju kao vrijednosti te o svijetu koji je, kako kaže, „cijeli ispao iz vinkla“, u kojem se češće gleda u ogledalo, nego unutra.

U tom duhu sjećanja i prepoznavanja, razgovor će na samom kraju skliznuti u pjesmu. Kurić i Laka zajedno će oživjeti jednu od scena koje publika veže uz Rileta i zapjevati „Ramo, Ramo“ - nenametljivo, bez velike najave, kao mali povratak televizijskom trenutku koji je obilježio generacije.

Cijelu epizodu podcasta Opet Laka gledajte i slušajte na www.oslobodjenje.ba te na svim platformama: YouTube, Apple Podcasts, YouTube Audio, Deezer, Spotify, Podcast Index, Amazon Music, TuneIn + Alexa, Podcast Addict, Podchaser, Pocket Casts, Listen Notes i Player FM.