Kerim Čutuna: Na trećoj godini sam se grčio na sceni, znao sam da nešto nije u redu - Opet Laka

Mladi bh. glumac, Kerim Čutuna, jedan je od onih koji otvoreno govore o izazovima bavljenja umjetnošću u Bosni i Hercegovini. Iako je na glumačkoj sceni ostvario niz uloga, od kojih se izdvojila uloga Orhana, koju je tumačio u filmu bh. oskarovca Danisa Tanovića, "Deset u pola", široj publici postao je prepoznatljiv kroz originalne skečeve na društvenim mrežama, gdje je pronašao prostor koji mu, kako kaže, pruža više mogućnosti nego sama industrija. 

Put do toga bio je sve, samo ne pravolinijski - od, u najmanju ruku, izazovnog djetinjstva i odrastanja, studija prava koji je napustio, preko Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, teških životnih trenutaka, do posla prodavača donera, od kojeg je zarađivao više nego na profesionalnim glumačkim angažmanima, Lakin razgovor sa Kerimom otvara slojeve koji daleko nadilaze okvire jedne “obične” biografske priče.

Tako se Kerim, između ostalog, prisjetio jednog od prelomnih trenutaka koji je, tokom studiranja na Akademiji, doživio na sceni.

- Na trećoj godini studiranja sam se zaustavio, nisam se više osjećao ugodno. Prvi put sam doživio da se fizički grčim na sceni - ukočila mi se ruka dok sam radio monolog, desna strana tijela mi se oduzela. To je bio znak da nešto ne valja. Nisam nikada doživio da ta trema, strah ili šta je već tu bilo posrijedi, pređe u neki dio tijela do te mjere da to ne mogu da savladam. Desilo se to iz nekog razloga unutra, meni poznatog i nakon nekog vremena sam shvatio da bi bilo dobro napraviti pauzu, priča Kerim.

Pauza koju je napravio nije bila poraz nego prekretnica - vratio se smireniji i zajedno s kolegom Harisom Bidžanom među prvima diplomirao u svojoj klasi.

- Bio je to dobar izbor. Kasnije, kad sam se vratio i nastavio studirati, pa do danas, nisam više nikada u životu doživio grčenje, strah ili nešto slično. Odmorio sam se od svega, bio sam sa sobom i u tome svemu sam osjetio koliko je važno vjerovati sebi, zaključio je.

Njegova potraga za sigurnim prostorom izražavanja nastavila se i izvan pozorišta. U trenutku kada su profesionalne uloge postale rijetke, a tadašnji posao prodavača donera postao previše iscrpljujući, Kerim u društvenim mrežama pronalazi pozornicu koja mu je pružila priliku.

- Odavno sam imao potrebu da nešto snimim i objavim, ali kada bih to uradio, automatski bih to i obrisao. Ne znam ni zašto, nekako me je bilo stid, bilo mi je glupo i ofirno. U našem društvu i našoj filmskoj, pa i pozorišnoj industriji, ljudi zapravo imaju neki loš stav prema izlaganju na društvenim mrežama, ali kada sam osjetio da se sve manje bavim glumom i da sve manje imam publike, shvatio sam da je bolje da me ljudi znaju sa Instagrama, nego sa donera, iskren je Kerim.

Novu epizodu podcasta Opet Laka koja, kroz razgovor sa ovim mladim umjetnikom, otvara pitanje granice između umjetnosti i preživljavanja i nudi sliku generacije koja balansira između vlastitih snova i realnosti u kojoj živi, slušajte i gledajte na www.oslobodjenje.ba te na svim platformama: YouTube, Apple Podcasts, YouTube Audio, Deezer, Spotify, Podcast Index, Amazon Music, TuneIn + Alexa, Podcast Addict, Podchaser, Pocket Casts, Listen Notes i Player FM.