Kaliopi i Opet Laka/

Kaliopi: 40 godina na sceni, bez kompromisa - Opet Laka

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Kaliopi, umjetnica čija se karijera decenijama gradi na vokalnoj preciznosti i prepoznatljivoj interpretaciji i jedna od najvažnijih muzičkih zvijezda koje je Makedonija iznjedrila, ovog petka je gošća podcasta Opet Laka.

Rođena u Ohridu, Kaliopi je još od ranih faza karijere gradila put koji je spajao pop senzibilitet i snažan autorski nerv. Od perioda benda “Kaliopi”, koji je obilježio njen rani izlazak na veliku scenu, do kasnijeg statusa jedne od najprepoznatljivijih regionalnih izvođačica, ostala je vezana za pjesme koje se vole širom našim prostora - “Bato”, “Oboi me”, “Mesečina”, “Na pat do Makedonija” i druge.

Posebno mjesto u njenoj životnoj i muzičkoj priči zauzima Romeo Grill, autor njenih najvećih hitova, bivši suprug i, kako sama kaže, porodica i osoba kojoj bezrezervno vjeruje. U razgovoru sa Lakom, Kaliopi otvoreno govori o njihovom odnosu, razlazu, zajedničkom radu i kontinuitetu koji je opstao uprkos promjenama, a prošle godine zajedno su obilježili i 40 godina od početka Kaliopi-ere.

Jedan od ključnih dijelova razgovora posvećen je odlasku u Švicarsku - u trenutku njene najveće popularnosti u Jugoslaviji, neposredno nakon uspjeha pjesme “Bato”. Kaliopi se prisjeća odluke koja je donesena prije samog raspada zemlje i trenutka koji je zauvijek urezan u pamćenje.

- Romeo je bio vizionar i mimo muzike. U Skoplju smo imali prvi i zadnji oproštajni koncert prije našeg odlaska. Popeli smo se kod direktora dvorane u kancelariju, a na zidu je bila velika karta Jugoslavije. Romeo se okrenuo prema toj karti, gledao je sa tugom u očima i kaže: “E, moja Kaliopi, vidiš ti ovo? Ovo ti više neće biti ovako i zbog toga mi trebamo ići negdje vani.”. To me presjeklo u stomaku. Tada smo odlučili otići u Švicarsku, gdje je već bio njegov otac, slikar Marijan Ivan Grill, i tamo smo započeli neki drugi život. Tamo nam se rodio i sin Pako, ispričala je Kaliopi.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Boravak u Švicarskoj pamti po anonimnosti koja joj je prijala, ali i po teškom emocionalnom teretu zbog svega što se u međuvremenu dešavalo na prostorima bivše Jugoslavije.

- Obožavala sam činjenicu da me tamo niko ne poznaje. Hodaš ulicom i ništa. Ništa mi nije bilo teško, osim svega onoga ružnog što se ovdje dešavalo. To me snažno pogodilo. Srce mi je najviše krvarilo za Sarajevom i tako je, zapravo, nastala pjesma “Oboi me” na mom povratničkom albumu, kazala je.

Kako otkriva, “Oboi me” nije nastala iz tuge, nego iz onoga što se u makedonskom jeziku naziva saga - osjećaja težeg od tuge. U toj pjesmi spominje jasmin, žutu i plavu boju, simbole koji su je podsjećali na Bosnu i Hercegovinu, i prije nego što su oni dobili svoje službeno značenje.

Razgovor se dotiče i djetinjstva, gubitka oca, snage majke, roditeljstva, ličnih i profesionalnih izbora, ali i stavova o patrijarhatu, feminizmu i društvu u kojem je odrastala i u kojem danas živi, ali i drugih, beskrajno zanimljivih tema prožetim humorom kakav je naša Opet Laka publika i navikla.

Cijeli podcast slušajte i gledajte na www.oslobodjenje.ba te na svim platformama: YouTubeApple PodcastsYouTube AudioDeezerSpotifyPodcast IndexAmazon MusicTuneIn + AlexaPodcast AddictPodchaserPocket CastsListen Notes Player FM.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Prethodnu epizodu podcasta Opet Laka u kojoj su gosti Zoran Zarubica i Luka Racić iz Buč Kesidija, možete gledati OVDJE.