Hrvoje Klasić: Ljudi idu u svemir, mi i dalje o tome je li neko Meho, Ante ili Jovan - Opet Laka

U društvu u kojem povijest prečesto služi kao gorivo za nove podjele, Hrvoje Klasić je među onima koji vjeruju da se istina ne smije prepustiti tišini. Već više od dvije decenije neumorno istražuje teme koje i danas razaraju krhki društveni dijalog na prostoru bivše Jugoslavije. Povijest je, kaže, izabrao vjerujući da će to biti dosadno, ali voljeno zanimanje. No, umjesto arhivske tišine, posljednjih 15 godina živi s prijetnjama smrću, uvredama i prijavama policiji, ali stava je da se za istinu vrijedi boriti.

Baš takav - direktan, slobodouman, u službi istine, dolazi u naše Oslobođenje kod, istog takvog - Elvira Lakovića Lake. Kroz otvoren i duhovit razgovor, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu nije se libio komentarisati ni stanje duha na Balkanu.

- Dosta putujem po svijetu, pa tako i po zemljama koje se vode kao ljubazne. A onda se razočaram. U nekim arapskim zemljama ljudi jesu gostoljubivi, ali ti na kraju sve naplate. Nedavno u Tunisu jedan čovjek mi je sam ponudio da mi pokaže nešto, a poslije mi je tražio novac. Ja si to u Bosni ne mogu zamisliti. Ovdje bi ti rekli - ajde na rakiju, ne bi ti tražili novce. Na ovim prostorima nema sredine - ili bi ti dali bubreg, ili bi ti ga izvadili. Kakvo je to ludilo, ne znam, jesam doktor, ali nisam doktor te struke, kaže Hrvoje kroz smijeh.

Kao neko ko već godinama glasno upozorava na revizionizam i iskrivljene priče o prošlosti, Klasić voli podsjetiti da povijest zaista jeste učiteljica života, ali da smo mi "vrlo loši učenici".

- S jedne strane letimo u svemir, liječimo bolesti, imamo aute koji sami voze, a ovdje još pričamo da li se neko zove Meho, Ante ili Jovan, kazao je.

Posebno ga je dirnula nedavna studentska pobuna u Srbiji.

- Ti studenti nisu samo osvjetlali obraz svojoj zemlji, već i svojoj generaciji. Generaciji koju smo svi otpisali, koju smo posmatrali kao one koji su stalno na mobitelima, nezainteresirani, neempatični. A sada vidimo kako su organizirani, duhoviti, politički promišljaju svijet bolje od nas. Naravno, nije fer da oni sami nose ovu bitku do kraja - mladi bi trebali živjeti život, ali, eto, rodili su se na krivom mjestu, u krivo vrijeme. Ipak, oni vraćaju vjeru u mlade, ovdje, u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, poručuje Hrvoje.

Kad je riječ o BiH, Klasić otvoreno priznaje zabrinutost.

- Imate mlade koji su rođeni 1995. godine u Doboju, recimo, i koji nikada nisu doživljavali Sarajevo kao svoj glavni grad. Za njih je to Banjaluka. Šta će biti s onima rođenim 2005.? Oni su sada već dvadesetogodišnjaci, to je druga priča o budućnosti BiH za koju ja nisam siguran da će više ikada izgledati kako je izgledala kada smo mi odrastali. Ali, države i nacije su ionako izmišljene, važno je da ljudi što više budu ljudi. Ne moramo biti istomišljenici da bismo bili prijatelji. Nažalost, ovdje se to još uvijek teško prihvata - ako ne mislimo isto, odmah se povlačimo ili postajemo neprijatelji, ispričao je.

Kao ambasador EuroClio-a, međunarodne mreže nastavnika povijesti, Klasić aktivno učestvuje u projektima koji uče mlade kako da povijest ne koriste kao oružje, već kao alat za razumijevanje. Dijalog je jedini pravi put naprijed, uvjeren je.

Baš o toj potrebi za boljim učenjem prošlosti, lakšem življenju sadašnjosti i hrabrijem pogledu u budućnost, slušajte i gledajte u novoj epizodi podcasta Opet Laka na www.oslobodjenje.ba te na platformama YouTube, Apple Podcasts, YouTube Audio, Deezer, Spotify, Podcast Index, Amazon Music, TuneIn + Alexa, Podcast Addict, Podchaser, Pocket Casts, Listen Notes i Player FM.

Prethodnu epizodu podcast Opet Laka u kojoj je gost bio Zlatan Zuhrić Zuhra gledajte OVDJE.