Blaž Slišković: Trenirao sam plivanje i košarku, ni sanjao nisam karijeru nogometaša - (IN)Direkt

Blaž Baka Slišković, jedan je od onih fudbalera i trenera koji su svojom pojavom, znanjem i odnosom plijenili pažnju na svakom koraku gdje god bi se pojavili.

Slišković je ponikao u mostarskom Veležu, za koji je igrao njegov otac Vladimir, izuzetno dobar i polivalentan fudbaler, a za Rođene je debitovao sa 17 godina. Interesantno je da je prije fudbala volio plivanje i košarku, dok je fudbal igrao "za svoju dušu", na ulici sa prijateljima.

- S obzirom na to da je moj pokojni otac bio sportista, nogometaš, želio je da se i njegova dva sina bave nekim sportom. Želio je da se pravilno razvijamo i znao je da je plivanje sport koji nam je to omogućavao. Tako nas je već sa osam, devet godina upisao u Plivački klub "Velež", koji je u to vrijeme važio za respektabilan klub. Trenirali smo šest godina i imali smo i zapažene rezultate. Moj pokojni brat je čak bio i prvak Jugoslavije. Volio sam i košarku i bavio se njom, ali moja visina nije bila za neke košarkaške norme, iako sam poslije i malo narastao. Fudbal je bio u drugom planu, igrao sam po poljanama i livadama, ali nisam nikada ni sanjao da ću završiti kao profesionalni fudbaler. Počeo sam sa 13 godina da treniram fudbal, a već sa 17 sam debitovao za prvi tim, prisjetio se Blaž u prvoj ovosezonskoj epizodi podcasta (IN)Direkt.

Ipak, kada je stigao u daleko čuvenu Veležovu školu odmah je pokazao da će biti neko o kome će se pričati i pisati, a njegove partije pamtiti.

Pet godina je nastupao za Velež, a potom je njegov prelazak u splitski Hajduk izazvao potres u tadašnjoj Jugoslaviji. O njegovom transferu raspravljao je i hrvatski Sabor, a pet godina u Hajduku donijelo mu je status legende. U njegovu čast nedavno je u ovom gradu napravljen i mural koji krasi jednu zgradu na Mertojaku.

Nakon odlaska izvan granica tadašnje države Blaž je prvo nastupao za Marseille, potom talijansku Pescaru, a onda je igrao u Lensu, Mulhouseu i Rennesu. Nakon kratkog povratka u Pescaru, stigao je poziv iz Hrvatskog Dragovoljca, gdje je sarađivao sa pokojnim Stjepanom Spajićem, jednim od najzanimljivijih ljudi iz tog perioda. Karijeru je završio u Zrinjskom, za koji je nastupao po povratku u Mostar.

Nakon fudbalske uslijedila je i trenerska karijera, a nakon što je vodio Zrinjski sa kojim je u jednom periodu bio i prvak Bosne i Hercegovine, vodio je i Široki Brijeg, Posušje, Brotnjo te Željezničar u Bosni i Hercegovini, ali i više klubova izvan granica naše države. Upravo je Slišković bio na kormilu Hajduka, kada je posljednja titula stigla na Poljud.

Posebno ga pamtimo iz perioda kada je radio kao selektor Bosne i Hercegovine. Utakmica odigrana u oktobru 2003. godine protiv Danske, jedna je od onih koje se i danas prepričavaju.

- Velika čast i zadovoljstvo je bilo za mene biti selektor Bosne i Hercegovine. Na tadašnji poziv gospodina Jusufa Pušine prihvatio sam poziv. Puno stvari sam naučio od gospodina Miše Smajlovića, a ja sam se trudio da dam svoj maksimum u skladu sa mojim mogućnostima. Ja sam, iako to nekima ne odgovara, veći patriota od mnogih, koji su bili slavljeni i prezentovani kao veliki patrioti, rekao nam je Slišković i nastavio: Kada razgovaram sa nekim od učesnika te utakmice, naviru mi emocije i često kažem takva utakmica se neće ponoviti. Doživjeti pun stadion i tu atmosferu, za mene je to nešto što me može emocionalno uznemiriti, ali smo vidjeli koliko to ljudi vole i koliko ljudima to znači.

Brojna sjećanja i anegdote iz fudbalskog puta Blaža Sliškovića, slušajte i gledajte na www.oslobodjenje.ba te na platformama YouTube, Apple Podcasts, Google Podcast, Deezer, Spotify, Podcast Index, Amazon Music, TuneIn + Alexa, Podcast Addict, Podchaser, Pocket Casts, Listen Notes i Player FM.