Razvod - šta je dovoljno dobar razlog za odlazak? - Oslobođena by Bosnalijek - prvo zdravlje!

Iako je razvod sve češći dio savremenog života, u mnogim sredinama on i dalje ostaje tabu. Zašto trpimo u odnosima koji su odavno izgubili smisao? Kako društvene norme, ekonomska nesigurnost i osjećaj srama utiču na odluku da ostanemo ili odemo? Šta razvod znači za djecu i kako ga preživljavaju najmlađi članovi porodice?

Šta se dešava kada ono “zauvijek” prestane da važi? Kako izgleda život poslije razvoda; ne onaj s naslovnica, već onaj stvarni, svakodnevni, sirovi i istiniti?

U novoj epizodi Oslobođene govorimo o kraju jednog braka, ali i početku jednog novog identiteta.

Naša gošća, Dijana Husić, iskreno će podijeliti svoj put kroz razvod - od trenutka kada je shvatila da mora reći “dosta”, preko borbe s anksioznošću, do snage da ponovo zavoli sebe.

- Moj brak je trajao 16 godina. Imala sam teško djetinjstvo i upravo zato sam u tom braku na početku pronašla ono što mi je tada najviše trebalo - spokoj. Moj bivši muž je bio miran čovjek, možda s vremenom i previše miran za moju energiju. Posljednjih deset godina braka bile su borba, borba da se taj brak spasi. Nisam odustajala lako. Kad je sve završilo, ono što mi je dalo mir bila je činjenica da sam učinila sve što sam mogla. Zbog djece, ali i zbog sebe. Jer na kraju dana ostajemo sami sa sobom i svojom savješću, kaže Dijana.

Odluka da se razvede nije bila nagla, dugo ju je nosila u sebi, gotovo deset godina. Tokom tog vremena stalno je preispitivala sebe i pokušavala dokučiti da li je pravi trenutak.

- Kad sam konačno rekla sebi: "Dijana, vrijeme je", nisam razmišljala o razvodu kroz prizmu djece u smislu straha da će njima biti loše. Vjerovala sam i još uvijek vjerujem, da ako meni nije dobro, neće biti ni njima. Djeca osjete sve. Zato sam znala da je bolje da imaju majku koja je istinski mirna, nego onu koja preživljava, priča Dijana.

A kako razvod izgleda očima djeteta? Ana Mastilović donosi drugu stranu iste priče. Govori o odrastanju uz samohranu majku, o emocijama prema ocu i ranom sazrijevanju. 

- Rođena sam 1996. godine, a moja majka se razvela već 1997., tako da nisam imala sjećanja na njihov zajednički život. Nisam prošla kroz onu bolnu fazu kroz koju danas prolaze mnoga djeca razvedenih roditelja: zbunjenost, podjele, nedostatak jednog roditelja. Bila sam jednostavno premala da bih to tada shvatila kao gubitak, kaže Ana.

Tek godinama kasnije, kad je napunila 13 godina, prvi put je upoznala svog oca.

- Tada sam bila osmi razred. Kada sam ga upoznala, bila su dva čovjeka za stolom, nisam znala koji je on. Oca sam do tada viđala samo na fotografijama i po tom sam ga prepoznala. Rekla sam: "Ja sam Ana.", a on je rekao: "Ja sam Mile." i tako je izgledao naš prvi susret. Ja ne znam šta je očinska ljubav, ja ne znam šta je živjeti s ocem. To je čovjek kojeg ja nikad u životu nisam interesovala, a sada on ne zanima mene, kaže Ana i dodaje da ne očekuje od oca da joj se izvini.

Na pitanje šta bi poručila djeci razvedenih roditelja koji kroz to prolaze vrlo emotivno, Ana poručuje da je najvažnije znati da će proći. To je samo faza i svi je prolazimo na svoj način - neko lakše, neko teže. Ključno je ne skrenuti s puta, ne dozvoliti da bol vodi ka pogrešnim izborima. Treba ići dalje, graditi sebe, biti uspješan i ostvariti se kao osoba.

Podcast Oslobođena slušajte i gledajte ovog četvrtka u 20 sati na www.oslobodjenje.ba te na platformama YouTube, YouTube Audio, Apple Podcasts, Deezer, Spotify, Podcast Index, Amazon Music, TuneIn + Alexa, Podcast Addict, Podchaser, Pocket Casts, Listen Notes i Player FM, a u 23.15 sati na O kanalu.

Prethodnu epizodu Oslobođene u kojoj smo razgovarili sa Nedimom Botićem, možete pogledati OVDJE.