Zemlja bez političke i ekonomske mudrosti: BiH samoubilački teži da postane nova Afrika
Lokalni su mediji nedavno sa zadovoljstvom objavili da je u prvoj polovini tekuće godine došlo do povećanja izvoza vojne (namjenske) industrije. No, kako to obično biva na ovim prostorima, niko se nije osvrnuo na ostatak te priče koji, najblaže rečeno, nije tako lijep. Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH u prvih šest mjeseci 2024. iz Bosne i Hercegovine izvezeno je oružja i municije u ukupnoj vrijednosti od 146,9 miliona KM, što je za 48 posto više nego u istom periodu prošle godine.
Mudra opcija
Međutim, niko se pri tome ne pita gdje idu to oružje i municija. Kao što znamo, danas u svijetu bjesne dva veoma brutalna rata - u Ukrajini i u Gazi. Statistika ne bilježi da bh. oružje i municija idu u Ukrajinu i Izrael, no pitanje je da li je to baš. Doduše, BiH ne može direktno prodavati oružje Ukrajini, jer je još 2015. na inicijativu bosanskih Srba usvojena zabrana izvoza u tu zemlju. Međutim, izvještaji iz ukrajinskih medija, kao i iz New York Timesa, kažu da bh. oružje ipak stiže tamo.
Zabrana se može izbjeći. Dovoljno je samo da bh. kompanije dogovore isporuku oružja i municije sa nekom od NATO-zemalja i problem zabrane je riješen. Jedan bh. politolog je nedavno za hrvatske medije pojasnio da BiH može proizvoditi stotine, ako ne i hiljade granata od 155 milimetara za Ukrajinu dnevno, a to bi se, prema njemu, “slalo legalnim kanalima kroz NATO-države”. Međutim, isti obrazac se može primijeniti i u slučaju oružja i municije za Izrael, što bi naravno izazvalo protivljenje jednog dijela bh. javnosti, baš kao i u slučaju Ukrajine.
Lokalni mediji tvrde, pozivajući se na zvanične podatke, da nema izvoza bh. oružja i municije u Izrael. Međutim, šta ako oružje i municija iz BiH posredničkim vezama ipak idu na Bliski istok i koriste se u kasapljenju djece u Gazi? Zbog toga u situaciji u kakvoj je BiH treba biti veoma oprezan u ovom slučaju. Oprez bi bio mudra opcija i zbog jedne druge stvari. Naime, riječ je o BRICS-u i ulozi tog saveza u budućnosti.
Većina bh. građana može, naravno, misliti o zemljama BRICS-a šta god hoće, u kojem su Kina i Rusija ključne članice. Međutim, činjenica je da od početka ove godine BRICS savez sa novopridošlim članicama (Egipat, Etiopija, Iran, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati) predstavlja čak 41 posto svjetske populacije, a Zapad samo 8 posto, više od polovine svjetske proizvodnje nafte i plina te više od dvije trećine svjetskih rezervi nafte i plina.
BRICS pri tome užurbano odbacuje američki dolar kao globalno sredstvo plaćanja, a svako ko misli da će nas zelena agenda u neposrednoj budućnosti spasiti od nedostatka nafte i plina - vara se. Ako mislite da američki tekući naftni plin preko južne interkonekcije može zamijeniti ruski plin, optimizam će vam naglo spasti kada shvatite da se Francuzi bune zato što je i do sedam puta skuplji. A pri tome zagađuje isto. Stoga bi oprez za BiH bio itekako mudra opcija. Naprosto, iskustvo nas uči da zapadne zemlje gledaju samo svoj interes te će veoma brzo promijeniti stav o svemu.
Pogledajte samo kako je njemački kancelar Olaf Scholz prije nekoliko dana ekspresno odletio u Beograd zbog litija. Financial Times, sa opijenim oduševljenjem, izvještava kako je Vučić obećao litij Evropi, ne navodeći pri tome da se najveća nalazišta litija nalaze u Njemačkoj, Češkoj i Španiji. Njemački državni medij Deutsche Welle je također preko noći promijenio ćurak te u tekstu od 18. jula počinje izvještavati o islamističkim tendencijama na Zapadnom Balkanu. Interes prije svega. Klasični zapadni recept. Da je pameti i BiH bi stoga trebala gledati samo svoj interes. To joj je zaista u ovom trenutku najpotrebnije.
Jer, osim izvoza oružja i municije, u svim ostalim segmentima vanjskotrgovinske razmjene BiH sa svijetom bilježe se samo loši rezultati. I to već decenijama. Prema podacima Agencije za statistiku BiH samo u prvih pet mjeseci ove godine BiH je registrovala vanjskotrgovinski deficit u iznosu od 5,4 milijarde KM. Dakle, mjesečni minus je u prosjeku oko milijardu KM. Od januara 2000. godine - da ne idemo dalje unazad - BiH nije imala nijedan jedini mjesec pozitivan vanjskotrgovinski bilans u robnoj razmjeni. Pitanje je da li bh. dužnosnici shvataju da je vanjskotrgovinski deficit u ekonomskoj teoriji prema definiciji negativan pojam. BiH je donedavno bila izvoznik električne energije, a onda je zbog pomodarstva zelene agende preko noći postala uvoznik.
Pretražite samo lokalne medije. Ovdašnji političari i, nažalost, direktori i javnih i privatnih kompanija busaju se u prsa slaveći obnovljive izvore energije, ESG (Environmental, Social and corporate Governance) principe i zelenu agendu. U isto vrijeme, britanski The Economist, jedan od najuticajnijih poslovnih magazina na svijetu, objavljuje tekst pod naslovom “Da li je ugalj novo zlato”, naglašavajući da je “najprljavije gorivo uznemirujuće sigurna investicija” današnjice. A podaci British Petroleuma i U.S. Energy Information Administration kažu da BiH ima dokazane rezerve uglja dovoljne prema trenutnom obimu potrošnje za naredne 264 godine!
I u takvoj se situaciji bh. političari i direktori kite ESG principima. I nije im uopšte bio upozoravajući signal to što su BlackRock, Vanguard i State Street, ogromni američki fondovi za upravljanje imovinom, odustali od ESG-a. A upravo su ovi fondovi i izmislili te principe zbog toga što su u procesima dedolarizacije i uspostavljanja multipolarnog svijeta ostali bez kontrole nad svjetskim resursima fosilnih goriva. Ali ne, u BiH još nema političke i ekonomske mudrosti da se zaštite sopstveni interesi. Ili, kako to kaže prof. dr. Zlatko Hadžidedić, najveći problem ove zemlje je “podanički mentalitet” prema strancima.
Kako trenutno stvari stoje, vanjskotrgovinski bilans BiH je užasan. A vizija budućnosti još i gora. BiH kao da samoubilački teži da postane nova Afrika. Zemlje afričke regije Sahel upravo ovih dana oslobađaju se iz čeličnih kandži zapadnog neokolonijalizma, koji se sada seli na Zapadni Balkan. Kompanija BH Magnezij & Minerali, čiji je vlasnik njemački Magnesium For Europe, svjedoči u prilog toj tezi. Projekt Vareš je šansa za prepoznavanje uloge BiH u opskrbi evropske proizvodne baze industrijskim metalima od ključne važnosti i u osiguranju resursa u rastućoj deglobalizaciji, poručio nam je nedavno direktor Adriatic Metalsa. Čak se i Dodik odjednom sjetio litija u RS-u.
Kissingerova doktrina
Neki će na Balkanu možda i uspjeti nešto politički profitirati od svog novog (neo)kolonijalnog položaja, ali pitanje je hoće li to biti BiH. Neki će reći da sve to baš i nije tako, da kolonijalizam nema mjesta u modernoj ekonomiji te da je riječ samo o slobodnom tržištu kao posljedici globalizacije. Međutim, njima bi bilo dobro da pogledaju dokument National Security Study Memorandum (NSSM) 200, koji je kasnije postao poznat kao Kissinger Report. Izvršnom uredbom broj 314 američki predsjednik Gerald Ford 1975. proglasio je NSSM 200 unutrašnjom i vanjskom američkom doktrinom, koja je i danas na snazi. Suština tog izvještaja sjajno je sažeta u Wolf Report: Glavna svrha napora kontrole populacije izloženih u dokumentu NSSM 200 je zadržati američki pristup prirodnim resursima manje razvijenih zemalja.
Tako zapravo oduvijek funkcionišu zapadne zemlje. U svemu tome neće dobro proći oni koji zabijaju glavu u pijesak i ne žele da shvate kako svijet funkcioniše. A Bosna i Hercegovina je izgleda baš na tom putu.
